Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Taktike i autogolovi – sijano i prosijano


  Etika svakodnevnice           Davor Suhan           18.12.2006.         1516 pogleda
Taktike i autogolovi – sijano i prosijano

Iz repriza davnih “taktičkih gafova”, aktualnog predsjednika Republike, osim medijske prašine i stranačkih intriga ne može se više prosijati ništa što bi kroz Sokratovo sito prošlo kao dobro i korisno jer pouka je već davno izvučena a vjerodostojnost privrženosti humanističkim vrijednostima, u njegovoj politici, nebrojeno puta dokazana.

“Znaš li što sam čuo za tvog prijatelja?” – obrati se uzbuđeno jedan dobronamjernik Sokratu, htjevši mu saopćiti neku vijest. “Je li istinito, dobro i korisno?” – upita ga mudrac. “Ne znam da li je istinito, ali znam da nije ni dobro ni korisno” – zaključi namjernik. “Onda mi nemoj niti govoriti, a i za tebe bi bilo bolje da što prije zaboraviš” – reče mu Sokrat.
To je otprilike fabula priče koju je svakako dobro pročitati u izvornoj proširenoj verziji. Sokrat je također u toj priči pojmove istinito, dobro i korisno, nazvao “tri sita” kroz koje treba prosijati svaku informaciju prije nego ju počnemo širiti dalje, počevši od prvog susjeda pa redom do kolega i prijatelja, sve dok ona ne procuri na ulicu.

Ali zašto ju ovdje spominjem. Pa eto, sjetio sam je se ovih dana slušajući i čitajući priloge o nekom starom govoru predsjednika Stjepana Mesića kojeg je protekli tjedan pustio u opticaj index.hr a prenijeli svi mediji u Hrvatskoj, pa mi se učinilo vrlo zanimljivim tu informaciju prosijati malkice u ovoj kolumni kroz to Sokratovo sito. I evo kako mi se čini:
Prvo sito je prošlo vrlo lako, informacija je doista istinita, ali kroz druga dva sve to vrlo teško prolazi. Sva korist i dobrobit, naime, svodi se na blijedi zaključak: da je cijela priča s nesretnim govorom (a možda i govorima) jedino korisna za medije, kojima zahvaljujući tome raste čitanost i gledanost, te hrvatske desničare koji guštaju u tome da podsjete predsjednika kako je i on nekada puhao sa njima u isti rog… Neš ti koristi i velike dobrobiti po hrvatski puk.
Osim toga, naš predsjednik ima snažan alibi koji se čini doista uvjerljivim. On se brani da je to bila samo lukava taktika kojom se jedino moglo zabiti gol velikosrpskoj politici ako se u borbi za slobodu, mir i blagostanje, Lijepe naše mislilo računati i na one hrvatske antifašiste koji su više voljeli Pavelića nego Tita…a svako pošten mora priznati da se na njih ozbiljno računalo…itekako ozbiljno…Jer, da se prisjetimo, to su oni koji su 41-ve sa sto na sat htjeli zbrisat iz Karađorđevićeve Jugoslavije, samo ih je u toj brzini nešto malo zanijelo pa su skrenuli udesno… pa još malo više udesno, i onda skroz udesno da više nisu znali ni što je krivo ni što je pravo, jedino čega su ostali svjesni je to da im je Hrvatska uvijek ostala u srcu.

Ja osobno našem predsjedniku vjerujem da govori istinu. Ima njegova obrana te sporne taktike itekako puno logike jer, ruku na srce, Milošević je u to vrijeme napao žestoko i to baš sa antifašistima loze Draže Mihajlovića, a pošteno gledajući Pavelićevi antifašisti su se uvijek bolje razumjeli s njima nego prgavi partizani koji nikada nisu imali puno razuma za mirni dijalog nego su se vječito držali revolucije kao pijan plota, i samo su se tukli. Zato je potpuno razumljivo da se mirotvorna hrvatska politika s početka devedesetih oslanjala na taktička iskustva s početka četrdesetih, koja su ukazivala na to da bi si dečki opet mogli pružiti ruku, što bi dakle vodilo ka slobodi, miru i blagostanju…i to ne samo nama, nego i njima i svima i vazda u vijeke vjekova – endehamen.

