Trećenagrađeni rad na natječaju Kakvu Viroviticu želim - Grad od snova Ivane Vuković

Plodna panonska ravnica. Mirno predgrađe podno Bilogore. Kuća pokraj malenog slapa, svuda mirni i blagonakloni ljudi. Vikendom idu na izlet u šumu, pecaju na ribnjacima, odlaze u neko od gradskih kina, kazalište ili na izložbu u muzej, na ples u Centru H8, a možda pronalaze i neki drugi način da obogaćuju svoj kulturni život... No, većinu toga vidimo samo na filmu.

Ima li Virovitica potencijala da bude takav grad, idiličan, savršen? Naravno, to pitanje sigurno ne postavljaju oni koji upravo sada traže boce s povratnom ambalažom ili staro pecivo u nekom od brojnih virovitičkih kontejnera. Kad se pred starijim tako nešto spomene, oni se odmah prisjećaju starih vremena koja pamte po mnogo tvornica , poput Ukusa, Virovitičanke, Rapida, Trgocentra, Agroservisa, Tehnoservisa,Rada, Uzora, PIK-a, Javora, Ciglane... Danas se sve svelo samo na TVIN i Šećeranu. A ni tamo zaposlenost ne cvjeta. Zadnjih godina Virovitica ipak ima solidan program zapošljavanja, nekoliko poduzetničkih zona, poduzetnički inkubator...

No izgleda kako ni to nije dovoljan poticaj mladima da ostanu u svome gradu. Stoga me ne čudi i pomalo me rastužuje kad na školskim hodnicima ili u usputnom razgovoru čujem svoje vršnjake kako kažu da jedva čekaju završiti školu o "otići iz ovog grada i ovih ljudi". Ne vide svoju budućnost ovdje, nemaju ono što ih zanima, na žalost. Sve počinje s višom školom koju u današnjim prilikama trebamo kako bismo preživjeli. Imamo jednu takvu, ali to nije dovoljno. Zanimaju nas razni smjerovi, a fakulteti i veleučilišta nalaze se u nekim drugim dalekim gradovima ili čak i izvan države. Nije rijedak slučaj da onaj tko ode, više ne dolazi.

A nije nam ni kulturna strana puno jača. Sumnjam da itko želi živjeti u gradu koji nema ni poštenog kina. Priznajem, ozbiljni ljudi mogli bi se zadovoljiti ponudom kazališta i izložbama u Gradskoj knjižnici, prvenstveno jer su njima i namijenjene. Dakle, Virovitica potiče na zabavu ljude srednje i starije dobi pa nas ne bi trebalo čuditi ako joj za nekoliko godina jedino oni ostanu. Ipak se nadam da će oni koji mogu napraviti promjene to shvatiti na vrijeme i omogućiti nam da se ipak imamo čemu vratiti. Možda mi mladi trebamo nešto učiniti.

Ako je svatko kovač svoje sreće, onda bi nam bilo bolje da sačuvamo kovački zanat, možda nas upravo naša povijest i tradicija dovedu do života u gradu kakav sanjamo.

Trećenagrađeni rad na natječaju Hrvatskog novinarskog društva na temu Kakvu Viroviticu želim

Jasan, sažet, slikovit tekst s vizijom idealnog grada - idealne Virovitice, s izraženom socijalnom osjetljivosti, ukazuje na probleme, bavi se osnovnim uvjetima života - posao i društveni život uspoređuje s prošlosti i sadašnjost, zapitan o budućnosti, aktualizacija. Jezično, stilski i kompozicijski korektan novinarski uradak.