Banner
Milošević: Milanović iznevjerio povjerenje birača
Banožić: Ne impresionira me glumatanje fakina sa zagrebačkih ulica
Plenković pozvao OLAF i DORH da stanu pred mikrofone ako imaju nešto
Plenković pozvao Raspudića na covid-odjel i nazvao ga besramnim licemjerom
Raspudić: Pozivam premijera na sučeljavanje, a ne paradiranje kroz bolnice
Quo vadis, Aida? proglašen najboljim europskim filmom
Studentima od 1. siječnja minimalna satnica 29,30 kuna

  Priroda društva

Teorije urote – odbaciti ili poslušat?

  Davor Suhan/Moja Rijeka           09.11.2012.         2097 pogleda
Teorije urote – odbaciti ili poslušat?

Teorija urote (poznata još i kao konspirativna teorija) počiva na pretpostavci da se iza nekog događaja krije neki krajnji razlog upakiran u zavaravajući plan, obično tajnog udruženja ili neke moćne organizacije. Ljudi im prilaze različito, a u praksi se najčešće susrećemo sa dvije krajnosti: od potpunog ignoriranja do opsesivne obuzetosti. Gdje je sredina?

Ovo je naprosto pitanje zdravog razuma, a čini mi se da pravi odgovor leži u pristupu. Ako nečemu prilazimo sa već ustaljenim predrasudama onda uvijek postoji opasnost da završimo u nekoj krajnosti, a one su podjednako loše i potencijalno veoma opasne jer na isti način mogu zavarati, stavljajući nas u poziciju da na kraju i doista budemo obmanuti.

"Svi su oni lopovi"; "Mi smo samo žrtvena janjad"; "Sve je to notorna glupost" - obično su putovi koji vode upravo ka tom scenariju.

Teorije urote spadaju u oblast novijeg popularno literarno-medijskog žanra, i predstavljaju upečatljivi fenomen kojim je 21. stoljeće zakoračilo u sve pore društvenog, političkog i kulturnog života, dobrano ga uzdrmavši od samih temelja.

Tko je tome kriv/zaslužan?

U prvom redu svakako Internet. Život je, jednostavno gledano, skup informacija koje stvaraju u nama utisak da nešto znamo, na temelju čega stvaramo sliku vlastite stvarnosti. Do kraja prošlog stoljeća najizdašniji izvor informacija bila je škola - znanje koje su prenosili učitelji, nastavnici, profesori; i to znanje (kao i sam izvor) rijetko se dovodilo pod apsolutnu sumnju. Razlike koje su nas razdvajale u pogledu na svijet bile su više ideološke i kulturološke naravi negoli obojane vrstom i  količina svladanog školskog gradiva.

Internet je međutim razotkrio nešto što je do nedavno bilo poznato samo onima koji su pisali i stvarali školske programe: obrazovni sustav je previše tijesan i veoma spor u praćenju onoga što je (s)poznato kroz modernu znanost. Tek sa razvojem Interneta stvari su legle na svoje mjesto i onaj tko je ostao sjediti u školskoj klupi ostao je daleko izvan vremena (bez obzira na stupanj formalnog obrazovanja).

Ali to nije sve. Uz količinu i brzinu informacija, Internet je donio i slobodu njihova protoka. Više ih nije moguće zamotati u paket i na njega staviti pečat: "strogo povjerljivo". Ta privilegija nekada je bila moć koja se obilato koristila. U tom pogledu, Internet je skinuo svaku oznaku tajnosti i u tom trenutku ona (moć)  nestaje. Ljudski um je postao slobodan birati i sam izabrati. Više nije dobivao znanja umotana u ambalažu sa naputkom za korištenje; ispred njega je sada bogati "švedski stol" sa kojega sam bira jela koji mu se nude -  i slika svijeta  je, naravno, odmah drugačija.

Crkva, partija, škola...svećenici, sekretari, učitelji...odjednom stoje po strani stola, kao konobari, spremni posluži vas vlastitim menijem. Vi birate ili odlazite za drugi stol gdje se nudi nešto drugo, i sve odjednom postaje zanimljivo i zabavno.

