Virovitica.net - Trganje klasja u nedjelju

Priče o (ne)radnim nedjeljama i grijesima struktura (iz raznih povijesnih razdoblja), ne proniču u transcendentalni smisao života, niti pronalaze putove mira koji vode do Kristove crkve u srcima ljudi. Prosto rečeno, misne propovijedi koje se čuju svakodnevno s naših oltara nisu duhovne. Ma koliko mi šutjeli o tome.

Prije desetak godina putovao sam avionom iz Rima za Bombaj. Negdje sredinom leta, u filmskom žurnalu prikazan je kratki isječak iz jednog bolivudskog filma o Širdi Babi, veoma štovanom indijskom svecu kojega s jednakim poštovanjem slave Hindusi i Muslimani. Scena je prepuna snažnih emocija. Uplakana žena ulazi u hram i prilazi oltaru iza kojega se nalazi velika Širdi Babina slika. Njezin pogled ne skriva prezir koji osjeća prema svečevom liku. Osjeća se izdanom i prevarenom. Njegov nasmijan izraz lica koji joj je nekada ulijevao povjerenje i nadu, sada u njoj budi veliku ljutnju. U cijeloj sceni nema riječi, samo pitanje u očima prepunim majčinske tuge – “Zašto si to dozvolio?”

Slijedećih nekoliko kadrova samo su oba pogleda u krupnom planu… a onda se u očima njenog Učitelja pojavi blistavi sunčani sjaj. Zlatne svjetlosne zrake dodiruju oči ožalošćene žene, i ona progleda očima sveca. Ostalo je rajska priča – jedna drugačija istina koja u trenu ispire svu tugu iz majčina srca i kroz suze radosnice ponovo joj vraća osmjeh na lice. Duhovno okrijepljena, ona napušta božji hram, sretna i blažena; upravo onako kako bi se trebao osjećati svaki vjernik kada izlazi iz svojeg izabranog svetišta…bilo ono ašram, džamija ili crkva.

Ova kratka duhovna filmska priča, koja je, sjećam se dobro, nekim putnicima u avionu potjerala suzu niz obraz, sasvim zorno oslikava pravu ulogu duhovnog pastira i smisao poslanja božjih apostola. A više od svega, dočarava transformaciju ljudske svijesti i živih ljudskih osjećaja u duhovnom ozračju božjeg hrama…mjesta u koje svaki vjernik dolazi po odgovore na pitanja o Istini…životu i smrti… sa željom da udahne dašak nade i duševnog mira.
Ne mora to biti iskustvo dubokog prosvjetljenja kao u primjeru iz filma, ali pobuditi neki sveti blaženi osjećaj u duši vjernika svakako je nešto što isti očekuju.

Kada bi ljudi češće sa sličnim iskustvom izlazili iz naših crkvi, danas biskupi ne bi vodili bitku za neradnim nedjeljama kako bi narod prizvali k Bogu, jer bi mnogobrojni vjernici uvijek našli vremena za nedjeljnu misu. Ovako, svoju duševnu hranu umjesto s oltara radije uzimaju s polica Peveca i Konzuma, udjeljujući njihovim vlasnicima milost blaženika, a sebi kratkotrajni prolazni užitak.

Ako do sada kojim slučajem i niste shvatili što želim reći, pretpostavljam da vam je sigurno jasno tko me je ponovo nadahnuo na pisanje novog štiva. Najprije sam mislio odustati od ove teme jer sam rekao sebi da više neću govorit kritički o Bozaniću. Ljudi ga puno vole i onda ja ispadam kontra naroda…Podržavaju me samo ateisti, komunisti i ostali antikristi… Ali, opet, rekoh, nema potrebe niti ustručavati se previše, jer ovoga puta neću pisati ništa o komunizmu već samo o duhovnosti, a to je ipak bolje nego pisati o lopovluku i nasilju svakojake vrste. Na kraju krajeva, on je opet prvi počeo. Prošli puta je huškao vlasti protiv komunista, a sad nagovara premijera Sanadera da vlasnicima svih trgovina nedjeljom zaključa trgovine, iako dobro zna da čovjek nije stvoren radi nedjelje nego nedjelja radi čovjeka, koji, dakle, ima pravo raspolagati svojom nedjeljom kako on hoće a ne kako hoće netko drugi.

Samo nemojte sad opet pomisliti kako sam ja protiv neradne nedjelje. O tome nema ni govora. Pa i drug Tito je nedjelju proglasio neradnom, a znamo dobro da je svim radnicima tada bilo bolje nego danas. Zato bi bilo glupo da sam ja sada protiv nečega što je bilo dobro. Dakle, ne bunim se ja protiv onoga što predlaže kardinal. Daleko od toga. I ja bih više volio da svi ljudi umjesto na poslu provode nedjelju sa svojom obitelji. I nemam ništa protiv toga da nedjeljom svi idemo u crkvu. Ali meni je upalo u oko nešto sasvim drugo. Zasmetalo me to što se hoće staviti ključ u bravu svih trgovina i pekara prije nego se vidi kakva će biti sudbina radnika koji u njima zarađuju svoj dinar kako bi prehranili svoju porodicu.

Kod druga Tita se to znalo. Kako bijaše u nedjelju tako i u ponedjeljak i vazda u vijeke vjekova – ZDRAVO (amen).
Nedjeljom si bio slobodan, ali u ponedjeljak te opet posao čeka. Ako te nema na radnom mjestu znači da si na bolovanju, ali posao te i dalje sigurno čeka. Međutim, sada bi to bilo nešto potpuno drugačije nego u vrijeme mračnog komunizma i renesanse. Sada ti u nedjelju država daje slobodno a u ponedjeljak ti gazda daje otkaz. Znači, ako te nema na radnom mjestu, nisi na bolovanju nego na burzi rada.

I sad se ponovo vračam na poantu one priče iz filma, koju sam naveo kao primjer kako bi lakše predočio detektirani problem i ukazao na jedno daleko bolje rješenje od ovog kojeg nudi kardinal Bozanić. I to takvo rješenje koje će ići u korist i radnika i Crkve.

U stvari cijelo vrijeme hoću reći ovo:… Kardinal je, bez ikakve sumnje, stručnjak za nadzemaljska pitanja… ali, po meni, sasvim krivo poima ovozemaljsku stvarnost. Jednako pogrešno kao i papa Benedikt XVI. Svaki puta kad ih slušam, imam dojam da su oba, proganjajući komuniste, toliko duboko zašli u njihov teritorij da su nesvjesno i sami do koljena zaglibili u dijalektički materijalizam, i sada iz te perspektive pripremaju misne poruke koje više ne zvuče nimalo duhovno, već skroz materijalistički…da ne kažem boljševički…tako da je u njima sve manje onoga što vjernici, gladni duševnog mira, očekuju od Crkve.

Zato ću i ovoga puta reći da “možda griješim”, ali ne vjerujem da je i prošlo-nedjeljna propovijed kardinala Bozanića, u Mariji Bistrici, ikoga prosvijetlila za dlaku, ili nahranila duhom nade i vjere. Jedinom hranom koja će vjernike vratiti k nedjeljnoj misi, i u njima usaditi kršćanske vrijednosti koje će im omekšati srca. A takve su gotovo sve mise u našim crkvama… Priče o (ne)radnim nedjeljama i grijesima struktura (iz raznih povijesnih razdoblja), ne proniču u transcendentalni smisao života, niti pronalaze putove mira koji vode do Kristove crkve u srcima ljudi. Prosto rečeno, misne propovijedi koje se čuju svakodnevno s naših oltara nisu duhovne. Ma koliko mi šutjeli o tome.

Ne promijeni li se to, niti neradna nedjelja neće ljude vratiti vjeri…Ta razina života ne može se regulirati saborskim zakonima, jer prava vjera poznaje samo jedan zakon – Zakon srca.

Ili je to, možda, tako samo na filmu?

Komentari

Za korisnike Facebooka

Za korisnike foruma

18.9.2007. 13:43

Nikolića ne poznam dovoljno, ali naš Jurčević je majstor racionalizacije kada su u pitanju Hrvatski zločini. To potvrđuje pogotovo svojim odnosom prema zločinima koji su počinili pripadnici HV u Domovinskom ratu. Što očekivati od intelektualca kojemu je Tompson uzor domoljuba.

