Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Švicarska: Cern - u potrazi za ''Božjom'' česticom


  Putujem i pišem           Žarko Klaić           31.03.2012.         3144 pogleda
Švicarska: Cern - u potrazi za ''Božjom'' česticom

Kako je malo vremena potrebno da se čovjek odluči poći negdje. 17.7.2010. na CauchSurfingu ugledao sam poruku ovog sadržaja:

''Zdravo svima,
M. ima neke lude porive vidjeti Cernov reaktor početkom osmog mjeseca, i imamo još mjesta u autu, pa ako na se netko želi pridružiti. Datum za sada nije fixan, pa se lako dogovorimo. ostalo bi se par dana, 4 ako se dobro sjećam. Za putne troškove će se javit M., kada se vrati u civilizaciju, ali naravno, što nas je više, to je jeftinija fešta, heheh
ćao ćao
L.''

Poslao sam poruku nazad i ekipa je sastavljena. O Ženevi ću pisati kasnije i putu do nje, pa ću se odmah orijentirati na CERN. Što je CERN?

CERN (Conseil Européen pour la Recherche Nucléaire ab), eto ovako ću započeti priču koja nije klasični putopis.

1954.g. skupina znanstvenika osnovali su Europsko vijeće za nuklearna istraživanja kojeg su smjestili na  francusko-švicarsku granicu, zapadno od Geneve. CERN-om danas upravlja 20 zemalja članica Europske unije, tako da  bi se moglo reći da je to prije svega sveeuropski projekt. Budžet CERNA-a je stvarno golem te je 2008. godine iznosio nevjerojatnih 1,1 milijardu švicarskih franaka. Europski laboratorij za fiziku čestica ili CERN najveći je istraživački laboratorij na svijetu danas.

Uputili smo se automobilom iz Geneve prema široj okolice grada u kojoj se nalazi CERN. Smješten je u blizini ženevskog aerodroma i nismo imali nekih većih poteškoća u pronalaženju ga, osim što smo morali napraviti koji kilometar više jer su ceste bile raskopane poradi nekih radova. Ono što smo mi mogli vidjeti unutar samog centra, bez prethodne najave  dolaska, je za svakog ljubitelja znanosti i fizike čestica  posve dovoljno. Nismo mogli zaći u same tunele i LHC (Veliki hadronski sudarač) no to nije bilo niti potrebno da bi se dobila sveopća slika s čim se tamo svi silni doktori i teoretičari fizike bave. Sam LHC najvažniji je projekt CERN-a koji je započeo s radom 2008. godine. Ukratko, on se sastoji od velikog podzemnog prstena opsega 26 659 m. smještenog na dubini između 75 i 150 m. Cilj mu je usmjeravati snopove čestica i ubrzavati ih do skoro brzine svjetlosti i bilježiti zatim nove pojave u fizici ili nastanak nečeg novog, npr. tamo se nadaju da će otkriti tajanstveni Higgsov bozon koji do danas nije eksperimentalno dokazan. Otkriju li ga, bio bi to temelj razotkrivanja tajni svemira i teorije Velikog praska tj. samog rođenja svemira. Laički, ubacite hrpu protona ili neutrona, ubrzate ih do ludih brzina, potom se oni sudaraju, a fizičari čekaju potvrdu svojih teorija da je nastalo nešto novo. Sve to izgleda jednostavno, ali sama cifra od 1,1 milijardu švicarskih franaka govori da su tu ulaganja ogromna. Samo jedan maleni kvar na hadronskom ubrzivaču u sekundama donese troškove nerazumne logici.

Na ulazu u zgradu CERN-a natpis - ''European Organization for Nuclear Research - Organisation europeenne pour la recherche nucleaire'' magnetnim ili već kakvim silama vukao nas je unutra. Ušli smo u prostor gdje se nalazila recepcija koja me više podsjetila na turistički info centar nego na mjesto gdje se ispod nje odvija ubrzanje i sudaranje protona. Informirali smo se o trenutnim izložbama i krenuli u obilazak.

Pa što CERN nudi posjetiteljima? Uspostavljene su dvije dobro složene izložbe:

 1. "Universe of Particles" - izložba koja prikazuje svijet čestica na novi i zanimljiv način i 2. ''Microcosm'' - izložba koja prikazuje povijest izuma i pronalazaka istraživača u CERN-u. Jednu i drugu izložbu vrijedno je pogledati.

Šetali smo podosta velikim prostorom izložbenog centra koji je postavljen u zgradu loptastog oblika i čudili se, svatko na svoj način, stvarima koje nisu svakog dana na meniju običnog smrtnika. Osjećao sam se kao znatiželjno dijete dok sam dodirivao ekrane na dodir koji su zatim mijenjali slike i prikazivali dijelove hadronskog sudarača ili me vodile u sam sudar atoma i njegovo cijepanje. S vremena na vrijeme svjetla u prostoriji izložbe ''Universe of Particles'' su se ugasila, a prostorija je odjednom bila ispunjena galaksijama u kojima smo u trenu postajali putnici. Cijela prostorija izgledala je poput vremenske kapsule i definitivno u toj prostoriji nismo bili u 21. st.

Najviše sam zadržao svoju pažnju na prikazu prvog World Wide Web servera. Sad već davne 1989.g. nepoznati je britanski fizičar Tim Berners-Lee zajedno sa svojim belgijskim kolegom Robertom Cailliauom prvi put je uspješno uspostavio komunikaciju između HTTP klijenta i servera putem interneta. To senzacionalno otkriće dvoje znanstvenika zaposlenih u CERN-u pokrenulo je revoluciju u računalnom svijetu jer se iza toga krila ideja World Wide Web-a, a sve ostalo je danas povijest. Predivno je bilo promatrati jedan takav dio prošlosti.

Druga izložba prikazivala je otkrića u CERNU-u i općenito otkrića na području fizike predstavljena kroz jednostavne pokuse. Tamo se može vidjeti umanjeni prikaz LHC i proučiti sve podatke vezane za njega. Posebno mi je bila zanimljiva fotografija žene koja je vozila bicikl kroz sudarač čestica. Malo smo se našalili, pa smo se zezali da čupamo dijelove reaktora, da odvijačem namještamo putanju atoma, te da poput automehaničara šarafamo nešto ispod LHC-a i da guramo ruku unutar njega da osjetimo cijepanje atoma. S takvim pristupom istraživanju shvatili smo da je posjet centru završio.  

Nakon obilaska CERN-a čovjek pomalo i ogladni pa smo odlučili potražiti nekakvo mjesto gdje možemo nešto pojesti. Pošto se ne isplati jesti u Švicarskoj jer je uistinu preskupa dogovorili smo se da ćemo jesti negdje u Francuskoj po mogućnosti u što zabitijem selu. Proletjeli smo Saint-Genis-Pouillyjem i vozikali se malenim francuskim pitoresknim selima u potrazi za debelim šefom koji će nahraniti gladna usta. Većina restorana i krčmi je bila zatvorena, pa smo stali u jednom selu (ne sjećam se niti imena) ušli u pub i popili kavu, barem nešto za okrjepu. Nastavili smo se vozikati dok ipak nismo naišli na pizzeriju koja je još bila u granicama Francuske. Pizza s artičokama i inćunima je bila preslana i spadala je u kategoriju ''jednom pojedi'', ali je ipak riješila problem gladi. Cijena od 13,5 eura za pizzu dala je dobar razlog da uz pizzu ponosno naručimo čak tri pokala vode. U večernjim satima vratili smo se u Genevu. Dobro sam se osjećao.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: