Kako je počeo rat na mom otoku, to znamo jako dobro. Znamo i to kako je završio….a znamo i to tko su nam bili prijatelji a tko su nam bili neprijatelji. Zna se da mi znamo sve!…Zato znamo i kako bi mogao početi novi rat…To je bar lako znati…Ako kojim slučajem i niste profesor religijske kulture sa istančanim senzibilitetom za razumijevanje dubine problema, dovoljno je samo pratiti vijesti…i sve će Vam biti jasno.
Dana 07. 05. 2001 radio Vatikan objavio je slijedeće:
“- Na kršćansko-muslimanskom susretu pred džamijom Omayyaden u Damasku papa Ivan Pavao II. pozvao je kršćane i muslimane da se smatraju suradnicima, a ne protivnicima…
- Ivan Pavao II. rekao je kako se žarko nada kako će muslimanski i kršćanski vođe i učitelji "obje naše velike religije predstavljati kao zajednice u dijalogu međusobnog poštivanja, nikad više kao zajednice u sukobu". Nasilje razara sliku Božju u njegovim stvorenjima, nasilje nikada ne smije biti opravdavano religijskim argumentima, poručio je Papa.
- Osvrnuvši se na suradnju Svete Stolice i kairskog Sveučilišta Al-Azhar, Papa
je rekao kako kršćani i muslimani trebaju zajedno proučavati filozofska i teološka
pitanja kako bi postigli objektivnije i cjelovitije međusobno razumijevanje
svojih religija. To će, pak, pridonijeti da odnos kršćanstva i islama ne predstavlja
više kao prije kao suprotnost već kao partnerstvo na dobro ljudske obitelji,
poručuje Papa.
Mlade moramo učiti razumijevanju kako ih se ne bi moglo zavesti da zloporabe
religiju za opravdanje mržnje i razaranja.
- Papa je također podsjetio da crkve i džamije imaju posebno značenje za oblikovanje svijesti mladih naraštaja. Susret u Velikoj džamiji Papa je opisao znakom odlučnosti da se unaprijedi dijalog Katoličke crkve i islama, dijalog koji je dobio zamah posljednjih desetljeća. Sveti je Otac izrazio svoju zahvalnost za napredak u tom dijalogu.
- Prethodno je u svom govoru sirijski veliki muftija Ahmed Kaftaro istaknuo ono što je zajedničko kršćanstvu i islamu, vjeru u istog Boga. Osamdesetšestogodišnji Kaftaro već desetljećima vrlo zauzeto nastoji na međureligijskom dijalogu. Muftija je istaknuo kako je prorok Muhamed kao i Isus naučavao ljubav, a ne mržnju prema bližnjemu. Podsjetio je na dugi suživot kršćana i muslimana na Bliskom istoku, istaknuvši kako je tek kasnije udaljavanje mnogih ljudi od Božjeg nauka dovelo do problema.”
Nepunih šest godine kasnije, na dan 16. 03.2007. Slobodna Dalmacija objavljuje ovo:
“-Prva splitska džamija, o kojoj muslimanski vjernici u glavnom gradu Dalmacije
maštaju puna dva desetljeća, upravo kada se činilo da će dobiti jednoglasnu
potporu samih Splićana, dobila je i prve žestoke protivnike - na dobrih četrdesetak
kilometara dalje, na otoku Čiovu.
Naime, u mjestu Okrugu - poznatome kao novom domu za nekoliko stotina Hrvata
doseljenih iz srednje Bosne, od sirotih izbjeglica do anonimnih tajkuna - pokrenuta
je sasvim ozbiljna peticija kojom se planira zaustaviti izgradnja islamske bogomolje.
- Dvije stotine Čiovljana vlastitom rukom je potpisalo zahtjev da se "u glavnom gradu njihove Županije" ne dopusti gradnja džamije kao "izraza prkosa volji naših predaka i izrugivanja s gradovima poput Solina, Sinja ili Klisa".
-Split je ponos Dalmacije i Mediterana, mi smo oduvijek bili protiv Turaka,
a protiv muslimana sam se i ja borio u zadnjem ratu. Nakon prizora mrtve djece,
vjerujte mi, sasvim ljudski je boriti se protiv džamije - uvjeren je
Delić.
Po njemu, većina vjernika muslimana u Splitu ionako su Bosanci - "a poznato
je da su oni otkatoličeni, pa bi im bilo bolje da se vrate na katoličanstvo,
umjesto da grade minarete". Deliću je, inače, promakla informacija da Islamska
zajednica u Splitu uopće ne inzistira na gradnji minareta, nego jedino objekta
za molitvu.
- Mi nismo ni fašisti, ni nacisti, ni nacionalisti, tako da znate. Premijeru Sanaderu poručit ću samo jedno: ako nam je ovo ulaznica za Europu, onda mi takvu Europu ne trebamo - oštro će Delić.
- Načelnik ove malene općine Dominik Matković, inače profesor
religijske kulture,smatra da su ideju gradnje džamije u Splitu potaknuli "muslimanski ateisti
i naši domaći poltroni".
Vjerski objekt, kaže, muslimanima nije prijeko potreban "jer se oni mogu
moliti bilo gdje, mole se ovako i onako", no kao vjeroučitelj on sam nije
eksplicitno protiv njegove gradnje.
Bitno je hoće li se raditi o šiitskom, sunitskom ili vehabijskom objektu, jer
bi neki od njih mogli izazvati nesnošljivost. Nadalje, bitno je da nema visok
minaret i da se uklapa u okolinu. Ako tako bude, onda neka se gradi, a ako ne
bude - pola Splićana će odseliti iz svoga grada - uvjeren je Matković.”
Siroti Papa…a toliko se trudio.
