Nisu bili naši obiteljski prijatelji. Mama ih nije poznavala, tako da je na kućnom vijećanju odlučeno da tata ide sam vidjeti unuka njegovog prijatelja iz samačko - internatskih dana, s kojim je prijateljevao davno prije ženidbe. A tata, nikako se odlučiti kad otići, sve do jednog dana, kad je mamino danonoćno nagovaranje rezultiralo donošenjem odluke. Sutra ide.
Mama je kupila cvijeće i bombonjeru, kako je govorila, kao znak pažnje, a bebici će tata staviti novce ispod jastuka. To im se učinilo najprikladnije. Red je red, pa makar i sam došao vidjeti dijete.
Sjeo je u auto, prethodno pomno saslušao i potrudio se zapamtiti mamine upute kako se ponašati, i nakon silnog odugovlačenja, uputio se u posjet.
Ali, to je bio moj tata, čovjek rođen zakomplicirati i nešto tako uobičajeno, kao što je vidjeti novorođenče.
Nije prošlo pola sata, možda 45 minuta, evo ga doma! Prije je bio ovamo, nego onamo!
- Otud ti , jel si uopće bio?! - mama će
- Ma, pusti me! Ja sam lud čovjek, i nemoj me nikada više tjerati da idem sam! Ako ti ne ideš, ne idem ni ja, šta ima veze ako ljude ne poznaš?!!
- Pa, jel si bio , ili nisi?
- Bio sam, al bolje da nisam!! Osramotio sam se za cijeli život! Dao sam cvijeće i bombonjeru, a za novce ne pitaj!
- Zašto da ne pitam? Nisi , valjda, novce izgubio?
- Da bar jesam, bilo bi mi lakše!
- Pa, pričaj već jednom, šta je bilo?!!
Uh, sad je razgovor poprimio sasvim visoke tonove, i čuo se do komšija pet kuća desno, i isto toliko lijevo od naše kuće.
- Izvadio sam novčanik, i htio staviti novce ispod jastuka, al malo sutra !!! U novčaniku su bile stare autobusne karte, plaćeni računi, neke potvrde, popisi za dućan, i još sto drugih gluposti! Spetlj'o sam se, dok sam se spremao k njima, sve pomiješao, i umjesto da stare autobusne karte, i druge gluposti, bacim u smeće, ja sam u smeće bacio novce, a ovo ostavio! Ne smijem ljudima pogledati u oči dok sam živ!
- Ti si stvarno lud čovjek! Novce si bacio u smeće! Pa, di je tebi pamet?!
Dugo smo, tog dana, prekopavali po kanti za smeće.....