18.9.2007. 12:03

neznan al si primjetio one kapitalističke reklame što su sve pristune u medijima pa al si vidija di da oni agresivno kažu kupi oni ili ovi proizvod to se radi puno mudrije i na jedan manje nametljiv način koi pak ima mnogo većih uspjeha, ono pokažu tipa kako uživa u sladoledu i to je to ;))

evo jean zanimljiv razgovor izmedju hrvatskog i srpskog povjesnicara, vrijedi procitati
www.danas.org/article/2006/04/16/c6bae432-3ccd-4ce0-b4e0-bc5c0091df74.html

www.sgz.hr.

17.9.2007. 19:33

Citar: "Na teritoriju župe sv. Roka u Virovitici živi oko 9500 građana koji se izjašnjavaju kao katolici, međutim, tek oko 2000, uključujući Bušetinu i Okrugljaču redovito pohađa misu i prima sakramente."
Drugi citat: "Ići od kuće do kuće bez poziva u građanskom društvu kakvo je naše bilo bi nametljivo." Dragi brate fra Robert. Posjetiti svoju najslabiju braću i sestre ne može biti nametljivo. Upravo je u tome veličina vjere. Posjetiti najslabijeg od svoje braće, kada od njega dignu ruke i njegova djeca i njegova obitelj i Centar za socijalni rad, upravo danas je više nego ikada pokazati veličinu Božjeg milosrđa. Ima li veće stvari od toga. Doista nema. Razlika između 2000, pa do 9500 su upravo izgubljene ovčice, ljudi koji danas izgubljeni lutaju teritorijom vaše župe. Isus nije čekao da ga pozovu, već što više upravo je išao tamo, gdje bi običan čovjek, sigurno skrenuo. Uzmimo apostole i druge biblijske velikane kada su došli u okruženje kakvo je danas, gdje sa stanovišta ljudskih prava smo tek u predvorju, te su im sjekli glave, ali hrabro su govorili o veličini vjere, kao i o potrebi vladavine prava i pravice. Nažalost iz iskustva vam kažem u automobilu ne možete doista znati što ljudi doživljavaju i preživljavaju. Pa ako automobilom dođete do krajnje ulice ili nekog mjesta Vaše župe, svako valja izaći i posjetiti svoje župljane u njihovim domovima. I ne treba se bojati, jer opet iz izkustva kažem, čovjek koji se bori za pravicu i za najmanjeg u našem društvu i Bog je s njim i vjerujte preživjet će na prvi pogled bezizlazne situacije. Kada su me vozili jednom davno, kada nismo bili niti u predvoju ljudskih prava u plavoj marici u pritvor, ja sam pjevao Ima jedna cesta, koja vodi sve do raja.....

svjetska građanska zajednica

RED, ZAKON I POŠTENJE

16.9.2007. 22:16

Može samo reci koju.Ne bojim se ja sile ni jedne ni druge,a i ti okrećeš na svoje,bilo je rijeći o mrziti i nevoljeti. Izgleda da su na ovom forumu svi toliko pametni ili izvinte ali moram reći,blesavi, pa ne mogu zapamtit napisanih 5 komentara pa daju odgovor samo na zadnju rećenicu.Daj skoncentrirajte se malo.

16.9.2007. 20:33

Ma tko ti može silom nametnut svoje mišljenje? Svi se jako bojimo za svoje jadne stavove da nam ih netko ne promijeni jer su tako krhki i na klimavim nogama. Daj, čovječe, otvori neke knjige, pročitaj što su pametni ljudi napisali, završi neku školu pa ćeš mioslit svojom glavopm i nećeš se morat bojat da će ti netko silom nametnut svoj stavov.

16.9.2007. 19:15

hr.wikipedia.org/wiki/Razgovor:Masakr_u_Bleiburgu

16.9.2007. 14:47

Kod Blajburga nije bilo žrtava nego na križnom put,samo kod Maribora je pobijeno (masovno) do 40 000,a sve ukupno do 200 000,pa si ti zamisli kakva je to katastrofa za jedan mali narod.Naravno da je svaki izgubljeni život jedan užas pogotovo ako to zlo dođe od ćovjeka.
Zajednički spomenici kako ti kažeš bi sigurno pridonijeli pomirbi hrvatskog naroda.Tko bi to mogao pokrenuti?
Prijatelj mi je ne tako davno prićao kako u Austriji na grobljima pokraj Crkvi stoje spomenici svih palih u oba rata bez obzira koje konfesije ili narodnosti.
Rad nedjeljom je sigurno potreban i neizbježan,ako je trgovina otvorena treba trgovca adekvatno i platiti.Zakon koji propisuje dodatak za rad nedjeljom i praznikom od 100 % ćini otvaranje trgovine tim danima neisplativom i stvar se samo od sebe sređuje bez velike galame i politkanstva.Gdje su nam Sindikati i zašto uopće postoje,ako ima toliko nepravde i nepravilnosti a mi se nemožemo od te samovolje odbranit onda postoji samo jedno mjesto i naćin da svoje pravo ostvarimo ,a to je sve opći Štrajk i ulica.Tko će to pokreniti,neznam,ali sam siguran da to neće ni jedna stranka niti Sindikat.Dakle nemoramo se ništa ćudit ako sve završi u sve općem kaosu i u velikoj mržnji koju će opet neki budući profiter prepoznat kao svoj probitak.
Molimo se Bogu da nam da dovoljno mudrosti i snage i pameti da sprijećimo to na vrijeme.
Postavimo stvari na pravo mjesto i ne bojmo se na zlo pokazati i ukazati.

16.9.2007. 14:06

Vidite, niti jedan svećenik, niti jedna časna sestra (od kojih su neke silovane za vrijeme domovinskog rata) ne traže niti osudu niti zadovoljštinu, a ponajmanje osvetu.
Nikad mi neće biti jasno dokle će ovaj narod vjerovati u mit o ustašoidnoj katoličkoj crkvi u Hrvata. Još jednom, ne želim umanjiti vrijednost niti dostojanstvo niti jedne žrtve, radilo se o Židovu, Srbinu, Romu, Bošnjaku i bilo kom drugom, ali zagovaram jednak odnos prema svim žrtvama, baš kao i vi. Ako u Jasenovcu već desetljećima stoji spomenik ( i ja sam se ondje više puta u životu poklonio žrtvama), onda je red da se on podigne na svakom mjestu stradavanja nevinih Židova i Roma i Srba i Hrvata.
---
ovi dio mi je baš zapeo oku...
haha niti jedan svećenik, niti jedna časna sestra.. ama baš niti jedan zanimljivo... (ka nema blagog favoriziranja)
ovaj narod dakle Hrvati vjeruje u mit o ustašoidnoj katoličkoj crkvi u njih samih dakle mi kontra nas
iako se zna da je bilo suradnje izmedju nekih svećenika i ustaša ka što se zna kako je bilo svećenika koi su spasili mnogim Židovima život zar bi se i tada moglo u bilo kojem kontekstu reći NITI JEDAN za one ili ove...
Ako u Jasenovcu već desetljećima stoji spomenik (stvarno lip spomenik), onda je red da se on podigne na svakom mjestu stradavanja nevinih Židova i Roma i Srba i Hrvata. (bice da se ovdi misli i na 2 svećenika, 10 roma ili 4 Srbina i mnogo ostalih koi su stradali u nekoj šumi na nepoznatoj lokaciji pa se i njima triba podignuti spomenik samo je pitanje kakav ki oni u Jasenovcu ili samo svijeću zapaliti ili koi osrednji kamen ili kaki veći glamurozniji sa prigodnim natpisom) samo tribalo bi sad postaviti razumno pitanje ta koliko je tih nebrojenih zloćina i koliko je potrebno tih spomenika, kuliko novaca i ostaloga pa se pitam zar bi bilo loše postaviti kakav univerzalan spomenik di ćemo se prisjetiti svih žrtava bilo bleiburških ili jasenovačkih jer svaka žrtva je previše i nepotrebna bila onih ili ovih nacionalnosti i zaslužuje pažnju, a kada bi svakoj žrtvi podizali spomenik di bi tome bilo kraja, naravno prije ćemo se prisjetiti stradaloga svećenika nego Roma ili homoseksualca pa se pitam zar tada ne bi bio učestaliji slučaj podizanja spomenika ``našim`` nego ``onim`` žrtvama i di bi tu bio kraj svom tom politikanstvu ili blagonaklonosti ovim ili onim ideologijama..
Baš sam se jučer šetao i nešto podalje od centra Zadra opazin jean neobičan spomenik stoji ka ..ustaškome sinu koi je na ovom mjestu mučki ubijen s ledja jugometkom...(u pozadini ucrtana NDH) ali pazi datuma 5. X. 1991. LOL