Na jednom mjestu susrećete dr. Brucea Liptona koji vašeg bivšeg  profesora biologije nastoji uvjeriti da su njegova gledišta davno zastarjela.  Ili, recimo,  Michaela Crema koji sa ekipom teoretičara razotkriva tajne skrivene arheologije.

Možda vas više zanima što Gregg Braden ima reći o osjećajima, energiji i svijesti; ili radije želite poslušati jednog osobitog astronauta, člana posade Apola 14. Edgara Michela.

David Icke će vas sigurno iznervirati ili zaintrigirati svojom pričom o reptilima, ali to nije razlog da i njemu barem ne postavimo neka konkretna aktualna pitanja.

Ni ideja da se priključimo globalnom savezu za slobodu sjemena ne izgleda mi loše, isto kao želja da se prošire saznanja o praktičnom,  jeftinom i skladnom suživotu s prirodom.

Već u ovih nekoliko sličica otvorili smo razne teme od koji su neke poznate tisućama godina, ali se o njima sve do danas nije govorilo jer su bila skrivena (neka u vremenu, a neka u dobro čuvanom sefu).  Internet mijenja sve. Ubodite prstom u bilo koje područje znanosti, filozofije ili religije i naći ćete sigurno na ogromnu količinu revolucionarnih novosti. Nije se uvijek baš lako suočiti sa time, poglavito u onim prilikama kad je sve to novo znanje (informacije, spoznaje) zapakirano u neku teoriju za "oznakom" ZAVJERE.

Već sama riječ "zavjera" djeluje pomalo sablažnjivo. No što je u svemu tome dobro, a što je loše?

Krenut ćemo od dobre strane:

Većina takvih velikih priča sklopljena je (gotovo u pravilu) od najsvježijih znanstvenih informacija za koje bi redovnim putem trebalo proći puno godina dok se one ne probiju do nas običnih smrtnika, osim ako nismo dio akademskog establišmenta kojemu je posao biti informiran, ali čak i u tom slučaju ostajemo zakinuti za informacije izvan područja našeg profesionalnog interesa.

To je ujedno i pravilan pristup kako treba promatrati svaku takvu priču. Nije uvijek samo stvar u tome hoćemo li povjerovati, recimo, u nekakve teorije o tehnološkoj manipulaciji ljudskom sviješću, puno je važnije primiti vijest i steći saznaje da takve tehnologije doista postoje.

Već ta informacija je dovoljna da nas odvede do fantastičnih otkrića moderne znanosti koja će umnogome nadograditi naša postojeća znanja i pomoći da se ona prošire i upotrijebe za širu dobrobit svijeta. Neosporna je činjenica da je znanje moć i da se ono danas najprije koristi u cilju vojne i ekonomske premoći u svijetu. Ma tko danas vladao svijetom, njegovo najveće oružje je ZNANJE. Teorije urote lišavaju bilo koga na ovome svijetu da stekne moć u obliku sebičnog zadržavanja znanja i zato ih nema potrebe  ignorirati, nego je daleko mudrije u njima potražiti onu zdravu informacijsku (obrazovnu) komponentu.

Ako zauzmemo takav pristup onda ćemo lako doći do neke razumne sredine u svakoj priči gdje nikome ne prijeti opasnost da i sam postane žrtvom nečijih insinuacija. A za tako nešto, svakako je potrebna jedna otvorena i tolerantna rasprava o svakom pitanju.  Ismijavanje bilo čijeg mišljenja bez imalo uvažavanja da se razumije pozadina nečijih stavova i zaključaka je opstrukcija zdrave pameti.

Takve navike vode nas u jednu od već spomenutih  krajnosti, a niti jedna takva krajnost nikome ne može donijeti dobro osim onima kojima odgovara da ovaj svijet izgleda upravo ovako kao danas.

Kolumna Priroda društva Davora Suhana s portala Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priroda društva