Izgledi za takav scenarij bili su veliki jer su ovoga puta partizanske jedinice bez maršala Tita bile potpuno razbijene, a ono što je od njih ostalo u ljudstvu i tehnici prešlo je na ovu ili onu stranu…na sve strane samo ne tamo gdje su trebali biti.

I što sad poslije svega reći na ovu medijsku sapunicu, osim to da je po našem dobrom starom narodnom običaju bačena kost za kojom su potrčali mnogi bez obzira što na njoj nema mesa. Zato mene sve to pomalo čudi, a evo reći ću i konkretnije zašto:

Stipe Mesić nije bio neki tajni agent kome se sada nešto izvlači iz tajnih arhiva, tim više čudi cijela halabuka oko njegovih davnih nastupa, istupa i prestupa, jer sve što je rekao u spornom govoru je bilo davno viđeno i odslušano. Slični taktički govori u ono vrijeme držali su se diljem cijele domovine a ne samo u dijaspori, i priznali mi to ili ne na toj taktici odigrana je cijela utakmica za nezavisnost Hrvatske….utakmica na koju smo svi jako ponosni, a u kojoj je Stipa odigrao cijelo prvo poluvrijeme – taktički primjereno vremenu i željama mnogobrojne publike. Zato ne vidim razloga zašto mu se na tome tek sada spočitava dok se onda tome pljeskalo. Taman da nije održao niti jedan ovakav govor, imao je sasvim pristojnu minutažu u toj i takovoj igri koja je prštala od sličnih navijanja i zavijanja, i to pred punim stadionima i svekolikim televizijskim gledateljstvom ispred kojega se ništa nije moglo sakriti.

Na kraju krajeva, proanalizirajmo još jednom tu cijelu utakmicu sa stanovišta igre i taktike.

Nije to bila igra za oko. Što bi rekao Ivan Tomić, bila je to rovovska bitka…utakmica visokog rizika čijoj su atmosferi podlegli mnogi, čineći zbog toga mnoge pogreške i niz krivih poteza koji su izlazili često izvan fair-playa, a izvan pameti još češće. Već sam izbor novih igrača i taktički raspored sastava na terenu otkrivao je kakva nas igra očekuje. Naša momčad istrčala je na teren predvođena igračima prepunim osvete za neke davno pretrpljene poraze kao i onima koji su godinama tražili radikalne promijene a umjesto toga dobivali crvene kartone, što je sve rezultiralo apsolutnom promjenom starog sustava igre. Za razliku od one prijašnje kojom se forsirala igra samo po lijevom krilu, koncepcija ove nove strategije bazirala se igrom cijele momčad po desnom krilu. Na lijevoj strani ni žive duše osim umornog veterana Stipe Šuvara, ali on je ionako samo trčkarao uz aut liniju jer mu selektori s pravom glasa nisu dali uči u teren.

Takva postava odmah je dala naslutiti da nam se ne piše dobro jer je suparnik upravo to i očekivao, a ni izmjene koje su nam stajale na raspolaganju nisu puno obećavale. Rezervna klupa na čelu s ozlijeđenim Ivicom Račanom bila je toliko tanka da nije bilo izgleda za ulazak u igru prije produžetaka kako bi se eventualno popunilo rupe na lijevoj strani, a taman da je netko i ušao u teren pitanje je kako bi se tko snašao pošto je tada svim igračima u Hrvatskoj lijeva noga i cijela lijeva strana tijela od mozga do pete bila pod blokadama. Uza sve to, dodatni pritisak na igrače stvarala je i fanatična publika koja je u velikom broju podržavala ovakav stil igre.
Dakle, u takvoj situaciji bilo je teško zamisliti nekoga tko bi se usudio odigrati neku svoju igru koja je izlazila izvan ove pomno planirane (desne) koncepcije pa su taktički ustupci, slični australskom primjeru, bili mnogima karta za opstanak u igri, a nekima čak i opstanak u svakom smislu.