Crkva je tamo gdje je i narod,a narod nije u Jasenovcu ,nije nikad ni bio.
Zašto smo 45 godina slušali samo o zloćinima poćinjenim od fašista,a nikad o nevinim žrtvama s križnog puta,a ima ih više nego u Jasenovcu.
---
ako je na Bleiburgu i Križnom putu ubijeno 50.000 ljudi u Jasenovcu 113.000 zašto se konstatira da ih je u Jasenovcu manje (postoji čak i baza podataka sa imenima i prezimenima nekih žrtava)...
Samo ću još reći da je na Bleiburgu bilo i ratnih zločinaca, a upitajte se i sami zaključite zašto su ovi u Jasenovcu bili osudjeni.

skužajte na podužem tekstu

16.9.2007. 13:57

Ne dragi moj ja nemrzim nikoga nego nevolim onoga koji sa silom mi želi nametnuti svoje mišljenje.Ja tuđe neću ,a svoje nedam,svoje cijenim tuđe poštujem naravno s božjom pomoći iz dana u dan.

16.9.2007. 13:35

"Tipus hrvatomrsca"! Komunjare bi rekli "tipus jugoslavenomrsca". Samo ti ne vidiš da je to isti način razmišljanja. Kritiku uvijek doživljavate kao napad.

16.9.2007. 13:16

Potvrdio si tipus hrvatomrzca koji okreće sve samo da njemu paše,takvi kao ti su izvlaćili iz kolone i sutra dan skonćali mladi život negdje u jarku ili šumi i onda se odselio u drugi kraj možda i ime promjenio.
Božja ljubav je za svakoga ćak i za tebe i mene zato okreni se k njemu ćovjeće.

16.9.2007. 12:56

Dakle Božja ljubav je samo na blajburgu dok je na Jasenovcu nema. Zanimljivo razmišljanje jednog vjernika, tipičnog hrvatskog Talibana.

16.9.2007. 12:31

Crkva je tamo gdje je i narod,a narod nije u Jasenovcu ,nije nikad ni bio.
Zašto smo 45 godina slušali samo o zloćinima poćinjenim od fašista,a nikad o nevinim žrtvama s križnog puta,a ima ih više nego u Jasenovcu.
U ni jednoj državi nećeš ćuti toliko samo okrivljavanje kao u Hrvatskoj,to radi samo tipus ćovjeka koji mrzi samog sebe i sve oko sebe.
Zato ćovjeće okreni se bogu i njegovoj ljubavi.

16.9.2007. 9:21

Zašto netko navija za Jasenovac je isto pitanje zašto Crkva navija za Blaiburg. Ja ne navijam za nikoga, samo želim znati zašto se jedna strana zapostavlja. Čovjek nije vjerodostojan ako se u zauzimanju za pravdu zauzima samo za jedne žrtve, kao što to radi Crkva kada je u pitanju Blaiburg i Jasenovac. Kaže da su joj sve žrtve iste, ali ipak to ne pokazuje. jedno je reći a drugo to pokazati. Za sada Crkva to ne pokazuje. Žrtve Jasenovca nisu krive što se Crkvu vezuje uz ustaški pokret pa se ona pravi uvrijeđena i ne želi se pojaviti u Jasenovcu na najvišoj razini. Zbilja to ne razumijem.

16.9.2007. 0:40

i ja klimam ali u zadnjem redu,ali s poštovanjem prema svima, i živima ,a vi koji se toliko trudite oko naših svećenika navijate samo za jasenovac.Zašto ?

15.9.2007. 23:37

Postavio bih isto pitanje kao i Roco. To jednostrano brojanje je ono što i mene smeta. Ako Crkva jednako tretira sve zločine, i sve žrtve, onda to treba i pokazati. Kardinalu i biskupima je već odavno bilo vrijeme da se pokažu i u Jasenovcu. Dok to ne počne činiti Crkva, neče činiti niti ljudi. Pogotovo ne oni koji klimaju glavama iz prvih klupa na misi. A oni kao pravi kršćani trebali bi biti primjer drugima.

15.9.2007. 23:33

Roko malo si se previše zaneo sa tvrdnjom da ljudi koji posjećuju mise loše misle o komunjarama,evo ja npr. uopće nemislim o njima i nepada mi ni malo napamet da o njima išta mislim ćak što više vrlo sam sretan što sam ih zaboravio.
Uskoro će svaka hrvatska žrtva dobiti svoje ime,a nadam se da će i ubica biti otkriven.
Ne osvete radi nego da više nikome nepada na pamet da iz osvete ubija a da može siguran biti da ga se neželi ili neće otkriti.

Roko

15.9.2007. 22:42

Poštovani fra Roberte,
puno sam dobrog čuo o Vama, a ovi Vaši komentari to potkrijepljuju. Nisam vjernik, ne idem na mise, a u potpuinosti se slažem s Vama. Žao mi je samo što oni ljudi, što sjede u prvim redovima za vrijeme Vaše mise i klimaju galvama kada im to pričate, svijet gldaju jednostarno, broje samo jedne žrtve, nas koji drugačije mislimo proglašavaju komunjarama i nedomoljuibima.
Što, poštovani Roverte, s tim licmjerstvom?

Robert

15.9.2007. 22:26

Zanimljivo!
Jeste li znali da nas petorica u samostanu vozimo četiri automobila koji su ukupno stari oko 40 godina. To znači da nisu niti novi niti neznam kako posebni. Automobil služi da mogu brže doći do mjesta na kojem trebam obaviti određenu dužnost ili posao. U Virovitici ima puno boljih i puno skupljih i raskošnijih automobila. Ne ljutim se na vaš komentar, ali ću vas upitati, trebamo li kao nekad s konjskom zaprekom putovati nekoliko sati do Bušetine i Okrugljače, ili je bolje automobilom uštedjeti vrijeme. Za mene osobno, automobil je samo prijevozno sredstvo. Što se tiče obilaženja vjernika, tko god nas je pozvao u svoj dom ili poželio doći k nama i razgovarati s nekim od nas imao je priliku. Činimo to redovito i marljivo s ljubavlju. Ići od kuće do kuće bez poziva u građanskom društvu kakvo je naše bilo bi nametljivo.

