Sedmog siječnja na web stranici Večernjeg lista pod rubrikom regije, Podravina i Bilogora objavljen je članak o Ivici Majetiću stopostotnom ratnom vojnom invalidu Domovinskog rata, a pod nazivom Općina od suda traži odgodu iseljenja osuđenog hrvatskog branitelja. Dakle za uvod, radi se o hrvatskom branitelju koji je uz pomoć još dvoje svojih kolega hrvatskih branitelja ubio supruga Dubravke Jagodić, gospođe koja ga je tužila i kojoj mora platiti odštetu od oko 700.000 kuna. U samom tekstu članka govori se kako se hrvatskom branitelju Ivici Majetiću ovakvom presudom život pretvara u pakao, kako je ovršni dio na njegovu mirovinu 50 post, te kako se mora iseliti iz kuće u njegovom vlasništvu, kako je gospodin Majetić fizički, psihički i financijski slomljen od cijelog procesa, kako se svima obratio za pomoć, a eto nitko nema sluha.
Čitajući ovaj članak došlo mi je da zaplačem nad sudbinom jadnog hrvatskog branitelja Majetića. U tekstu se govori o sudjelovanju u ubojstvu, ali autor nije rekao da se zapravo radi o osuđenom ubojici, a po nekim kuloarima govori se da se je te 1992. godine dogodilo i silovanje. O tome se zapravo radi. A institucije su ostale gluhe na njegov vapaj. A sada ćemo napisati što je gospodin Majetić ostvario po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Invalidska mirovina dotičnog gospodina kreće se u iznosu od 7 000 do 10 000 kuna, uz to kao hrvatski 100 postotni ratni invalid ostvaruje invalidninu u iznosu od tisuću i nešto kuna, a s obzirom da je ostao bez donjih ekstremiteta tu je i ortopedski dodatak u iznosu od daljnjih 1 000 kn, zatim gospođa supruga ostvarila je status njegovateljice svoga supruga i kao takvoj Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti uplaćuje zdravstveno i mirovinsko osiguranje te osigurava mjesečnu naknadu od oko 3 500,00 kn. Zatim gospodin Majetić ostvaruje pravo na osobni automobil svakih 7 godina, koji mu država Hrvatska ustupa besplatno (oko 100 000 kn), dok prije poklonjeni automobil može prodati bez ikakve zabrane. Uz to država Hrvatska omogućila mu je kao 100% invalidu iz Domovinskog rata stambeno zbrinjavanje, bez i jedne plaćene kune. Uz to postoje još određene povlastice poput oslobađanja plaćanja poreza u postotku invalidnosti, oslobađanje plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja, cestarine i sl. Dok Hrvatski telekom i Hrvatska radio televizija omogućuju mu telefoniranje i gledanje TV-a bez plaćanja pretplate, isto tako oslobođen je plaćanja osiguranja automobila kod registracija, ma ima toga još tko bi sve to nabrojio? Eto to su mu institucije dale, koje se sada bezobrazno oglušuju na vapaje jadnog hrvatskog branitelja.
Ovdje bi prije svega valjalo naglasiti da se radi o osobi koja je ubojica, i kao takav ostvaruje sve gore navedene pogodnosti umjesto da izdržava kaznu zatvora zbog ubojstva. I što je vidljivo iz članka, da je za ubojstvo odslužio 1.5 godišnju kaznu. Molim vas lijepo da li su se za sve ovo borili istinski hrvatski branitelju, za ovakvu osobu koja baca ljagu na sve dobre stvari iz Domovinskog rata? Po mome skromnome sudu, istom gospodinu ubojici-hrvatskom branitelju, nakon osuđujuće presude za ubojstvo trebalo je automatski slijediti nečastan otpust iz vojnih snaga bez ikakvih prava, a ne amnestija za učinjeni zločin te kasnije istina nesretnim slučajem i ostvarivanje i niz drugih prava. Da li se itko upitao koliko mjesečnom stoje porezne obveznike, poštene radnike realizacija prava gospodina ubojice-hrvatskog branitelja.
Sada bi još nedostajalo da ga podrži i HVIDR-a, krovna organizacija hrvatskih ratnih vojnih invalida, kao i druge udruge proizašle iz hrvatskog Domovinskog rata. Nadam se da čelni ljudi tih organizacija imaju dosta morala i pametnog shvaćanja da isto ne učine. Što je sa gospođom načelnicom općine Suhopolje, da li je ista čula za ustavom zajamčenu triobu vlasti u Hrvatskoj, na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast? Dakle neovisno sudstvo, na koje apelira da odgode izvršenje ovrhe jer gospodin branitelj-ubojica ima tri maloljetne djece i sada je zima. Što još reći o načelnici općine Suhopolje, osim da prema ne službenom registru hrvatskih branitelja, koji je dostupan svakom građaninu RH, navodi se da je sudjelovala u Domovinskom ratu od 15.08.1990. do 27.06.1991. godine u zapovjedništvu II ZP OSRH Đakovo, odnosno famozne 1076 vojne postrojbe koje u vrijeme 1990/1991. godine nije bila niti oformljena.
Pitanje je da li se ista gospođa odnosno neki drugi iz lokalne vlasti pa i državne založio za Dubravku Jagodić, stvarnu žrtvu u ovom tekstu?
