Na službenim stranicama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku nalazi se i adresar ustanova za koje je to ministarstvo i nadležno. U tom adresaru evidentirano je 50 domova za stare i nemoćne čiji su osnivači jedinice lokalne uprave, 108 domova kojih su vlasnici “drugi osnivači” i preko 500 “obiteljskih domova” - piše Goranko Fižulić u Telegramu.
U posljednjih desetak dana ministrica demografije i socijalne politike Vesna Bedeković, u nastojanju da skine odgovornost s vlastitog ministarstva za širenje zaraze u domovima za stare i nemoćne, koristi frazu „privatni domovi“ za one ustanove koje nisu osnovale jedinice lokalne uprave, a s kojima ona i njeno ministarstvo, kao, nemaju nikakve veze.
Budući da tih domova u Hrvatskoj ima preko 600, postavlja se pitanje tko im je trebao propisati način rada za vrijeme epidemije koronavirusa, tko je trebao osigurati odgovarajuću zaštitnu opremu njihovim zaposlenicima te na kraju, tko treba provoditi nadzor nad radom domova u vrijeme epidemije?
Kada je prije tri mjeseca šest teško pokretnih i vremešnih osoba izgorjelo u nelegalnom dijelu obiteljskog doma za stare i nemoćne u Andraševcu, pokazalo se kakav tragični nered vlada u sustavu skrbi za stare i nemoćne.
Tada smo i saznali da nije postojala inspekcijska kontrola nad radom obiteljskih domova u kojima je smješteno više od 5000 štićenika. Ministrica Bedeković, u skladu s boljim hrvatskim običajima, nije nakon zgarišta u Andraševcu podnijela ostavku nego je obećala kako će biti doneseni novi pravilnici i pojačan inspekcijski nadzor nad radom domova.
U vrijeme kada je ministrica davala ta obećanja novi koronavirus krenuo je na svoj put iz Wuhana. Za gospođu Bedeković i njeno ministarstvo COVID-19 uopće nije postojao sve do 12. ožujka 2020. Toga dana njeno ministarstvo na svojim službenim mrežnim stranicama objavljuje dokument Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) od 27. veljače 2020. pod nazivom “Preporuka postupanja u ustanovama socijalne skrbi”.
