U povijesti hrvatskog novinarstva veliki je broj smijenjenih urednika. Razlozi da se netko «makne», vrati nazad među autore, preseli u drugu redakciju ili još gore - da mu se posve zabrani pisanje bili su različiti. Urednici su smjenjivani zbog nepoćudnih tekstova, dvosmislenih naslova, legendi pod fotografijama, karikatura, humora i satire, verbalnog delikta, napada na «lik i djelo», pogrešnih krvnih zrnaca pa čak i neugodnih tipfelera. Plejadi smijenjenih urednika prošlog se tjedana pridružio i kolega Arsen Oremović, urednik «Večernjakovog « TV priloga «Ekran» jer se u svom uvodniku usudio hipotetski govoriti o premijeru Ivi Sanaderu kao – homoseksualcu. Tako smo dobili i urednika čiji je ime izbrisano iz impresuma zbog aluzije, izreke kojim se posredno, preko čega drugog, kako to kažu rječnici i enciklopedije, upozorava na nešto što se izričito ne spominje.
Oremuviću, crni sine!
Podsjetit ću, pišući o dodjeli Oscara, Oremović se u svojoj stalnoj kolumni
«Neugodne istine» osvrnuo se na govor zahvale dobitnice te nagrade, lezbijske
kantautorice Mellise Etheridge, koja je Oscara posvetila svojoj supruzi, pa
pretpostavlja kako bi izgledalo da takvo što u Hrvatskoj napravi Zvone Boban
na dodjeli sportskih nagrada ili predsjednik Vlade Ivo Sanader, nakon pobjede
na izborima.
»No, tko zna, možda se jednoga dana i to promijeni, možda govori obraćanja u
povodu osvajanja nove vlasti ili povratka na vlast postanu mjesto otkrivanja
neugodnih istina. Zamislite da Sanader ponovno osvoji vlast pa javno zahvali
na potpornju svome – dečku. Na primjer..», piše filmski kritičar i dojučerašnji
urednik.
Uredništvo lista smijenilo ga je i poslalo na dvotjedni godišnji odmor jer njihove
novine ne želi objavljivati špekulacije o bilo čijoj seksualnoj orijentaciji.
Smatraju da je na neprimjereni način prekršio Etički kodeks tog dnevnika i Sanaderova,
odnosno, Bobanova ljudska prava. Po toj logici urednici bi se u Hrvatskoj trebali
mijenjati bar jedanput mjesečno jer se, najmanje toliko puta, javi netko tko
tvrdi da su mu nadnaslovom, naslovom ili podnaslovom prekršena ljudska prava.
A što je s ljudskim pravom smijenjenog novinara? Želi li on baš sada na godišnji
odmor?
Neki novinarski autoriteti već su se požurili iskritizirati Oremovića tvrdeći
da u novinarstvu «nema mjesta aluzijama već samo činjenicama». Složio bih se,
to je abeceda novinarstva, ali ne u svim novinskim formama. U kolumnama i komentarima,
na primjer, dozvoljene su i šale, dvosmislene rečenice i sumnje, a humor i satira
u kojima se ismijavaju javne osobe i pojave, obvezne su rubrike gotovo svih
svjetskih dnevnih novina i magazina. Bez prava na ovakav način izražavanja nema
slobode ni demokracije!
Treba biti muško
Ne, seksualna orijentacija nipošto nije nešto što treba ismijavati već prihvatiti
kao realnu činjenicu. U civiliziranom svijetu čak se nitko neće ni uvrijediti
ako ga se pita što je i novinari zbog toga neće biti smjenjivani ili kažnjavani.
U spornom članku autor piše o onome što je u dijelu hrvatskih medija postalo
opće mjesto – aluzije na premijerovu seksualnu orijentaciju prisutne su u programu
«Radija 101», «Feralu» i «Večernjoj školi», a u popularnoj emisiji «Nedjeljom
u dva» Aleksandar Stanković postavio je to pitanje osobno Ivi Sanaderu. Zašto
se, na karaju krajeva, jedan bivši nogometni as i premijer Vlade ne bi smjeli
staviti u hipotetsku rečenicu?
Negdje u prosincu prošle godine ravnatelj HRT-a Mirko Galić suspendirao je po
hitnom postupku trojicu urednika Dnevnika zbog priloga o predsjedniku Stipi
Mesiću koji je na nekom predizbornom od prije petnaestak godina govorio o NDH
kao pobjedi hrvatskog naroda. Trudeći se biti veći katolik od Pape, Galić je
sasvim neprimjereno pokušao zaštiti Mesićev lik i djelo što je izazvalo osudu
javnosti pa i samog predsjednika. Nešto slično dogodilo se i sada – ne radi
se ovdje o kršenju Etičkog kodeksa već o pokušaju zaštite lika i djela premijera
Sanadera koji vjerojatno želi postati nedodirljiva «sveta krava». Predsjednik
Mesić odmah je zatražio zaštitu novinara, premijer Sanader to još nije i, poznavajući
njegove navade, sasvim je iluzorno očekivati da će to i učiniti.
Sve da je premijer i «homić», zašto bi to pitanje bilo neprimjereno i pogrdno?
Puno je važnije kako on obavlja svoj posao i kako je pribavio kolekciju preskupih
zlatnih satova nego voli li dečke ili ne. Ljubo Česić Rojs jednom je prilikom
u Saboru rekao kako «treba biti muško i priznati da si peder». No, premijer
Sanader vrlo jasno se deklarirao kao heteroseksualac pa je nejasno zašto ga
priče o tome toliko vrijeđaju?
Glas Slavonije, Ni crno, ni bijelo, 8.ožujka 2007.
