Kad na konja stavite zlatne hamove on je i dalje konj. Što hoću reći? Ne može se vanjskim kozmetičkim izmjenama promijeniti nečiji karakter. Netko je jedanput rekao kako dotični može skupiti jako puno ljudi na svojim koncertima. Ali, nažalost, to nije pokazatelj njegove kvalitete nego primitivizam onih koji tamo dođu.
Što se tiče muzičke kvalitete, ona je neupitna i o njoj ovaj put ne govorim. Sokrat je još u 4. stoljeću prije Krista, u svom propitivanju mudrosti, ustanovio da mnogi ljudi odlično rade svoje poslove u svojoj struci, ali svi su imali jednu manu. Držali su da i u ostalim stvarima nešto znaju pa je ta mana pokrivala te se od nje nisu mogle sagledati njihove stvarne kvalitete.
Thompson je proizvod vremena i ove službene vlasti koja itekako njime manipulira. Ona odlučuje hoće li on pjevati ili ne, i to plaćaju našim novcem. Pa i ovaj koncert, na Hipodromu u Zagrebu, je projekt vladajućih kao dodatan pritisak na gradsku vlast Zagreba.
Ovdje govorim kako dotični koristi teme, domoljublje i bogoljublje, najosjetljivije ljudske strasti i emocije iz nedavnoga rata, kako bi sebi pribavio veliku materijalnu korist, ne razmišljajući ili baš razmišljajući, kakav će to efekt proizvesti kod ljudi, i to je sve. On, itekako obilno, naplaćuje svoje domoljublje. I vi, jadna pučino, uz toliko dobrih i vrsnih kantautora i pjevača iz Dalmacije, dopuštate da vam nekakav dalmatinski Zagorac reve po Hipodromu i prodaje priču o domoljublju, bogu i obitelji, dok vam duboko zavlači ruku u džepove.
To nema nikakve veze sa pjesmama, jer će većina, te iste publike, sutra završiti u narodnjačkim klubovima gdje urlaju cajke i muzičko smeće sa istoka. Što gluplje to bolje. To nas treba zabrinuti, jer je očito da ta masa ima hrpu emocionalnih problema, koje misli na taj način riješiti. Oni zapravo pokušavaju riješiti svoje emocionalne probleme kao i navijači, masom i urlanjem.
Hajdemo stvari nazvati svojim imenom, reći popu pop, a bobu bob. On sam je razvio imaginarnu sliku sebe kao pučkog promicatelja domoljublja, crkve i obitelji. On, na taj način, radi podjele u društvu. Kad je netko fokusiran na takve teme kao Thompson, jasno je da to proizlazi iz doživljenog straha.
Ovaj događaj pokazuje da je naše društvo intelektualno i emocionalno bolesno. To se ludilo ne dešava zbog ljubavi prema pjesmi, to se dešava iz sasvim drugih razloga. To znači da kao društvo nismo učinili ništa da ljude naučimo i educiramo o pravim vrijednostima društva. Ovo je prava distrakcija, u prijevodu obraćanje pažnje na nešto drugo. (Selo gori, a baba se češlja) dok država propada, svi govore o Thompsonu. Emocionalni aparat kod mladih ljudi je nezreo i tu je odgovor zašto oni, bez razmišljanja, čine nešto što inače logički nije normalno. Kod tih teških emocionalnih stanja javlja se ovisnost o laprdanjima.
I zato što se Thompson ne da otrgnuti od tih jadnih isluženih principa boga, države, obitelji on je zapravo turoban i dosadan. On se ne zna ili ne želi maknuti od majčine sise. Vječito se vraća u nedavnu prošlost; kako je nekad bilo, što je bilo i stalno u devedesete kao da je to početak povijesti. Zato stalno reciklira jedne te iste teme.
To uopće nisu domoljubne pjesme nego se kroz te teme potiču huškačke, nacionalističke, pa čak i nacističke ideje.
Da malo razjasnimo:
Domoljublje je kada čovjek ističe svoju kulturu, pripadnost, porijeklo, identitet i ljubav prema svojoj vrsti i narodu, istovremeno cijeneći i uvažavajući druge i drugačije bez obzira kakvi oni bili.
Nacionalizam je tomu sličan ali istovremeno ne uvažavajući druge i drugačije, osporavajući njihove kvalitete, nago ističući samo svoje, a umanjujući ili negirajući tuđe.
Nacizam je samo jedan korak dalje od nacionalizma. On uključuje i djelovanje, protjerivanje, mržnju i nasilje prema drugima i drugačijima, u smislu eliminacije i netrpeljivosti svih koji nisu iz „vlastite“ grupe. I samo je mali korak do fašizma.
Fašizam ne treba objašnjavati, jer smo imali priliku, ne tako davno, vidjeti to društvo na djelu. Po knjizi Umberta Eca „Ur fašizam“ fašizam se prepoznaje po 14 karakteristika, a Republika Hrvatska ovoga časa već ispunjava 12.
Sada kad smo to razjasnili možemo se vratiti na riječi nekih pjesama koje je dotični gospodin svojevremeno pjevao i izvodio. Na primjer: Jasenovac i Gradiška stara itd. Od takvih poruka i stavova, makar i kroz pjesmu, se više nikada ne može oprati.
I kad rukometaši i nogometaši, traže i pjevaju takve pjesme toga izvođača, oni tako uopće ne govore o domoljublju nego samo prikazuju svoj primitivizam, naginjanje nacionalizmu i nerazumijevanje, bez dubokog promišljanja. U mojim su očima pali na samo dno kulture i više nisu značajni. Sve ono što su dobro napravili je toga časa palo u vodu.
Čovjeka obilježavaju njegova djela, a djela koja si napravio ne možeš izbrisati. Možeš skupiti i milijun ljudi, mrlja i dalje ostaje. Pri tome je važno napomenuti da jednonacionalne države nemaju budućnost. Bogatstvo jedne zdrave države se ogleda u raznolikosti kultura i naroda. Ono prvo je pokušao stvoriti Hitler, pa smo vidjeli kako je to završilo.
Unutarnja dimenzija, a ne vanjska manifestacija.
