Rijetko kojem školskom programu nedostaje toliko jasne odgojno-obrazovne vizije o vlastitom smislu i životnoj ulozi kao što je to slučaj sa programom tjelesne i zdravstvene kulture. Ovaj problem proizlazi iz jednog sasvim pogrešnog metodičkog pristupa koji u prvom redu obraća pažnju na tjelovježbu, a da prije toga ni sam nastavnik nije osvijestio energetsku dinamiku živog organizma, što je apsolutno primarno znanje koje treba prenijeti učenicima - jer tjelesna i zdravstvena kultura prvenstveno je svjesnost o balansu životnih energija.
Vrijeme je, dakle, da se na dotičnom satu konačno prestanemo baviti samo fiskulturom i postanemo ozbiljni - barem u tolikoj mjeri da pokušamo razumjeti što je ljudsko tijelo, što ga održava u ravnoteži i kako reagira na razne podražaje.
Ako pođemo od biologije i kemije na dobrom smo putu da ostanemo i dalje na kozliću, ali krenemo li sa stanovišta kvantne fizike već smo na konju, i postoji velika nada da smo uspjeli preskočiti cijelo jedno stoljeće i zašli dobrano u područje višeg znanja, gdje i sama riječ KULTURA poprima jedno sasvim novo značenje - kao umijeće ispravnog korištenja znanja kojeg posjedujemo.
Ovdje nećemo gubiti vrijeme na dokaznim eksperimentima (taj dio ostavljamo kvalificirani fizičarima), nego ćemo biti sasvim praktični, iznoseći samo neka krajnja znanstvena zapažanja.
Svi organi i organski sustavi egzistiraju kao zgusnuta energetska polja na koje utječe energija drugih nosioca - skupova energije. Gledano iz kuta našeg spomenutog školskog predmeta, najvažnije od njih je HRANA. Ne samo ona u vidu jestivih namirnica, nego i ona koju primamo posredstvom organa vida i sluha. Slike, zvukovi, masti, bjelančevine, ugljikohidrati, minerali, vitamini...samo su informacijske nakupine različitih energijskih gustoća i energijskog potencijala koje će, svaka na svoj način, uzbuditi ili umiriti jedinstveno energijsko polje cijelog živog bića.
Svemu ovome treba dodati i suptilnu energiju našeg životnog (stambenog) prostora koji, ovisno o veličini, obliku i mjestu, ima također svoj vlastiti energijski ton. Njegova harmonija nije dakle samo estetska vizualna struktura raznih oblika i prostornih veličina, nego dobro uglazbljena energijska kompozicija kompatibilna energijskom senzibilitetu ljudskog uma i tijela.
Vastu arhitektura polazi upravo od tih principa, i kao drevna indijska znanost o gradnji sve više postaje dio zdravstvene kulture Zapada.
"Vastu kaže da kada isprojektiramo kuću prema određenim pravilima, stvoriti ćemo živ organizam koji je sposoban vibrirati u skladu sa čovjekom! Kroz precizne matematičke formule, možemo rekreirati proces u kojem se iz apsolutnog prostora stvara životna forma koja je tada prisutna u našim formalnim izričajima koje smo tim procesom stvorili, što se odnosi na kuće, skulpture, ples, muziku...
Pitanje što je živo je doista filozofski zanimljivo, jer na atomskoj razini nema razlike između živog i neživog."
Naš obrazovni sustav još uvijek kaska za ovom vrstom informacija, ali zato ne postoji nikakva prepreka da se onima kojima su poznate uskrati pravo na njihovo korištenje u školskoj nastavi, bez obzira na mnoge obrazovne dogme kojih se veoma teško riješiti iako se zna da su pogrešne.
"Što se tiče materije, bili smo potpuno u krivu. Ono što nazivamo materija ustvari je energija, čija vibracija je snižena na nivo koji mi možemo percipirati osjetilima. Ne postoji materija." - reći će Albert Einstein.
Zašto se onda i prema vlastitom zdravlju ne odnositi sukladno ovim spoznajama.