JASENOVAC I BLEIBURG

Crkva se uistinu nastoji jednkao odnositi prema svim žrtvama. To je potvrdio i naš biskup, kada je prošlog proljeća pozvao sve svećenike Požeške biskupije da zajedno s njime posjete Jasenovac. Istine radi, moramo priznati, da se s brojem jasenovačkih žrtava još uvijek manipulira i da se povećavanjem broja tih žrtava- koje zaslužuju svako poštovanje, ne želi istaknuti žrtva onih koji su poginuli, nego povećati krivnja cijelog hratskog naroda. O Bleiburgu se desetljećima šutjelo, kao i o drugim stratištima Hrvata. O Staroj Gradiški se ništa ne govori. Znadete li koliko je svećenika nakon 1945. prošlo kroz taj logor. Svećenike naravno ne treba spominjati, oni su ustaše, kažu neki, ili još bolje, oni nemaju obitelji nema ih tko oplakati, njihove majke valjda nemaju srca. Sjetimo se Miroslava Bulešića iz Lanišća. Možemo li se prisjetiti domovinskog rata? Znadete li da su naši franjevci ostali u Vukovaru do posljednjeg dana? Jeste li čuli kako su prošli kroz logore i koliko su ondje batina i poniženja doživjeli. Jeste li čuli za ubijene svećenike i časne setre u Bosni. I oni su žrtve, ali čije? Valjda ustaške! Vidite, niti jedan svećenik, niti jedna časna sestra (od kojih su neke silovane za vrijeme domovinskog rata) ne traže niti osudu niti zadovoljštinu, a ponajmanje osvetu.
Nikad mi neće biti jasno dokle će ovaj narod vjerovati u mit o ustašoidnoj katoličkoj crkvi u Hrvata. Još jednom, ne želim umanjiti vrijednost niti dostojanstvo niti jedne žrtve, radilo se o Židovu, Srbinu, Romu, Bošnjaku i bilo kom drugom, ali zagovaram jednak odnos prema svim žrtvama, baš kao i vi. Ako u Jasenovcu već desetljećima stoji spomenik ( i ja sam se ondje više puta u životu poklonio žrtvama), onda je red da se on podigne na svakom mjestu stradavanja nevinih Židova i Roma i Srba i Hrvata.
No već smo u ovim raspravama otišli jako daleko od teme.
Ne želim živjeti u prošlosti. Želim živjeti današnji trenutak i čeznem za pomirenjem svih ljudi.

www.sgz.hr.

15.9.2007. 19:03

Poruka svima koji doista žele učiniti nešto dobro u ovom životu, u ovoj dolini suza da se uključe u naš rad. Mi moramo nužno podignuti sadašnju razinu prava građana.

SVJETSKA GRAĐANSKA ZAJEDNICA

RED, ZAKON I POŠTENJE

www.sgz.hr.

15.9.2007. 18:52

Poruka fra Robertu. Draqi brate, odite među narod svoj. Garađani Vas trebaju. Izađite iz svojih dobrih automobila, krenite od kuće do kuće i budite s onima koji u biti danas tradicijski podržavaju dobar rad Vaših prethodnika. Sami znate da smo svi mi zalutale ovćice, a za to vrijeme nam pastiri zatvoreni u svojim limenim ljubimcima, bez pravog doticaja, sa starima, bolesnima, siromašnima, pa i svim drugim ljudima. Ja nažalost osobno rijetko idem u crkvu, jer u nedelju se odmaram, ni moje ime nije bitno, ali svakodnevno u sklopu svoje udruge nastojim biti među građanima svojim.

Dari brate nemojte zamjeriti na kritici, jer je doista u dobroj vjeri napisana.

SVJETSKA GRAĐANSKA ZAJEDNICA

RED, ZAKON I POŠTENJE

15.9.2007. 17:21

Zašto Crkva nem isti odnos prema Jasenovcu kao i prema Blaiburgu? Zar je Jasenovac bio manji zločin? Na blaiburg se šalju biskupi na čelu s kardinalom, a u Jasenovac mjesni župnik. To samo pokazuje da je u pitanju politikanstvo. Crkva ne može oprostiti komunistima što su ju povezali sa ustaštvom. Ali što žrtve Jasenovca imaju s tim?

Robert

15.9.2007. 13:32

Na teritoriju župe sv. Roka u Virovitici živi oko 9500 građana koji se izjašnjavaju kao katolici, međutim, tek oko 2000, uključujući Bušetinu i Okrugljaču redovito pohađa misu i prima sakramente. Smatram da među ovih 2000 nema puno onih koji nisu otvoreni tolaranciji i kulturi dijaloga. Mislim da je nemoguće slušati Evanđelje, a u isto vrijeme živjetu u suprotnosti s njime. Volim svoje vjernike i mislim da je ovaj manji dio, dakle spomenuih 2000 vjernika nadprosječan u odnosu na druge župe u R. Hrvatskoj, tim više što 2000 ipak nadilazi prosječnih 10% praktičnih katolika u zemlji. Poznato je da ja nisam iz ovih krajeva. Moja rodna Slavonija (područje u blizini Vinkovaca), kao i Slavonija moga djetinjstva (novogradiški kraj) bitno se razlikuju od ovog mjesta gdje spaja Slavonija s Podravinom i Bilogorom, gdje se dodiruje kaj i što, no nikad se ne bih požalio na Viroviticu i Virovitičane, jer mislim da usprkos svemu što nas okružuje, ovaj grad i ovi ljudi imaju dušu i iz njih zrači toplina.
Robert

14.9.2007. 22:53

Sudeći prema načinu kako razmišlja i govori fra Robert, mislim da mu nije lako biti svećenik u Virovitici. Naši vjernici nisu baš skloni prihvatiti toleranciju i kulturu dijaloga. Te kršćanske osobine nisu im baš pri srcu.
fra Roberte, Bog Vas poživio, i hvala mu što nam Vas je poslao u našu Župu.

robert

14.9.2007. 22:18

Istini za volju, moram priznati da sam se malo umorio od "forumiranja". Biti član stranke ili nekog društva nije isto što i sudjelovati u javnim raspravama. U tome i jest razlika, ja u ovim raspravama ne zastupam stavove neke stranke, pa čak niti Crkve, kao takve, nego samo iznosim svoje mišljenje u nadi da ono može biti nekome od koristi. Ako je suprotno, odbacite ga ili nemojte čitati.
Slažem se da ima puno drugih problema o kojima se šuti ili nedovoljno govori. Iskočio bih iz kože kad vidim i čujem što sve muči ljude oko mene. Smetaju mi sve spomenute situacije u predhodnom tekstu. Iskreno, još me više smeta kad se ljudi iz moje neposredne blizine, pa čak i svećenici počnu slično ponašati. Smeta me kad na forumu neko u ime vjere i katoličanstva pljuje po drugom čovjeku, kad ga vrijeđa i ponižava. Ja vjerujem u dostojanstvo i vrijednost svakog čovjeka. Bog nas je stvorio jednakima. Raspravljajući na spomenuti način, tražeći razlike, ne prihvaćajući tuđe mišljenje, živeći samo radi pripadanja ovoj ili onoj strani ili boji, uništava čovjeka u nama. Crkva nas uči, i to poučena vlastitim grijesima i neuspjesima, kako je važno prihvatiti drugog i drugačijeg, kako je važno graditi zajedništvo i ljubav i kako treba da nas različitost obogaćuje, a ne da nas zatvara u začarane krugove. Prošli tjedan se događaj takve naravi zbio u rumunjskom gradu Sibiu, gdje su se oko zajedničkog stola našli katolici, pravoslavni i protestanti, a naš je kardinal Bozanić ondje održao zapažen govor...
- Pitam se što mogu ja učiniti da se stvari poprave. Mogu li ja učiniti ovaj svijet i svoju domovinu za nijansu boljim i ljepšim? Volio bih da o tome više razgovaramo. No netko će reći da je to tema za moje bake u crkvi.

DUHOVNOST
Namjerno sam zaobilazio ovu temu, jer se o njoj ne može tako jednostavno i kratko govoriti. Svakako treba imati na umu da se duhovnosti razlikuju slično kao i mentaliteti, i da je duhovnost dalekog ili srednjeg istoka (traženje prosvjetljenja i postizanje više dimenzije života) različita duhovnosti zapada. I u kršćanstvu razlikujemo duhovnost istoka i zapada. Istočna je duhovnost duhovnost srca i mističnog iskustva, a zapadna je puno racionalnija, duhovnost uma. I u Katoličkoj crkvi poznamo različite vrste ili oblike duhovnosti. Kao franjevac propovijedam Ljubav koja je sišla s neba (za nas kršćane nebo nije mjesto ili prostor, nego stanje) da bi čovjeku vratila život i dostojanstvo koje je izgubio priklanjajući se Zlome. Osobno mislim da je pravi put put uma i srca zajedno.
Vidim da bi mi za pisanje o duhovnosti trebalo puno više prostora i vremena pa ću završiti. Osim...
Pozdrav svima!
fra Robert

