VIROVITICA
- Za nekoliko godina, kada postolari Ivan Roter i Marijan Kučan odu u zasluženu
mirovinu, svima onima s rupom u svečanoj cipeli, polomljenim potpeticama, nažuljanim
salonkama i popucalim kožnim čizmama ostat će, čini se, samo to da svoju omiljenu
obuću, ponekad i potpuno novu, bace u koš za smeće.
Ivan i Marijan jedini su postolari u gradu i sve češće se pitaju što će biti sa zanatom i tko će popravljati obuću mnogim Virovitičanima, ali i građanima Slatine, Pitomače, Đurđevca i Daruvara kada zauvijek zaključaju vrata.
- Žalosno je jer gotovo trideset godina nema niti jednog zainteresiranog za ovaj posao. Mlade to ne zanima, iako se od ovog posla može još uvijek jako lijepo živjeti. Kod šustera ima novca i za ženu, auto, pa i ljubavnicu - šaljivo priča Ivan Roter u svojoj radnji u centru grada, popravljajući crnu žensku cipelu sa visokom petom.
- Da radim samo na potpeticama, popravio bih ih stotinu dnevno. Ovako, nekad
je to pedeset pari različite obuće, nekad pet, ovisi o danu - kaže Ivan, koji
smatra da se posao uvijek mora odraditi dobro, brzo i kvalitetno i da je dogovoreno
vrijeme za mušteriju svetinja.
S njim se slaže i Marijan Kučan, koji ima radnju u blizini virovitičke Opće
bolnice.
- Ljudi dođu kod doktora, ostave potrgane cipele kod mene i kad se vraćaju
s pregleda, već je sve popravljeno - kaže Marijan, koji umirovljenicima i siromašnijima
ne naplaćuje punu cijenu.
"Zaboravi" naplatiti jednostavne usluge, poput šava ili dva na papuči,
lijepljenje, samo jedan zabijeni čavlić. Na primjer, cijena mijenjanja potpetica
stoji oko 25 kuna. A postoje i cipele, koje se ne mogu popraviti, kaže, jer
je danas sve više obuće koja samo lijepo izgleda, ali joj je kvaliteta uistinu
loša.
- Lažna koža lijepo se sjaji, a ispod je papir - tvrdi on.
No, nije samo obuća na listi onih stvari u kojima su Ivan i Marijan majstori
- popravljaju oni i školske torbe, remene, ženske torbice, mijenjaju patente
na kožnim jaknama, na trapericama.
- Nema nikoga u gradu, koji bi to radio, pa ostaje na nama. Volim raditi i nije
mi teško. Bitno je da je mušterija zadovoljna - zaključuje Ivan Roter.