Ipak, mnogi već od prve minute počinju shvaćati kamo ta igra vodi. Pri kraju poluvremena u našoj reprezentativnoj vrsti osjećala se velika nervoza jer nekim igračima nije pasala takva taktika, što je kod njih izazvalo revolt i samovoljno napuštanje momčadi u poluvremenu. Prvi i najglasniji koji se pobunio je bio upravo Stjepan Mesić, stavljajući tim činom na kocku cjelokupnu igračku karijeru. Svjesno se odrekao svih premija i privilegija koje je u tom trenutku uživao kako bi zadržao pravo na igru prema vlastitim uvjerenjima. U godinama koje su slijedile, oslobođen momčadske discipline te imun na povike s tribina, postaje slobodan igrač koji svojim potezima dokazuje vjerodostojnost svoje igračke filozofije privržene fair-playu, inzistirajući na korektnoj i otvorenoj igri po cijelom trenu. Takvim pristupom, s puno hrabrih poteza i akcija, uskoro postaje i kapetan momčadi koji ovoga puta svojim igračkim autoritetom osvaja simpatije ne samo domaće već i strane publike, što Hrvatskoj pomaže da se izbori za povoljniju poziciju u svim kvalifikacijskim turnirima, poglavito onima koji se vode pod pokroviteljstvom Europske unije.

Dovoditi stoga u pitanje njegovu sadašnju vjerodostojnost, na temelju snimki taktičkih pogrešaka tih davno odigranih utakmica, ne izgleda mi baš previše uvjerljivo, jer sve akcije i reakcije na sporne snimke malo su zakašnjele… Na Mesićevu nekadašnju blic taktiku strateških ustupaka, reagirati stvaranjem medijske afere kao što se to čini ovih dana trebalo je reagirati onda, kada je to imalo pravog smisla. Tada bi se možda cjelokupna taktika hrvatske reprezentacije već u razdoblju taktičko-tehničkih priprema dosljednije razvijala prema onoj viziji igre koju je tadašnji predsjednik dr. Franjo Tuđman prezentirao u svojem istupu na svečanoj sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih naroda povodom prijema Hrvatske u punopravno članstvo te svjetske organizacije. A bio je to po mnogo čemu drugačiji istup od mnogih kojima su se on i njegovi bliski suradnici obraćali hrvatskom puku u domovini i dijaspori. Toliko različit da se pitam: je li njegovo obraćanje delegatima zemalja članica bila prava zamisao ili taktički ustupak, obzirom na činjenicu da su u ono vrijeme taktičke ekshibicije slične australskom primjeru više obilježile kontinuitet ondašnje politike nego govori slični onom u zgradi UN-a.
Tek kada smo uvidjeli da one u pravilu uvijek završavaju autogolovima, napokon smo se počeli distancirati od takve igre i danas možemo sa zadovoljstvom konstatirati da je to vrijeme daleko iza nas. Zato iz repriza davnih “taktičkih gafova” aktualnog predsjednika Republike osim medijske prašine i stranačkih intriga ne može se više prosijati ništa što bi kroz Sokratovo sito prošlo kao dobro i korisno jer pouka je već davno izvučena a vjerodostojnost privrženosti humanističkim vrijednostima, u njegovoj politici, nebrojeno puta dokazana.

Ali, čekajte, samo malo…izgleda da ima nešto…Evo, ispalo je ovaj čas!…To je, koliko vidim, tekst za kolumnu…po svojoj temi nešto blisko onome što je ispalo Babiću, Družijaniću, Rotimu i Štefaniću
Ipak, neću se ja zaletit grlom u jagode kao ekipa s HTV-a pa da izgubim svoju rubriku…Poslati ću ja to mojem uredniku pa neka on sam ocijeni može li se to objaviti. Ako odbije, ionako nema veze… imam ja u rezervi prilog o čudovištu iz Šibenika koje je viđeno baš u mojem kvartu…možda nije istinito, ni dobro ni korisno, ali je rado čitano i slušano.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

