Vjerojatno su potrebne godine da čovjek spozna: Koliko toga UČIMO, a nikada nam nije trebalo!? Koliko toga URADISMO, a nismo trebali!? I napokon, koliko toga NE RADIMO, a trebali bi!? Tako je bilo, a vjerojatno će i biti. No ipak postoje i razlike. Neki su toga svjesniji, pa nastoje UČITI više ono što će im, očekivano, trebati. Više RADE ono od čega će moći i živjeti. I konačno, pokušavaju što bolje SAGLEDATI BUDUĆNOST. I pripremiti se za nju.
Vrijeme krize nužno nameće potrebu ISTINSKI SAGLEDATI STANJE i TENDENCIJE, a INVESTICIJE i RAZVOJ usmjeriti samo na ono BITNO i NAJVAŽNIJE. Do boljih vremena valjalo bi zaboraviti NE PRODUKTIVNE INVESTICIJE, ili ih bar svesti na minimum, a prednost dati onima koje će STVARATI NOVU VRIJEDNOST i NOVO ZAPOŠLJAVANJE.
Sada kada su i drugi u okruženju u krizi INVESTICIJE i RAZVOJ trebali bi voditi samo oni PROVJERENO NAJBOLJI. Oni koji su pripremljeni, obučeni i koji imaju viziju. U vrijeme u kome se nalazimo, ponavljam, više nego ikada ranije, TREBAJU NAM PRODUKTIVNE INVESTICIJE! To sigurno nisu SPORTSKE DVORANE, UREĐENJE TRGOVA, ZATVORENI BAZENI, OSVJETLJENJA CRKVI, NOGOMETNI STADIONI i sl.
