Mora se priznati, mi Hrvati smo snalažljiv narod. Doduše, ne svi, ali bogami ima ih. Netko se snalazi iz nužde, netko zato što je bez savjesti i skrupula, netko jer mu je "baš zgodna prilika" koja se ne propušta. Razlozi su razni.
Što smo veća sirotinja, to su razlozi za "snaći se" veći. A to što smo sirotinja, pa razlog leži baš u tom "snalaženju" i to onih pri vrhu, onih što su se "snašli" na račun svih nas. Neki od njih su sada smješteni u apartmane visoke kategorije, sa klimom, golf terenima. No, ne bih o njima, i onako svi sve znate. Njih ću prepustiti našem žustrom pravosuđu, DORH-u, USKOK-u. Plaćamo ih, pa neka se snalaze sa snalažljivima.
Interesantniji su oni mali ljudi. Oni što su u našem susjedstvu, oni što ih svakodnevno srećemo. Po sistemu: Ko će koga, nego svoj svoga.
Iz razno raznih razloga i ti se ljudi "snalaze" na račun rođaka, prijatelja, susjeda. Posudba para, pa se eto nekako zaboravi vratiti, nije ništa neobično. Ili još bolje, dizanje kredita na račun jamaca. Tu se obično usose vrlo bliski ljudi, prijatelji, netko sa kime je korisnik kredita dobar. Ili bolje rečeno, bio dobar sve do trenutka dok jadničku ne počnu stizati opomene i ovrhe.
Ima "snalaženja" i po trgovačkim centrima, i te kako. I to na račun trgovaca koji nastali manjak moraju namiriti iz svoga džepa. Pa sad, trgovci su, imaju. To, da se pojedini artikli nekako zalijepe za ruku i završe u torbi, džepu, to je stara, poznata stvar. Otići u kabinu sa nekoliko majica, pa koju zaboraviti skinuti, ma i to je normalno. Vagnuti voće ili povrće, zalijepiti etiketu sa cijenom, pa nakon toga još malo dopuniti vrećicu ili degustirati sendvič, čokoladu na putu do blagajne, pa zaboraviti platiti, i to se događa.
Ima i onih poštenih, onih što se "snalaze" po kućama nepoznatih. Ipak je čovjeku lakše kada se netko nepoznati "snađe" na njegov račun. Neki inkasator, medicinska sestra, maser, prodavač magle ili čak veleposlanik.
Dakle, dragi moji, pamet u glavu i pazite da i vi ne postanete žrtva takvog "snalaženja".