Sandra

14.9.2007. 21:40

Puno se diskutiralo o neradnim nedjeljama i Crkva se tu postavlja kao da štiti interese radnika, a Vlada joj udvornički klima glavom. Sad ispada kao da su "lijevi" za rad nedjeljom (slobodu izbora), a desni bi nedjeljom, tobože zbog brige za radnike, zatvorili sve, samo bi crkve ostavili otvorene. Licemjerno i neiskreno. Crkva se imala prilike zauzeti za prava radnika u proteklih sedamnaest godina otkako je stupila na političku scenu. Gdje je dosad bila? I kako se danas postavlja? Što je s pravom radnika na plaću, na godišnji odmor, na zdravstvenu zaštitu i mirovinsko osiguranje? Zašto Crkva šuti kad je riješ o samovolji privatnika i poslodavaca? Kad je riječ o mobbingu i ponižavnju svake vrste na radnom mjestu? Zašto se šuti kad je riječ o porodiljskim dopustima i naknadama, uvjetima u kojima mlade žene rade i ne mogu dobiti stalno zaposlenje, niti osnovati obitelj? Zašto se šuti kad je riječ o brizi za djecu koja su u današnjem društvu ugrožena više nego ikada? Zašto se šuti kad je riječo skupim automobilima i bahatosti na cestama, kad je riječ o nepravednom kažnjavanju prijestupnika i slučajevima u kojima zakon nije isti za sve... O svemu se tome šuti, samo se o nedjeljama priča, kao da su svi drugi problemi već riješeni. Zato crkvenu raspravu o nedjelji smatram licemjernom i politikanskom. Baš kao što Davor kaže, nema tu duhovnosti koja nam svima treba.

Suprotno, fra Robertu veliko poštovanje. Drago mi je što ste ovdje među nama, fra Roberte. Vjerujem da i inače svojim autoritetom i istinskom brigom za čovjeka možete puno učiniti za naš grad.

14.9.2007. 21:13

i to je to,potrošili se naši intelektualci,ili im se osušila kinta.
jedno mi nije jasno ako svećenik nesmije biti u ni jednoj udrugi ili društvu šta traži onda na forumu,mislim nije da im branim,ali nema logike,ako i je tako zašto se to ne promjeni onda u korist svih nas jer znamo da su oni dobro školovani

13.9.2007. 22:34

neznan kakvo je stanje u malim dućanima, ali u velikim trgovačkim lancima je rad nediljom bolje plaćen nego priko tjedna i ka tako radije bih radio taj jean dan, a zatim ima dva slobodna dana na raspolaganju..
samo triba uredit zakonom da rad nediljom bude plaćen (neznan) 50-75-100% više pa ko tijo ne htijo radit, a prema svemu sudeći velikim trgovačkim lancima se isplati jer upravo vikendima bilježe najveći promet dakle ne triba drugima braniti da rade nediljom (glupost) nego mijenjati vlastite navike (ako nas je već 87,83% katolika) pa kupiti što je potrebno za nedjeljni ručak ili tomu slično dan prije...

veliki

13.9.2007. 21:55

fra Roberte šteta je što nesmijete bit ni u jednoj udrugi ali ih smijete posjećivati što bi bilo jako dobro glede disanja običnih ljudi i njihovih potreba,ako nikako drugaćije onda na poziv.

Problem

13.9.2007. 21:26

Pa ja sam se na to osvrnuo...
Nema potrebe to ozbiljno shvaćati, sve dok ti, Davor i takvi kao vi, koji ne idete u crkvu i na mise, točno znate i prenosite nam što se tamo svakodnevno propovijeda.... Kako s vama uopće raspravljati? Vi, nevjernici znate kako vratiti vjernike k misi i izvesti ih na pravi put.... kako proniči u transcendentalni smisao života!?!?!?!?
To je za popiškiti se.... Od kuda vam ta silna potreba da zalutale ovce odvedete na putove mira koji vode do Kristove crkve u srcima ljudi....
Predlažem vam da uživate u vlastitoj sreći punoće životne transcendentalnosti, a nas ovce ostavite da slijepo tragamo svojim putem i živimo u zabludi....
Ja vidim da samo vama treba vjera i smisao života, pa predlažem da si, nakon propalog projekta komunizma, napravite opet neku novu vjeru i smisao života... npr. "transcedentalni neokomunizam meka srca", Davor bi mogao biti papa, pa da konačno može Bozaniću autaritativno odžati slovo....

Marti

13.9.2007. 18:28

"...ne vjerujem da je i prošlo-nedjeljna propovijed kardinala Bozanića, u Mariji Bistrici, ikoga prosvijetlila za dlaku, ili nahranila duhom nade i vjere. Jedinom hranom koja će vjernike vratiti k nedjeljnoj misi, i u njima usaditi kršćanske vrijednosti koje će im omekšati srca. A takve su gotovo sve mise u našim crkvama… Priče o (ne)radnim nedjeljama i grijesima struktura (iz raznih povijesnih razdoblja), ne proniču u transcendentalni smisao života, niti pronalaze putove mira koji vode do Kristove crkve u srcima ljudi. Prosto rečeno, misne propovijedi koje se čuju svakodnevno s naših oltara nisu duhovne. Ma koliko mi šutjeli o tome."

Zašto svi zaobilaze taj dio teksta u kojemu je rečeno ono najvažnije, i što je istinito. Nad time se Crkva stvarno treba zamisliti.

Problem

13.9.2007. 15:16

Roko: ja želim slobodnu nedjelju, nedjeljom se odmarati, ići na misu i ne želim da mi netko oduzme to pravo. Želim nedjeni dan sam isplanirati, a ne da mi ga drugi planiraju i egzistencijalno me ucjenjuju kapitalistički robovlasnici .
Ja tvoje pravo poštujem, pa poštuj ti i moje.... valjda smo tu suglasni.... samo što ti onda nečeš imati gdje ići nedjeljom u šoping, jer nema budale koja želi raditi nedjeljom?
O čemu mi onda raspravljamo, ako jedni druge poštujemo?

Robert, prijatelju moj, malo si podesi kompjuter ili se registriraj, pa će ti kolona "ime" biti vidljiva u komentarima, ne moraš se potpisivati i vidjeti češ tko što piše... naravno: anonimno :-(
U mojoj vjeri nema ispovjedi, ali baš bih probao... kad mogu doći, samo da nije nedjelja..... valjda nedjelju imaš slobodnu?

P.S.
Šalim se i moram to napisati da se R ne uvrijedi...

J.E.

13.9.2007. 12:43

Ima osoba koje nasrćući na autoritete: papa, biskup, misle da će time sami postati značajniji.

Oni ne govore o misi na kojoj su bili i ne izvlače zaključak na temelju osobne spoznaje.

Autor u istaknutom dijelu svoje napolitanke punjene mekinjama tvrdi: Misne propovjedi koje se čuju svakodnevno s naših oltara, nisu duhovne.

Da je autor slušao propovijedi- a sigurno je da ih ima različitih- znao bi da se poslije II vatikanskog koncila homilija sa oltara "preselila" ne bez razloga za ambon.
........
I onda kada je Bozanić prvi počeo, sada će dobiti.......napasti komuniste.Njegovo je pravo da između zločina i komunista stavlja znak jednakosti.
Kardinal Bozanić traži da se osude zločini. Tko da ih je počinio.
No, kada je autor doša do (dragoga) Tita, ali druga Tita, onda je i Bozaniću dao i šešir i štap.

Svatko ima pravo reči što misli,
ali imao i pravo čuti što ne želi.

Tako je za ovu priliku dobro citairati Ivana Mažuranića:

"Nije visok,tko na visu stoji,
nit je velik, tko se velik rodi.
Već je visok, tko u nizu stoji
i visinom nadmaša visine.
A velik je tko se malen rodi,
al` kad padne golem grob mu treba."

M.S.

13.9.2007. 12:41

U komentarima je previše pozornosti posvečeno radnoj nedjelji. A što je s duhovnost? Jesu li mise duhovne ili nisu? Meni se čini da politike ima više nego duhovnosti. Zato je puno deklariranih vjernika koji se ne ponašaju kako duhovne osobe.

M.S.

13.9.2007. 12:25

Obzirom da su komentari večine učesnika na forumu ove kolumne uglavnom angažirani tekstovi, bilo bi šteta da se bavimo jedni drugima, i time razvodnjavamo temu. Užitak mi je pročitati dobar komentar, a ovdje se toga uvjek nađe.

