Danas sam se skoro smrzo usred proljeća i visokih temperatura kad je onaj ludi novinar, kojeg malo vole jedni malo drugi pa ga malo nevole jedni pa malo drugi jer ono kao kad naprave nešto dobro pa on to napiše onda je njihov a kad ih popljuje jer naprave neko sranje onda nije njihov i prizivaju starog zagorca i onaj otok sto ga vidiš s jadranske magistrale i tamo bi ga bacili, objavio prve strane mog dnevnika.
Kad vidim njega userem se i ja da i sam ne prođem ko on i da od perspektivnog novinara ne postanem trn u oku crvenima, crnima , plavima i onima koji jednom godišnje hodaju po Zagrebu s duginim bojama i tamo ih vole a u Splitu ih istuku kad napišem što mislim.
Tata kaže da smo mi Hrvati čudan narod da stalno nešto gloncamo i svi smo jako pametni al da najviše volimo keš i da se najviše kunemo u domovinu a neznamo ni kada je dan državnosti al da smo pametni ko oni amerikanci uz domovinu bilo bi mjesta i za keš.
Sad mi je malo blesing u glavi i ništa ga nekužim šta priča al sam ga razumio kad je nakon tri piva rekao da idu izbori za nešto i da će i on sada napraviti svoju listu da i on pokaže kako voli svoj grad i domovinu.
Mislim da je poludio od tog piva jer ja volim i svoju ulicu i svoj grad ,volim kad puno ljudi koji ne rade dobiju šansu preko nekih javnih radova hodaju gradom i sade cvijeće volim i dvorac i kazalište volim i bezbroj kružnih tokova od koji mi se vrti u glavi volim i svoje mikeše , volim borac i omladinac koji je sada rupčaga ali ne volim kad tata priča pizdarije i pravi liste volim kad su svi zajedno i svi žele da nam bude bolje.
No to je teško jer ni mi u razredu nismo si super neki imaju nove nike patike a neki hodaju u starkama od brata i onda im se sprdaju.
Mama kaže da smo se pogubili da se više ljudi ne druže i ne pričaju pa zato dolazi do problema.
Fino ona priča al tko bi sa sastavljačem liste iz moje kuće želio nakon petog piva druženje i razgovor.
Sad se pitam dal smo trenutno pijani pa smo u banani i dal će nam opet biti dobro kada se svi otrijezne.
Možda i tata odustane od liste da me ne sramoti.
Ivica M., 2C