VIROVITICA – Spektakularnim vatrometom, kako reče voditelj Trpimir Markotić, «svake godine sve većim jer je i stara dama Virovitica svake godine sve starija» i koncertom Tonija Cetinskog, završila je ovogodišnja proslava Rokova. Ako je Edi Maružin iz legendarnih «Gustafa» večer ranije rekao «Jebote, koliko vas ima», onda bi Toni slobodno mogao reći: «Jebote, jebote koliko vas ima». Jer, križanje dviju državnih cesta koje se samo za Rokovo pretvara u trg i glazbenu pozornicu, bilo je prepuno, toliko puno da je teško i procijeniti koliko se ljudi zapravo tu skupilo.
To je, naravno, Tonija i prateći bend ponijelo pa su dali sve od sebe da opravdaju povjerenje organizatora što su upravo njima dali priliku da svojim koncertom zatvore ovogodišnje «Rokovo». Toni je zato odradio odličan posao, zabavljao publiku, verao se po zvučnim kutijama i konstrukcijama, skakao, plesao, razmjenjivao «suvenire» s publikom, čak na binu pozvao i jedni mladu Virovitičanku, Vanja se zove, koja je s njim otpjevala pjesmu "Hajde da ludujemo". Sjetio se Toni čestitati svima nama Rokovo, prozvao je posebno sve one koji se zovu Roko i sve one koji su te večeri imali rođendan. Zahvalio se svojim fanovima pa i onim Virovitičanima koji nisu njegova publika, ali su se tu našli slučajno jer su izašli u blagdansku šetnju.
S pravom je to rekao, jer je na neki način testirao publiku. «Podvalio» im je cajku, neku Cecinu pjesmu, na što su oni iz prvih redova spremno reagirali i počeli pjevati. Srećom, Toni ih brzo prekinuo i nastavio pjevati onaj bosanski narodnjak Halida Bešlića: «Prvi poljubac davno zaboravljen, prvi dernek ko zna gdje je, zagrli me i tiho se privuci, da mi suzu ne vide». Kad ono, publika opet zdušno pjeva pa ih je Toni opet prekinuo i objasnio razliku između cajki i narodnjaka.
To bi zapravo potvrdilo razmišljanja da su Vatra, Ramirez i Hladno pivo, a naročito Gustafi odradili takav posao da slobodno možemo reći (zaključio je to čitatelj potpisom «vrn») kako su ti koncerti najbolji u novijoj povijesti Virovitice. Jer, iako se Toniju nema što zamjeriti, bio je odličan, Vatri, Ramirezu, Hladnom pivu i Gustafima, a nešto ranije i Atomskom skloništu nije trebalo kolektivno pjevanje Zdravka Čolića (Ti si mi krvi) i pučka veselica (Večeras je naša fešta) da bi stvorili dobar štimung i podarili nam vrhunske glazbene doživljaje.
Cetinski je bio već nekoliko puta u Virovitici i uvijek je napravio dobre koncerte. Sjećamo ga se najviše s humanitarne svirke za Gorana Zdjelara i velike geste kada je, tada dječaku kojemu su u Francuskoj uspješno transplantirani bubreg i jetra, a danas već mladiću, poklonio statuu Porina kojega je te godine osvojio.