Robert

13.9.2007. 11:46

Opet se zaboravih potpisati
fra Robert

Robert

13.9.2007. 11:46

robert

13.9.2007. 11:10

Dragi prijatelju! (Vjerujem da je to onaj psiholog.) Evo zbog ovoga voli znati s kim razgovaram. Volim gledati čovjeka u oči, jer i one govore. Sanjam o kontakt emisijama na Radio Virovitici u kojima bi različiti ljudi mogli javno razgovarati o javnim pitanjima. Osim toga sama riječ forum (lat. trg) podrazumijeva javni govor licem u lice, oči u oči. I nisam rekao da ne mogu razgovarati, ako ne gledam sugovornika u oči, nego to ne volim
Naravno, spreman sam prihvatiti i vaše mišljenje koje je suprotno mojem, ali nerado komuniciram na taj način. Što se tiče ispovijedi; gotovo sve ispovjedaonice u imalo uređenim crkvama, pa tako i u Virovitici su osvjetljene i nisu mračne. Mi držimo do diskrecije i ne želimo da se vjernici osjećaju neugodno ako ih svećenik prepozna. No ima i drugačijih primjera. U mnogim ispovjedaonicama uklonjene su i rešetke, jer su to vjernici zatražili. Osobno, ako želite i to vam mogu reći dajem prednost ispovijedi izvan ispovjedaonice, u nekom drugom prostoru. Koliko god bili veliki i ozbiljni moji grijesi (jer i ja sam samo čovjek i ništa više) ne sramim se priznati ih pred bilo kojim svećenikom, jer vjerujem Bogu koji me ljubi i imam povjerenja u svećenika.
Vas, dragi prijatelju, doživljavam kao sugovornika i oko toga se trudim, što i potvrđujem ovim pisanjem.

Roko

13.9.2007. 11:02

Nisam poduzetnik, radim nedjeljom za plaću i poslodavac mi ispalti nešto više za taj dan.
Zakonom je to lijepo regulirano, samo što se poduzetnici toga ne prodržavaju. Dakle, kada bi se poštivao zakon i kada bi država, da joj je to u intersu, takve kontrolirala ne bi bilo nikakvih problema. Onaj tko mora raditi, a trgovci, ugostitelji, vozači i hrpa drugih to mora - mora im se i platiti.
Osim toga, poreznim sustavom se može urediti da oni koji rade nedjeljom plate nešto veći porez. Trgovcima kojima se to neće isplatiti zatvorit će trgovine silom ekonomskuh zakona ponude i potražnje. Naprosto, neće mu se isplatiti raditi. Nisi nikome ništa zabranio!!!!!!

Dakle, da ponovim: Ja želim nedjeljom ići u trgovinu i ne želim da mi netko oduzme to pravo. Kao što reće Davor: Želim nedjeni dan sam isplanirati, a ne da mi ga drugi planiraju.

Problem

13.9.2007. 10:37

E, ti si stvarno biser i borac za ljudska prava.... ne slažeš se sa zabranama, ti si poduzetnik i moraš raditi.... Neka rade svi poduzetnici... sve je to OK, ali ja govorim o onoj gomili stoke koja šljaka i subote i nedjelje za 2 tis. kuna, a nisu poduzetnici i sigurno ne žele raditi nedjelju? Da li možda misliš i na njihova prava i na njihov "slobodan" izbor da rade nedjelje? Sigurno je i njima lijepo da njihova djeca dolaze u trg. centre i tamo se igraju i čekaju da mama završi s poslom? Da, za to smo se borili....
Ako se ne slažeš sa zabranama, valjda onda i ne trpiš naredbe i diktat (kapitala)?
Žalosno je što se ovaj problem sveo na tekmu Crkva protiv kapitala.

Roko

13.9.2007. 9:59

Još jednom čestitke Davoru i fra Robertu na kulturi dijaloga.

Imam takav posao da moram raditi i nedjeljom. Slažem se da je čovjeku potreban jedan dan odmora. U našoj tradiciji to je nedjelja i mislim da ti nema dvojbi.

Međutim, ne slažem se sa zabranama. Nije lijepo kada se nekome nešto brani. Poduzetniku da radi ako to želi, meni da idem u trgovinu ako to hoću. Ljudi žele nedjeljom ići u trgovačke centre, da ne žele i da ne vole ne bi išli. Trgovački centri, koliko god se to nama činilo nakaradnim, postali su mjesta okupljanja. Tu dolaze cijele obitelji, ljudi se druže, kupuju ono što ne stignu preko tjedna, onda popiju kavu, djeca se igraju. Jednostavno, ne možemo protiv toga. Ako to ne prihvatimo, postajemo konzerve. A sami smo se protiv konzervi u mladosti borili, zar ne?

Ne osporavam pravo crkvi da kaže svoje mišljenje o ovom problemu, ali ne volim kada se u tome pretjeruje, kada se oltari zloupotrebljavaju u dnevno-političke svrhe jer osim vjernika katolika u Hrvatskoj žive drugi vjernici i ateisti. I nema ih tako malo kako se to čini.

Problem

13.9.2007. 9:49

Da, Robert, ovo oboje si napisao u jednom tekstu:

"...u komentaru gospodina psihologa me zasmetao engleski izraz uz moje ime...."

"....Ako netko ne razumije drugačije mišljenje, nemojmo ga gledati kao protivnika, nego kao sugovornika...."

Šta je to pristojna komunikacija? Kako ne možeš razgovarati s čovjekom ako ga ne gledaš u oči i ne znaš s kime razgovaraš.... kako onda ispovjedaš u mračnoj ispovjedaonici?
Sve se može, samo se treba malo potruditi....

Problem

13.9.2007. 9:41

Jeeee Robert, you rule....

Pravo na rad nedjeljom brani samo onaj tko to pravo ne uživa.... tko god se zalaže za rad nedjeljom, taj sigurno nedjeljom ne radi... provjerite. Nije li to onda čisto licimjerje? Ja nemam ništa protiv da nedjeljom radi onaj tko to stvarno želi (osim nužnih službi) , a takvih sigurno nema...

maleni

13.9.2007. 8:57

Čestitam fra Robertu Perišiću, gvardijanu virovitičkom i župniku župe sv. Roka u Virovitici.
I ja potpisujem njegov komentar.
Ispravak netočnog navoda: Muslimanima je Dan Gospodnji petak.
Idemo dalje.
Nepotpisani

