Slaba točka, novela u nastavcima
Tamjan, 25. dio
Prethodna poglavlja
Kraj Katedrale ima jedna mala trgovinica sa crkvenim suvenirima. Željela je kupiti tamjan koji je inače već koristila, naročito poslije gostiju koji su pušili. Nije voljela miris duhana na svojim zavjesama. Rekla je:“Odoh ja nešto kupiti, a vi me pričekajte ovdje na klupi.“ Stariji sin joj je tutnuo 20 kn u ruke.
Čim je ušla, na pultu je ugledala kasicu za potrebite. Bez razmišljanja je stavila njegovih 20 kn u nju. Platila je tamjan i ostatak također spustila u kasicu. Čim je izašla sporo se vukući, zaželjela je malo sjesti u tišini na klupici i odmoriti, no mlađi sin joj je uzbuđeno rekao. „Mama, idemo brzo odavde. Netko ne voli da smo tu. Sve me neka jeza podilazi po tijelu.“ Znala je da mu može vjerovati jer je imao istančanu intuiciju i znao se njome koristiti. A i neke druge sposobnosti. Čvrsto je u džepu stiskala krunicu koju joj je prijateljica donijela iz jednog svetišta.
Žurno su se udaljili s tog mjesta, a onda malo usporili. Već je bila prilično umorna, no nije ništa htjela reći pred djecom. Odlučili su hodati do stana jer im je boravak na svježem zraku godio. Držala se pod ruku s djevojkom i činilo joj se da lakše hoda. Kao da se ona trudila da preuzme malo njenog tereta na sebe. To neobično putovanje završilo se putovanjem kući. Doslovno i simbolično. Morala je otići u svijet koji ju je slomio da bi se mogla vratiti kući ponovo sastavljena. Čista od starih nakupina prošlosti, tuge i beznađa u jednu novu sebe, koja će, tako obogaćena, veselo gledati u budućnost, ali što je još važnije radosno dočekivati svaki novi dan koji dolazi, uzimajući od njega sve što joj daje i predajući mu se kao da drugog dana više neće biti.
Naučila je vladati svojim emocijama, raspirivati svoju maštu, primati udarce i odbijati ih. Više nikada neće drugi vladati njenim životom, ona će sama donositi svoje odluke i hrabro stajati iza njih. Jer, njena sreća je najvažnija, kad je ona sretna, i svi oko nje su sretni. Neće sakrivati svoje oduševljenje životom, ma kakva god iskustva joj donio i neće druge gledati kroz svoja očekivanja. Ostavit će svakome prostor da bude kakav želi biti i da snosi posljedice svojih izbora. Pružit će svakome ponaosob da raste svojim tempom i na svoj način. Ili da uopće ne raste. Njen život je njena briga i njena knjiga i samo je ona zaslužna za to kakva će biti. Naučila je da su sve naše misli proročanstva koja se ispunjavaju sama kad u njih povjeruješ.
Mogla je zatomiti svoju intuiciju, ne pozvati koga je pozvala i sjediti kod kuće pokušavajući smiriti svoj nemir ili se praviti da ga ne osjeća. Što bi se tada dogodilo nikad nećemo saznati. Ona je odlučila vjerovati. p.s. mislila je da će se boriti za nju. Da će sve staviti u drugi plan i poželjeti da vrate ono vrijeme kada su bili upućeni jedno na drugo. No, to je bila iluzija. Niti je to vrijeme ikada postojalo, niti se ona ikada mogla popeti na 1. mjesto njegovih prioriteta. Udaljenost među njima bivala je sve veća. Prešutno su počeli živjeti kao dvoje dobrih susjeda.
KRAJ