25.12.2006. 10:15
Prema odrazu u zrcalu, izgleda da smo baš gadni. Trebali bismo malo poraditi na sebi. Tada bi nam i djeca bila poslušnija i više bi nas poštovala.
24.12.2006. 22:30
Kada sam rekao da je to pljuska novinarima HTV-a prije svega sam mislio na to da vijest treba objaviti, ali ne ovako "sirovu", već ju je trebalo propustiti kroz "Sokratovo sito". Za to ne treba dan zakašnjenja, jer vijesti ne pripremaju oni sami. Oni su samo odgovorni.
Također smatam da nisu trebali zbog toga biti suspendirani.
22.12.2006. 9:08
Mediji su pak odraz društva, njegova slika i prilika. Mediji to smo mi, kao da se gledamo u zrcalu.
22.12.2006. 6:51
Djeca prate medije i mogu samo zaključiti da žive u društvu bez ikakvih moralnih vrijednosti. Ne možemo onda ni od njih očekivati da ih usvoje.
21.12.2006. 16:52
Tako je! Roditelji su uzor djetetu. Ako se u kući gleda smeće i dijete će to gledati. Naravno, da će djeca, pod utjecajem svojih prijatelja to tražiti da pogleda i ne treba mi braniti, ali mu treba objašnjavati da to nije vrijedno. Mislim, da odmah treba odvajati dobrog od lošeg i bar se truditi prebaciti na neki drugi program ako ide neki film pun nasilja. Dijete će kasnije samo, na osnovu toga, formirati svoje stavove.
VTčanka
21.12.2006. 15:22
Dobro, smatrajmo da se sveprisutnim smećem podilazi publici. Ne smeta meni, ali to smeće odgaja ukus mog djeteta kojemu su "mediji koji drže do sebe" mnogo manje pristupačni nego ovi drugi. Djeca ne znaju i ne mogu birati. Odrasli trebaju birati umjesto njih.
21.12.2006. 11:56
Ja vas ljudi ne razumijem. Danas u Hrvatskoj ima 4 nacinalna TV programa. Tko vas tjera da gledate ono smeće od Velikog brata? Nadalje, ima 4 nacionalna dnevna lista od kojih je jedan, na žalost, poklekao zato ljudi ne žele uravnoteženu inforamciju bez tračeva i žutila pa je promijenio format i sadržaj. Svaka regija još ima po, najmanje, jedan dnevni list. Na Internetu je konkurencija još bolja. Ako vam se nešto ne sviđa, nemojte čitati, gledati ili slušati.
Istina je da mediji podilaze publici ili da pišu o onome što publika želi, ali krajnja odluka je na vama.

Zašto bi novinari bili krivi što većina sluša Thompsonovo smeće? Radio stanice koje podilaze će ga puštati (nemam ništ protiv, nisam za zabrane, svako ima pravo slušati što želi), one koje drže do sebe i imaju ozbiljne koncepcije neće (Radio 101) ili će ga puštati oprezno i ograničeno (HRT).



opet ja
21.12.2006. 11:16
Da sve je to istinito pogotovo to sa tračerskim mentalitetom.Izgleda da nas Infomacijsko doba ćini ovisnim o informacijama,tamo gdje ih više ima ćešće ulazimo i govorimo o istima sve jedno bile one dobre ili loše.Izgleda da su mediji kao političari ma uostalom sve funkcionira po istom sistemu i sve vodi isti cilj..biti PRVI.
21.12.2006. 10:04
I ja se slažem da mediji mogu povući na dno. Oni podilaze ukusu (neukusu) publike koji podiže adrenalin, a za to si afere uvijek dobrodošle. Tada jedna afera povlači drugu koja našem tračerskom mentalitetu služi kao hrana i ciklus se nastavlja. Postajemo društvo u kojem radio-mileve zagorčavaju život ljudima. Pogledaj samo forum pa će ti biti sve jasno. I oni koji misle da nisu na dnu često se prevare jer se rukovode vrijednostima koje nisu daleko od dna ljudskog dostojanstva a ljudi ih smatraju "normalnim za današnje vrijeme".
21.12.2006. 7:43
Ma daj objasni kako nas to mediju vuku na dno? Ja čitam svaki dan i nisam na dnu. Doduše, nije baš neki izbor, ali se nađe - rekao bi pjesnik "uzmeš kvalitet, odbaciš škart".
VTčanka
21.12.2006. 6:02
Ne bi sve drugo bilo dosadno. Razvoj je puno važniji i puno zanimljiviji za sve nas. Samo što smo zagušeni smećem, pa se njime ne bavimo. Mediji bi trebali biti nosilac razvoja, umjesto da nas vuku po dnu. O, da, slon bi itekako osjetio ubode komaraca, kad komaraca bilo malo više.
opet ja
20.12.2006. 17:04
I to je istina sve drugo bi bilo dosadno.
20.12.2006. 15:36
Novine objavlju ono što publika voli čitati. Ako ne vjerujete pogledajte u statistiku čitanosti tekstova na ovim stranicama. Ako smatrate da su Večernji ili Jutarnji senzaciolističke novine zašto u čitate? Zašto ih svakodnevno kupi gotovo 200.000 ljudi?
opet ja
20.12.2006. 15:28
Onda su bila druga vremena,danas to više neprolazi i moraju nam nešto drugo ponuditi od samih rijeći,narod hoće bolji život i tko ga nemože pružit napušta scenu kao u kazalštu vrlo jednostavno.Davor je napisao odličan tekst i kad pogledamo naše medije malo bolje vidimo da nisu baš puno naućili prošlih 16 godina stalno objavljuju neprovjereno samo radi senzacije i da budu prvi sa udarnom viješču.
20.12.2006. 11:27
Za političare je važno kakvi su danas a ne kakvi su bili jučer. Daj bože da se svi počnu preobračati na bolje pa nek vladaju koliko im se hoće.
20.12.2006. 0:59
Daleko je važnije pitanje da li smo se mi kao narod okrenuli ili još uvijek imamo razloga za slavlje 10 travnja?
20.12.2006. 0:36
Znao je onda dobro u šta se uvalio i izvalio,pa zato ovih par godina unazad se želi rehabilitirati vjerovatno bi i sam završio u Hagu da se nije okrenio na vrijeme
20.12.2006. 0:21
Davor je napisao odliučan tekst! Ali, da se tako pristupa aktualnim događajima novine bi izlazile s danom zakašnjenja, a onda ih nitko ne bi čitao.