robert

13.9.2007. 8:51

Eto sada i ja ostadoh anoniman, dakle potpisujem gornji tekst
fra Robert Perišić

Robert

13.9.2007. 8:46

Dragi prijatelji!
1. Nemam pravo ne odgovoriti na neke komentare. Ponajprije zahvaljujem Svjetskoj građanskoj zajednici na pozivu da im se pridružim. Kao svećenik, po crkvenom zakonu, ne mogu biti članom niti jedne političke stranke, niti drugih civilnih udruga. Inače ne volim svrstavanja, pa me nećeti vidjeti upisanog čak niti u jednu crkvenu udrugu kojoj bi slobodno mogao pristupiti. Nisam solist, ali vjerujem pjesniku koji govori o snu kojega i njegova mala kaplja pomaže tkati. Hvala na pozivu, cijenim vaše zalaganje i vaš rad, ali ostajem dosljedan sebi i svom uvjerenju.
2. Rekoh da uvažavam i razgovaram s onima koji znaju pristojno komunicirati. Iskreno u komentaru gospodina psihologa me zasmetao engleski izraz uz moje ime. Htio bih da se zajedno potrudimo oko kulture govora. Mene ne morate cijeniti niti poštivati, ali svi moramo voditi računa o medijskoj ekologiji. Nije, dakle problem u mišljenju, nego u načinu izricanja mišljenja.
3. Hoćemo li u ovim forumskim razgovorima ikada izići iz anonimnosti? Volim znati s kim razgovaram, što više, volim sugovornika gledati u oči.
4. Što se tiče same teme:
Nisam odvjetnik kardinala Bozanića. Iako neki misle da nitko ne treba tumačiti njegove ili papine riječi, čini se da je to ponekad potrebno.
Za početak istakao bih dvije stvari koje se krivo tumače.
- Ponajprije, mi Kršćani vjerujemo da je Bog tako uredio život da čovjek ima jedan dan koji će pripadati samo njemu. Nedjelja je za nas dan odmora, susreta s Bogom i dan kada se čine djela ljubavi (primjerice posjet sirromasima ili bolesnicima). Tako Crkva uči, a koliko je tako u praksi prosudite.
- Razumijem ljude koji ne poznaju ovaj smiisao kršćanske nedjelje, pa misle da kardinalovas propovijed ide za tim da se nedjeljom što više napune crkve, pa da župna blagajna bude napunjena većim novčanim prilogom. To je njihovo mišljenje. Crkva pred sobom ima čovjeka kao cjelovitu osobu i zato se zauzima za njegova prava. Neradna nedjelja je samo jedan segment.
- Netko pita kako kardinal može znati o radu nedjeljom više od onih koji nedjeljom rade. Kardinal sluša narod, kao što ga sluša svaki svećenik, kroz ispovijedi i razgovore, kroz svagdanje jadikovke i plač. Ako radite nedjeljom, jeste li sretni što se nikada ne možete odmoriti, što nikada ne možete posjetiti bolesnog prijatelja ili rođaka, što nikad nemate vremena za obitelj itd? JA bih bio sretan da se netko zauzme za mene.
- Poslodavci imaju svoj pogled na problem. Bilo bi previše govoriti o tome.
- Drugi vjernici, tj spomenuti adventisti, ili primjerice muslimani ili židovi, mogu se zauzimati za svoja prava i za svoj neradni dan. U islamskim zemljama neradni je dan četvrtak i kršćani koji ondje žive drže se toga, a nedjeljom idu na misu prije ili poslije radnog vremena. Nedjelja je u nas dio kulturnog nasljeđa i kao takvu, mislim da ju treba poštivati i svakako osmisliti.
- Razmislimo još jednom ima li kardinal Bozanić pravo zauzeti se za neradnu nedjelju.
P.S. Vjernicima poruka: Ako netko ne razumije govor crkve ili ima drugačije mišljenje, nemojmo ga gledati kao protivnika, nego kao sugovornika.
Oprostite na dugim komentarima, ne znam drukčije.

maleni

13.9.2007. 8:30

Nakon pročitanog teksta te pročitanih komentara rekao bi slijedeće. Gospodin autor - ponavljam da ne poznam čovjeka - ima pravo pisati što želi i kako želi. To je njegovo autorsko pravo. Naše pravo jue da kulturno i argumentirano dajemo svoje mišljenje o napisanom tekstu. I velika većina tako radi.
Ulaziti u analizu dolaska ljudi na misu nedjeljom i blagdanom i o njihovoj strukturi bez ozbiljnog razgovora sa odgovornom osobom iz Crkve bilo bi prepotentno. Psihološka analiza posjetitelja crkve također je nepotpuna bez samog života u Crkvi. Svećenicima doista nije lako propovijedati nedjeljom na misi jer su na misi različite dobne skupine, skupine različitih intelektualnih mogućnosti kao i različitih razloga dolaska na misu. Kada bi bilo moguće da se mise organiziraju koliko toliko samo po dobnim skupinama bilo bi im lakše. Ovako, svećenici se snalaze tako kako znaju i kako im je moguće. Svakako, u današnjem svijetu nije im lako bez obzira na sve loše konotacije o njihovom životu i radu.
Pozdrav od svećenika.

13.9.2007. 7:43

Pa ti nisi normalan. Ti kao da živiš u socijalizmu. Znamo mi da taj drug ne govori baš najbolje, ima svojih zabluda, ali ga pusti i nemoj ga napadati. Ti Davoru osporavaš pravo da misli kao građanin i da se, kao novinar, osvrne na javno izgovorenu riječ. Njegova dužnost je upravo ono što mu ti zamjeraš - da pojašnjava, komentira, kritizira, upozorava i na kraju krajeva, pametuje - zašto ne?
Njegova dužnost je i da nas povuče za jezik, da i mi kažemo i napišemo što mislimo, ali ne da drugome, ma koliko se u tom mišljenju razlikovali, osporimo to pravo.

Sve čestitke fra Robertu. Rijetko se uključuje u ove naše razgovore, ima svoj stav, ali uvijek poštuje tuđe razmišljanje i spreman je polemizirati. Kada bi bar svi u crkvi imali takav pristup!?

Problem

13.9.2007. 7:28

Ja sam kritičan prema Meksičkim sapunicama što se vrte na televiziji.... i to kažam, ali ne pametujem svakotjedno da su one odvratne, da su režiseri glupi, da su glupi oni koji ih gledaju... ja niti ne razumijem taj strani jezik, te serije ne dopiru do mene, one meni nisu niti namjenjene i zašto onda analiziram što su režiseri s tim sapunicama htjeli reči, što bi trebali reči da bi to meni bude prihvatljivo i zabavno.
Upravo to u svojim crkvenim kolumnama radi Davor, on Crkvu ne razumije, ne prihvaća i ne doživljava (što apsolutno poštujem), ali zašto govoriti što je biskup trebao reči da bi to njemu, takvome kakava je, bilo prihvatljivo? Biskup kaže što misli, možda je a možda nije u pravu, ali sigurno zna što i zašto govori, te nema potrebe da netko pametuje i pojašnjava što je u stvari trebao reči, pa da to bude u duhu Crkve i demokratski prihvatljivo....
Ja priznajem da imam problem.... uostalom, moje ime je moj program!!!!

Psihoanalitičar

12.9.2007. 23:32

Gospodine psiholog, koji se predstavljate kao "Problem"! Zar Vam se ne čini da ste baš opisali sebe, samo što umjesto Crkve Vi imate neki duboki problem koji niste razriješili s komunističkom partijom. Zato sve koji su kritički prema Crkvi svrstavate u komunjare ili neprijatelje Hrvatske.

Problem

12.9.2007. 22:53

Niti ja se ne slažem s mišljenjem g. Suhana, niti osporavam pravo da ga iznosi, ali.... već me brine njegovu opsesivnost razglabanja o temi: Crkva u Hrvata.
Kao psiholog, opetovano tvrdim da on ima ozbiljan problem, ili sa Crkvom ili s duhovnim / vjerskim upotpunjenjem svoje ličnosti. Takve simptome na ovim prostorima pokazuju dva tipa ljudi:
-prvi su oni koji su bezuspješno pokušali biti dio crkvenih struktura, a crkva ih odbacila (ili su možebitno doživjeli vrlo neugodno iskustvo u crkvenim krugovima)
-drugi su djeca unesrećena odrastanjem u komunističkoj obitelji, gdje je otac bio milicioner, yugooficir ili neki ambiciozni partijski aparatčik, gdje je majka bila partija, a nacija jugoslavenska. U znak dokazivanja vjernosti partiji ili novokomponiranoj naciji, takvi roditelji od svoje djece pravili su anacionalne, ateističke osakaćene spodobe, nespremne dočekati pad komunizma i rušenje svih svojih ideala. Vlastita nesreća, zavist i ljubomora, tjera ih da omalovažavaju one druge, koji su odgojeni da znaju prave životne vrijednosti, da znaju tko su, što su, odakle dolaze i u što vjeruju.

Kako protumačiti Davorove motive? Crkva je grješna, pokvarena, licemjerna, zaostala i štetna…OK, ako je tako, ali zašto skroz to nekome tko u to ne vjeruje ponavljati i na to ukazivati?
Ako crkvu ne razumiješ, ne poštuješ i ne doživljavaš, takav stav je za tebe normalan, izjavi to što misliš i pusti one koje misle drugačije da žive svoj život u zabludi. Barem kao demokrata, ostavi ih da uživaju jednu od temeljnih ljudskih sloboda, bez da im non-stop omalovažavaš i gadiš nešto u što vjeruju. Zbog svega toga, ja tvrdim da je Davor u podsvijesti duboko svjestan svoje osakaćene ličnosti u duhovnom pogledu, siguran sam da je to pokušao prihvatiti, promijeniti se, približiti se crkvi… onda se nešto dogodilo…. razočarenje ili nešto drugo… pa sada nastavlja poslanje koje su njegovi ideološki prethodnici skoro 50 godina u ovoj zemlji pod krinkom komunizma i klasne borbe pokušavali: omalovažiti i zatrti Crkvu i vjerske slobode. Ne mogu vjerovati da taj plamen u nekome još tinja…sada pod krinkom demokracije i europeizma?

