SLATINA,
1. veljače - Kad me razrednica i premjesti da sjedim s nekim, prijateljice
pobjegnu od mene, pa sam opet sama. U razredu moji vršnjaci stalno viču na mene,
vrijeđaju me i tuku, pa se bojim ići u školu. Podmetnu mi nogu na stepenici,
gurnu me, udare me šakom u glavu, a jednom sam zbog udarca u nogu morala i na
operaciju. Prozivaju me da sam muslimanka, drugi put da sam srpkinja. Odbacuju
me jer sam drukčija. Pristojna sam, jedina u razredu nemam dečka, ne pušim,
a od ljetos nemam ni prijateljicu. Donose mi na stol smeće i kažu da sam njihova
sluškinja. Plaše me da će me ubiti ako bilo kome kažem što mi se događa - ispričala
nam je 12-godišnja Milijana Velić, učenica VI.d slatinske OŠ
Eugena Kumičića, u prisutnosti svojih roditelja.
Škola ne reagira
Milijana je mjesecima izložena vrijeđanju i fizičkom zlostavljanju, koje nitko
u školi ne sprječava, što potvrđuje i njena majka Bisera. Zbog
svega djevojčica izbjegava školu, pa je u prvom polugodištu izostala 112 sati,
od kojih je samo jedan neopravdan.
Bisera i suprug Marijan su bez posla pa s Milijanom i mlađom kćeri Kristinom
žive od 2500 kuna socijalne pomoći i dječjeg doplatka. Na maltretiranje su više
puta upozorili razrednicu Katu Radović i školsku upravu, ali se ništa ne mijenja.
- Razgovarala je Milijana i sa psihologinjom koja joj je rekla da samo bude
dobra, pa će se sve riješiti?! Užasnuti smo što se kći iz škole vraća plačući,
plaši se svoga razreda, popušta u učenju, zamuckuje... Više puta smo odlazili
razrednici Kati Radović upozoravajući je na takvo ponašanje
djece, a ona mi je rekla da budem strpljiva i da će se sve to popraviti. No,
stanje se ne popravlja - požalila nam se majka Bisera Velić tvrdeći da više
ne zna što da radi.
Tiha i osjećajna
U imeniku je razrednica Kata Radović zapisala da je Milijana tiha, mirna, povučena
i osjećajna učenica, a znanje joj je ocijenjeno trojkama i četvorkama. U razredu
je 25 učenika i Milijana jedina, već nekoliko godina, sjedi sama u klupi.
Markirali s tolerancije
U predvorju slatinske OŠ Eugena Kumičića od 2004. stoji natpis Ovo je mjesto
nulte tolerancije na nasilje s potpisom - Vlada Republike Hrvatske. Potvrda
je to da je ova škola sudjelovala u UNICEF-ovu projektu Za sigurno i poticajno
okruženje u školama. To znači da su učenici, roditelji i nastavnici prošli radionice
i kroz Sedam koraka do sigurne škole postigli višu razinu osviještenosti.
Za više od 800 učenika ove slatinske osnovke projekt je trebao omogućiti lakše
i brže pružanje pomoći djeci u svakodnevnom radu. Ali, sudeći prema traumama
koje u svome razredu zbog vršnjaka mjesecima doživljava Milijana Velić, očito
je da je netko markirao s UNICEF-ovih radionica o nenasilju.
Žrtve pokušavaju i samoubojstvo
- Djeca izložena vršnjačkom nasilju dugoročno imaju nisko samopoštovanje, lošu
sliku o sebi, razvijaju depresiju, nepovjerenje u druge ljude, a ponekad pokušavaju
i suicide jer počinju vjerovati da sve ono što im se događa i zaslužuju - ističe
psihologinja Gordana Buljan-Flander. U rješavanje problema treba uključiti školu,
obitelj, socijalnu skrb, a po potrebi policiju i Odvjetništvo.
- Škola bi o slučajevima vršnjačkog nasilja trebala obavijestiti centar za socijalnu
skrb, koji ima ingerenciju ući i u obitelj žrtve i nasilnika, kojima je također
često potrebna pomoć. Ustanovi li se da su te obitelji naslilne prema djeci,
da ih zlostavljaju, zanemaruju... treba obavijestiti policiju - kaže Buljan-Flander.
(pmž)