Ovo je odgovor onima koji smatraju da je Davor dao pljusku novinarima HTV-a. Smatram da su postupili profesionalno: taj dan, emitiranje snimke na Index.hr, bila je vijest dana, ili bar među prvih pet vijesti. Učinili su sve što novinar mora učiniti i mislim da nisu pogriješili, osim one tehničke pogreške da je snimka emitirana dva puta.

OK, jedino dvojbeno pitanje je da li su trebali obavijestiti glavnog urednika. Po mome da! Ali, kako čitam, glavnog, uglavnom ne obaviještavaju o mnogim vijestima jer imaju uredničku slobodu. Po čemu je predsjednik nešto posebno? Ja bih to tretirao kao i svaku drugi vijest! Dakle, vjerojatno ne bih obvijestio ako je tako nepsano pravilo.

Suspenzija novinara je za svaku osudu, to se ne smije dešavati.

Dakle, u slučaju HTV vijest je da je SNIMKA OBJAVLJENA, ali ja nikada snimku ne bih objavio na portalu. Zašto? Zato što to, po meni, nije nikakva novost. Svi znamo da je Stipa tako pričao, ali se na vrijeme posuo pepelom i napustio taj šovinistički brlog!
19.12.2006. 19:46
Dali Slon osjeti ubod Komarca ??
19.12.2006. 15:30
Svaka čast Davore! Ovaj tekst je prava pljuska ekipi s HTV-a i inim profesionalnim novinarima. Sada vidimo kako treba pristupati toj i takvim vijestima. Još jednom, bravo Davore.
19.12.2006. 15:05
On je pomoćni radnik.
19.12.2006. 14:59
ako je onaj koji krade razbojnik šta je onda onaj koji drži lojtru
19.12.2006. 14:09
Glavaša se ne tereti za navijanje. Navijanje mu je oprošteno kao i svim biracima koji su takvom navijanju dali glas. Njega se tereti za naređivanje, a to je nešto sasvim drugo.
19.12.2006. 13:01
Bravo, Davore!!! Sokratovim sitom trebalo bi prosijati sve hrvatske medije. Malo bi toga ostalo...
18.12.2006. 19:39
Po tome ni Glavaš nebi smio biti optuživan,i on je sa navijanjem publike premašio sebe,a takvih je u hrvatskoj puno.
18.12.2006. 19:31
Gojmerac ?
18.12.2006. 19:30
Lažne govore drže svi političari,kad tad,jer računaje da će jednom biti birani i tako moći vladati.


Još iz kategorije Etika svakodnevnice



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: