Tomislavov trg za mene je i vjerujem mnoge Virovitičane, srce našega grada. Kada se pogleda relacija od Robne kuće do Crkve Sv. Roka upravo je ovaj prostor negdje na pola puta, svejedno od koje se točke krene. Nezaobilazno je to mjesto šetnji naše mladosti, dio korza, i manje šetnica sadašnjosti. Novo vrijeme, novi običaji - šetnji je sve manje, trke sve više. Kriza je očigledna i svatko vodi brigu kako se snaći u nečemu što je neka vrsta teške elementarne nepogode. I tako, tek poneko zastane da pita što se događa na Tomislavovu trgu, gdje odjekuje zvuk motorne pile i padaju grane, čak cijela stabla. Nekada drvećem i zelenilom bogata površina s nekoliko drvenih skulptura ukazuje se trenutno praznom, osakaćenom.
Japanci kažu čovjek koji nije zasadio bar jedno drvo u životu, kao da nije postojao. Pred oči mi iskrsavaju pošumljena područja Izraela gdje su šume nicale i niču na pjeskovito-kamenom, vjerovalo se, neplodnu tlu. Stoga me zbunilo rušenje tih stabala u srcu grada i prvo sam pomislio: «Gle, sada nam već ruše i - bagrenje!» Prisjetio sam se mog ( i ne samo mog) omiljenog pjevača, «panonskog mornara» Đorđa Balaševića s kojim sam kao knjižar godinama surađivao. Od brojnih bečkih videoteka, knjižara, društava, kulturnih centara, klubova.. Đole je izabrao moju knjižaru za partnera i s veseljem sam očekivao svaki njegov novi koncert - zbog privatno-poslovnog susreta s njim, i naravno, njegovih pjesama koje su majstorstvo poezije i glazbe, pa i prihoda koje je knjižara tim poslovima ostvarila. Dalo bi se samo o toj temi podosta pisati, ali glavna tema je - što se to ovih dana dogodilo i događa u srcu Virovitice? Možda samo kozmetički zahvat pred lokalne izbore, možda su drveća bila stvarno bolesna pa ih je trebalo ukloniti, možda neka gradnja na najatraktivnijoj lokaciji u gradu? A pored ovih crnih misli, bilo je i optimističkih: možda grad dobije mjesto gdje će se ipak moći prošetati i naći, u nekim za većinu nas boljim vremenima, predah i oku ugodan ambijent.
I najbrže rastuće drvo treba najmanje desetak godina da dohvati neke visine a tip platane u Gradskom parku i stotinu-dvije, da bljesnu u punoj veličini, bujnosti i sjaju.
Pitao sam se tko je odlučio o operaciji na srcu grada, da li su konzultirani stručnjaci, da li je bilo neke javne ili polujavne rasprave o prijedlogu za uređenje spomenutog prostora? Urbanisti, hortikulturaši, arhitekti, agronomi, inženjeri šumarstva i obični građani sigurno bi imali što reći i primijetiti na prijedlog projekta. Jer, lako je u nas rušiti, teško je graditi kuće, ulice, gradove, mostove, saditi drveće, njegovati ljubav, sreću, toleranciju...Već sam pomišljao kako ću napisati vrlo kritički komentar na ovu temu, nastavljajući obiteljsku tradiciju - moj otac Marko Weiss godinama je slao pisma koja mu je objavljivao «Virovitički list», pišući najčešće o ekološkim temama. Volio je Viroviticu (veliko je pitanje koliko Virovitica i rodni mu Lukač njega, jer je u pretvorbi bezočno prevaren od vlasti, očekujući povrat nacionalizirane imovine!!), ali kritizirao je dobronamjerno, blago, konstruktivno. Moji tekstovi su žešći, ali gospoda u grupi kojoj sam pristupio, a koja su nadgledala obližnje radove, ohrabrili su me otprilike riječima: «Čitamo vaše tekstove, treba pisati kritički...Od podilaženja ovoj ili onoj vlasti, nikakve koristi za zajednicu!» Takva ohrabrenja dolaze od mnogih vjernih čitatelja čije komentare čitam s pažnjom i često mi je žao, čitajući one najmudrije, da ne mogu te osobe upoznati. Naime, sve to pokazuje da i pored razlika u gledanjima na neke teme postoji kreativni potencijal Virovitičana, samo nedovoljno dolazi do izražaja.
