Interes
za dresurni sport nastavlja svoj rast u cijelom svijetu kao sport i kao rekreacija.
Sama disciplina ima korijene još u klasičnom konjaništvu Grčke, većinom utjecajem
Xenophona, a tijekom Renesanse u Zapadnoj Europi po prvi put prepoznata kao
neophodna. Veliki jahači tog vremena razvili su sustav treniranja koji se malo
promjenio do danas i klasična dresura se još uvijek smatra temeljem treninga
suvremene dresure.
Dresura je Olimpijska disciplina, zajedno sa preponskim jahanjem i svestranom
upotrebom konja.
Na natjecanjima, od jahača i konja se očekuje da izvedu niz određenih figura (krugovi, serpentine, figura osmice) u areni veličine 60 x 20 m ili 40 x 20. Uz ogradu je simetrično postavljeno 12 slova koja označavaju mjesta gdje kretnju treba započeti, gdje napraviti promjenu i gdje kretnja završava. Na svim natjecanjima konj mora pokazati: hod, kas, galop i prijelaze iz jedne vrste kretanja u drugi. Na vrhu svog razvoja dresurni konj će glatko i brzo odgovarati na najmanji znak iskusnog i educiranog jahača izvodeći zatražene kretnje opušteno i bez napora.
Suci ocjenjuju svaki pokret na osnovi objektivnog standarda prilagođenom nivou natjecanja (sa ocjenama od 1-10).
Konjički klub "Zlatni klas Otrovanec" pridaje veliku važnost stalnoj
edukaciji svojih članova. Tako su u protekla dva dana Branko Tkalčec, Carmen
Keber, Lidija Keber i Svjetlana Šelimber trenirali dresurno jahanje pod vodstvom
Željka Marovića. Na dresurnom jahalištu 20 x 40 metara izvodili su osnovne figure
i radnje dresure.
Više na Zlatniklas.blog