Primjerenost školskog gradiva uzrastu djeteta najranije školske dobi, veoma je aktualna tema o kojoj se vode česte rasprave. Unatoč tome što je riječ o temeljnom načelu odgoja, počesto se dogodi da jadni klinci ne mogu pratiti sadržaje koji im se izlažu. Kako prepoznati lekcije kojima smo prešli ne samo granice njihovih mogućnosti, nego i samo pitanje smisla obrazovnog štiva? Jednostavno. Pričekajmo da nam djeca sama postave pitanje, i sve će nam biti jasno.
Zgodan primjer kako to otprilike izgleda je i ova kratka anegdota iz nedavnog iskustva jedne mame, koje se obavezno spomenem u razgovorima na ovu temu.
Dakle, priča ide ovako:
Lovro je učenik prvog razreda osnovne škole. Obožava vjeronauk, ali nerijetko ga muče razna pitanja na koja traži odgovore. Jednoga dana tako upita svoju mamu:
- Mama...ko je bio Isusov tata?
- Isusov tata? - zamisli se mama na glas, sjeckajući za stolom domaće rezance - Vidiš da sad pravim ručak - odgovori, više u namjeri da si uzme još malo vremena.
- Ma reeci mi, moolim teee...
- Pa...njegov tata je bio dragi Bog.
- Dragi Bog - ponovi dječak šapćući, i ode polako u svoju sobu, a mama nastavi dalje po svom poslu.
Poslije pola sata evo Lovre ponovo u kuhinju.
- Mama...
- Što je, Lovro?
- A šta je onda bio Josip?
- Josip? - pokuša mama ponovo dobiti na vremenu.
- Daaa...
- Josip je bio muž od Djevice Marije.
- Muž od Djevice Marije - opet ponovi dječak šapćući, i ponovo ode polako u svoju sobu, a mama i dalje nastavi po svom poslu.
Nakon pola sata evo opet Lovre u kuhinju.
- Znači, Marija je imala dva dečka?
U tom trenu mami ispadne iz ruke zdjela sa rezancima i prospe se po podu.
- Jesam ti stoput rekla da mi se ne motaš oko nogu dok pravim ručak.
Shvati Lovro da nije pogodan trenutak za akademske razgovore i ponovo ode u svoju sobu...Pitat će sutra vjeroučiteljicu.
Mamu je spasila zdjela, ne znam kako se izvukla vjeroučiteljica. Možda je i nju spasila neka mala nezgoda pa je Lovro ostavio to pitanje za velečasnog, ali ne vjerujem da su na kraju svi crkveni mudraci uspjeli u dječjoj glavi zaključiti ovu priču.
No, bilo kako bilo, školska godina je pri kraju, i ocjene se moraju zaključiti.
Sastavljači školskog programa iz vjeronauka sigurno zaslužuju da ih se baci na popravni.
A Lovro?... Što ćemo sa Lovrom?...Da li je njegov zaključak ispravan?
Ne...njegov zaključak je genijalan...Siguran sam da bi mu i sam Papa zaključio pet.
Samo, nešto mi sad pada na pamet...Mali je iz Zagreba... mislim da baš ne bi bilo mudro izabrati ga da u subotu u ime svoje škole Svetom Ocu preda buket cvijeća.
Bolje neka ide netko drugi.