I još nešto: who the fuck is Robert? Javi se i onda kaže "...O dotičnoj ću temi možda napisati riječ dvije drugom prilikom...."? Pa šta se onda javljaš, javi se drugi puta, kada napišeš te riječi dvije!

Pošto obojica dopuštate svakom da kaže što misli, nadam se da mi nečete zamjeriti?

veliki

12.9.2007. 21:53

Jedini naćin da vjernici više dolaze u crkvu je da svečenik stvarno i istinski diše sa narodom s kojim živi u svojoj župi tj. da postane aktivan da bude viđen.Tada će ga se više poštovati i njegova rijeć će postati vodilja.U biti vrlo jednostavno i ostvarivo svakome svećeniku.

12.9.2007. 20:43

Članak g. Suhana je i ovaj puta aktualan i pogađa u samu srž društvene stvarnosti.
Moje mišljenje je da su se društvene prilike bitno promijenile u odnosu da uređenje prije domovinskog rata. Koliko god Crkva nastojila da se nedjelja štuje kao dan obitelji i duhovnost za osobnu potrebu, to društvo koje gradimo i koje preferiramo, ne dopušta. Sve je to u dubokom raskoraku s duhovnošću i gospodinu Kapitalu.
Crkva koja se toliko zalagala za promjenu društveno-političkog sustava ( i ja osobno ) smo na neki način iznevjereni sa stvarnošću koja se zbiva. Što napraviti? Sasvim sigurno ne ovo što Crkva nastoji, već se izboriti da ljudi koji rade nedjeljom i praznikom imaju zakonom zajamčena prava.
Sve ostalo je, po meni , galama.
Cijenjenom svećeniku Robertu odajem priznanje na korektnom komentaru.

Davor

12.9.2007. 20:16

Fra Roberte, hvala što ste se javili (zahvaljujem i ostalima). Iako sam svjestan da postoje mnogi razlozi koje čovjeka demotiviraju na javno obraćanje putem forumskih rasprava, ako imate vremena svakako nam se javite ponovo. Vaše razmišljanje kao svećenika, o načetoj temi, bilo bi našim čitaocima sigurno zanimljivo čuti.

www.sgz.hr.

12.9.2007. 19:34

Poruka Robertu. Ako doista želiš dopinjeti demokraciji u ovoj našoj preljepoj Virovitici učlani se u našu udrugu. 098/445-279

Jel ako se netko dušom i tijelom bori za demokracioju u Virovitici onda su to hrabri članovi Svjetske Građanske Zajednice. 17 veličanstvenih ljudi Virovitice. Pozivamo sve ljude, institucije, političke stranke da našem radu dadu snažnu podršku, jer nije dovoljno reči . Eto želim demokratsku i socijalnu Viroviticu. Ja želim vladavinu prava, ali to ničim pokazivati. To ne znači ništa. Demokratska i socijalna Virovitica uz vladavinu prava je trajan proces i svi ste pozvani nam se u tome pridružiti.

SVJETSKA GRAĐANSKA ZAJEDNICA

RED, ZAKON I POŠTENJE

www.sgz.hr.

12.9.2007. 19:27

Crkva ima pravo da se zalaže za lobiranjje onih ciljeva koje zagovara i u svojim propovjedima. Tako će se katolička crkav zalagati za nedelju, adventisti za subotu i sl. To je njihovo pravo i ne vidim razloga zbog čega crkvu zbog izražavanja svojeg mišljenja prozivati. Poduzetnicima je opet interes profit i teško da se i njima isto može zamjeriti. Radnici rade za plaću i danas ako je žele zaraditi, najbolje je da šute. Zašto šute? To što šute i to njihovo pravo. Tu su i sindikati i političkew stranke i donajposlje i udruge za prava čovjeka poput naše. Problem je našeg društva, što je kompromis nemoguć, što ne poštujemo svoje zakone i tu je osnovni uzrok što radi tko što hoće. Ali ne to nije demokracija, daleko od toga. Danas je naprosto zavladala anarhija. Prijedlog Dajte ljudi sjednite i usuglasite stavove barem oko nekih pitanja. Ukoliko to ni u buduće se ne uspije najviše trpimo svi mi kao građani.

SVJETSKA GRAĐANSKA ZAJEDNICA

RED, ZAKON I POŠTENJE

12.9.2007. 18:06

Komentaru poštovanog fra Roberta ne treba komentar. To je TO. Nadam se da će još dugo ostati na službi u Virovitici.

12.9.2007. 17:54

Kakva je to potrebna stručnost da se zaključi kako naše mise nisu duhovne i da se ocjeni mišljenje o neradnoj nedjelji? Zaključak je nepobitan!

robert

12.9.2007. 17:49

Ne bih se složio s onima koji tvrde da neki ljudi ne smiju pisati o nekim temama. Ovaj napis nije didaktičke niti doktrinalne naravi. U svijetu demokracije (o kojemu toliko govorimo) svatko ima pravo reći svoje mišljenje o bilo kojoj stvarnosti koja se odnosi na ljudski život, pa bila to propovijed pape Benedikta ili kardinala Bozanića. Gospodin Suhan iznosi svoje viđenje i svoje mišljenje i na to ima pravo. Svi drugi imaju pravo izreći svoje mišljenje, a iz predhodnih pisanja znamo da gospodin Suhan upravo to i želi. Ja se primjerice ne slažem s autorovim tvrdnjama, ali poštujem njegovo mišljenje, kao i komentare svih drugih, koji pristojno komentiraju. Čak što više to mi može pomoći (kao svećeniku) da spoznam kako narod diše, što misli o pojedinim stvarima, a najviše što ga tišti. Slažem se s tvrdnjom da neki svećenici ne propovijedaju Evanđelje, nego uvijek s nekim razračunavaju ili za nekoga navijaju. Dobro bi bilo prignuti svoje uho do malog i jednostavnog čovjeka, da vide što nosi u srcu i da zaista budu tješitelji, ohrabritelji, nositelji svjetla i radosti, svjedoci ljubavi. No...
Oprostite, ako vas zamaram ovim komentarom, hrio sam samo doprinijeti demokraciji u našoj maloj sredini u kojoj stalno netko nekoga ušutkava. O dotičnoj ću temi možda napisati riječ dvije drugom prilikom.
Da, i još nešto. Gospodin Suhan potpisuje svoje tekstove, a mi komentiramo anonimno. Zašto? Bojimo li se stati iza svojih riječi ili nas je strah nekog drugog. Mir vam i dobro!
fra Robert Perišić

Roko

12.9.2007. 17:26

A zašto se svako od nas ne bi stvaio iznad kardinala? Zašto bi karadinal ili Papa bili iznad nas, pogotova kada pričaju o onome što nas tišti? Kako kardinal poznaje materiju rada nedjelo bolje od nas koji nedjeljom radimo?

Maleni

12.9.2007. 17:19

Zaintrigirao me naslov ovoga tzv. bloga. Čitam i razmišljam. Autor ovoga teksa - ne poznam ga osobno - stavlja sebe ni više ni manje iznad kardinala Bozanića i samog pape Benedikta 16. Vrlo hrabro mišljenje o sebi i svojoj kompetenciji kada se radi o duhovnom. Čovjek ne bi povjerovao da u Virovitici ima tako pametnih i učenih ljudi.
Ipak, mislim da dotični autor ne poznaje dobro materiju o kojoj piše i ostao bi pametanm da je šutio o ovoj temi. Ovako, možemo si misliti svoje.
Pozdrav!

12.9.2007. 16:43

Bravo Davore. Tvoji članci su pravo osvježenje u sumornoj Virovitici.

nik

12.9.2007. 15:02

Davore ne petljaj se tamo gdje ti nije mjesto i to je preteško za tebe.