Ljubazna gospođa Nedjeljka Županić strpljivo mi je objašnjavala zašto se ruši drveće i što će se preurediti, i na koji način: preseliti, izgraditi, urediti na tom urbanistički osjetljivom mjestu Virovitice. Ipak, nije se radilo o bolesnom drveću nego u velikoj većini o samoniklom drveću. Dalje, bilo je ideja da se cijela površina Trga poploča ali je, na sreću, prihvaćen koncept uređenja nje i suradnika koji predviđa uređenje cvjetne atrakcije između linije Gradskog parka, linije starog Doma JNA i šetališta od «osmice» do «Fine», uređenje trokuta na način da površinom dominira cvijeće, a u središtu zelene oaze nalazit će se Hidrometeorološki stup koji bi služio dijelom i kao bankomat Hrvatske poštanske banke. Glavna atrakcija, zamišljeno je, bit će - c v j e t n i s a t , koji će imati mehanizam i pokazivati stvarno koliko je sati! Oni su inače specifičnost švicarskih gradova i gradića, hortikulturno rješenje koje u Hrvatskoj ima sada samo - Koprivnica! Fotografije i nacrti u fasciklu gospođe Županić zorno pokazuju da bi Virovitica ipak mogla dobiti svoj najljepši dio upravo u srcu grada, na mjestu vidljivom domaćim stanovnicima, ali i gostu namjerniku.
Više cvijeća-manje smeća, više ljepote i harmonije boja i linija, a manje slučajnosti i stihijnosti u razvoju grada - geslo je koje valja ostvarivati i pozdraviti. Naravno, pitao sam za cijenu projekta jer vrijeme kada bi se svaka kuna trebala tri puta okrenuti u ruci prije nego se potroši. Grad će sudjelovati jednim dijelom u snošenju troškova izvedbe projekta(osim rušenja drveća, odvoza, izmjestit će se drvene skulpture - ostat će samo jedna, nabavit će se materijal - cvijeće i sl.), dok će veći dio priteći iz Fonda pri Ministarstvu turizma. Predviđa se da radovi i materijal ne bi smjeli prijeći iznos od 300 000 kuna.
Da li je to mali ili veliki iznos, da li je izabrano pravo vrijeme za uljepšavanje gradskog središta, da li je to ovog trenutka prioritet ili ima daleko važnijih projekata... bit će pitanja koja će građani postavljati, buknut će rasprava slično onoj raspravi kada je ove zime otvoreno Klizalište, a koje nam je ipak ostalo u lijepu sjećanju, posebno mladima.
Glavni akteri ovog pothvata-rekao bih operacije na srcu - su pored Nedjeljke Županić, Kruno Kovač i Đurđa Aragović, veći dio posla obavit će poduzeće «Flora» a vidio sam, svoj obol ostvarenju projekta dali su i vatrogasci ustupajući vozilo s pomičnim ljestvama.
Sve ovo doživio sam i saznao u četvrtak, 16. travnja 2009. Gospođa Županić, ujedno aktivna i u Ekološkom društvu Virovitica, uvjeravala me da nije stranačka osoba i da uređenje Tomislavova trga nema veze s lokalnim izborima..
Kakvo je vrijeme - meteorološko, a to znači temperatura, tlak..- moći ćemo vidjeti već za mjesec dana, cvjetni sat rascvjetan također u to vrijeme jer će se saditi cvijeće u pupovima pa i ono u cvatu. Dakle, baš kada budemo kretali prema izbornim kutijama, dio nas prolazit će pored novouređene površine u punom cvatu i sjaju. Lokalni izbori raspisani su za 17. svibnja. 2009., slučajno ili ne, održat će se baš za tridesetak dana!
Ne, nemam ništa protiv uređenja Tomislavova trga! Na kraju krajeva kad- tad trebalo ga je preurediti, a i žene mijenjaju frizure pa što ne bi jedan gradski prostor promijenio izgled, pogotovo ako bude atraktivniji i ugodniji nego što je bio do sada. I da bar dobijemo cvjetni sat kada ne možemo imati životni standard Švicaraca? Da su mene pitali jedino bih pokušao bar nekoliko samoniklih stabala ukomponirati u projekt uređenja cijele površine s cvjetnim satom i s hidrometeorološkim stupom, koji će nas, vjerujem, bar malo podsjećati na onaj na Zrinjevcu u Zagrebu.
I to zbog drveća koje sporo raste, zbog toga što mi Slavonci i Virovtičani volimo hladovinu koja nas, pored piva i sokova, spašava od ljetne žege, i činjenice da nitko ne voli osjećaj, makar i trenutačan, da nam netko ruši - bagrenje!
