Plenković o štrajku sindikata u školama: Ucjena nema, rješenja ima, razgovarat ćemo
Kujundžić ironizirao Beljakove prognoze o prijevremenim izborima 5. siječnja
Caritasova kuća u Brezovici proslavila 25. obljetnicu
Caritasova kuća u Brezovici proslavila 25. obljetnicu
Kujundžić očekuje "oporbenu predstavu" o njegovu opozivu u Saboru
Štromar: Puno je teže bilo ući u ovu Vladu nego što će biti izaći
Mediji i suicid: Odgovorno izvještavanje može pomoći u prevenciji samoubojstava

Tek nakon rezanja plaća moći ćemo reći: ‘Tko te šljivi, MMF!’


  Komentar           Mijodrag Šajatović/Lider           31.05.2011.         1771 pogleda
Tek nakon rezanja plaća moći ćemo reći: ‘Tko te šljivi, MMF!’

U utorak je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu održana konferencija Centra za obnovu kulture o ‘novom pogledu na hrvatsku gospodarsku budućnost'. Na kraju prvog panela (tema ‘Što je uloga države u razvoju hrvatskoga gospodarstva') javio se student koji se okomio na Krešimira Severa iz Nezavisnih hrvatskih sindikata zašto su on i drugi sindikalni čelnici tako pasivni. Sever mu je odgovorio pomalo diplomatski, ali moglo se iščitati da sindikalno članstvo zapravo nije previše zagrijano za proteste.Sever nije išao dalje, ali odgovor je mogao biti i drukčiji. Nije riječ o tome da će ‘radnici i seljaci' protestima i štrajkovima prisiliti mekanu Vladu na radikalne reforme. Tek će možda jednog dana neka tvrda vlada provedbom bolnih reformi istjerati prosvjednike na ulice.Ako nešto hrvatsku javnost ipak može malo uzrujati, onda je to MMF sa svojim prijedlozima. I to ne svima. Oni njegovi uvijek isti savjeti o nužnosti ubrzanja reformi jednostavno se zanemaruju. Em su nerazumljivo sročeni, em ih ponavlja već 20 godina, a mi, evo - još živi i gotovo zdravi. Ali kad MMF-ovci spomenu potrebu za smanjenjem plaća - e, to već postaje predmet rasprava na jutarnjim kavicama. U stilu: ‘Ma što oni znaju? Zašto ne savjetuju da cijene budu niže?' I tako dalje.

Svetinje: plaća i tečaj Dirati u svetinju zajamčene plaće pa k tomu dovoditi u pitanje tečaj koji je, jelte, naše sveto sidro... E, to izaziva ljutnju.Istina je, iz MMF-a godinama ne dolaze visokokvalitetni prijedlozi za spas neke zemlje od propasti. Njegovi su prijedlozi namijenjeni zemljama poput Hrvatske gdje politička vodstva sama nemaju dovoljno znanja, inovativnosti i odlučnosti provoditi svoje, originalne i na zemlju primjenjive recepte za oporavak i održiv rast. Kad nemaš svoje pameti, uvezeš MMF-ov univerzalni recept. I to kad se kriza, poput one u Grčkoj, toliko zapali da ju je nemoguće ugasiti priručnim sredstvima.Smanjivanje plaća u Hrvatskoj nije pitanje izbora. Prezadužena zemlja s nepoticanim izvozom ne zarađuje dovoljno da bi plaće na srednji rok ostale kakve jesu. Izravnanje se mora dogoditi. Na ovaj ili onaj način.Ekonomske sile već djeluju. Sedamdesetak tisuća otpuštenih u posljednje vrijeme znači smanjenje mase plaća. Inflacija, koliko god bila niska - pomalo nagriza realne plaće. A rast cijena energenata, komunalija i drugih monopolskih proizvoda dodatno izravnava stvari.

Nagrađivanje prema radu? Začuđeni građani Hrvatske pitaju se zašto MMF zaziva višu inflaciju u Hrvatskoj. Razloga je više, a jedan je od glavnih da je inflacija jedan od najučinkovitijih načina realnog smanjivanja plaća. Svako nominalno smanjivanje teško je provedivo. Ima političku cijenu. Ali dignuti inflaciju, a plaće nominalno ostaviti na istoj razini i tako im smanjiti kupovnu moć, e, to je već iskusnim političarima milija metoda. Rašire ruke i kažu: ‘Ma nismo mi krivi, evo raste cijena energije i hrane u svijetu... Prokleta globalna ekonomija!'Kao uvreda u Hrvatskoj uzima se kad se ovdašnja prosječna plaća usporedi s plaćama u, primjera radi, Bugarskoj ili Rumunjskoj. Ali hajdemo na trenutak biti pošteni! Neka svatko pomisli na svoj posao i zapita se radi li ga 30 posto bolje i s boljim rezultatima od kolege na istome radnome mjestu u Bukureštu ili Sofiji. Što to ja znam bolje od kolege glavnog urednika poslovnog tjednika u Bukureštu ili Sofiji?Osim toga još je u socijalizmu postojala fraza kako radnike treba ‘nagrađivati prema radu i rezultatima rada'. Danas državni činovnici, čast iznimkama, ne priznaju ni rad ni rezultate rada. Oni hoće nagradu prema pregovaračkoj snazi - prema plaćama kojima drugorazredni političari na vlasti kupuju njihove glasove na izborima.

U realnom sektoru plaće u mnogim tvrtkama već su pale. Ali nastavak stagnacije dovodi u pitanje i tu razinu. Spirala je nemilosrdna. Slijedit će nova rezanja.Ima li rješenja? Naravno, ali od svih traže mnogo više truda i, prije svega, novo vodstvo koje će znati posložiti prioritete. Pa će jedno vrijeme biti protesta na ulicama koje zaziva onaj mladi student s početka priče. No poslije toga, poslije usmjeravanja ekonomije prema svjetskoj tržišnoj utakmici - rad i rezultati rada bit će takvi da ćemo s ponosom moći reći:
- Mi smo uspješniji od Rumunja i Bugara i zato imamo pravo na veće plaće. Tko vas šljivi, MMF-ovci!

Kolumna Ekonomalije, Lider

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Komentar



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: