Hrvatskom ne samo da kruže raznorazni međunarodni kriminalci – koji obzirom na veoma razgranatu mrežu sposobnih domaćih suradnika, te šeprtljavost domaće policije i šlampavost domaćeg pravosuđa, našu zemlju posebno bilježe sa štovanjem – već ju posjećuju i kojekakvi provokatori, smutljivci i mutikaše, kojima je u interesu da svojim izjavama upotpunosti destabiliziraju Lijepu našu.
Jedan od takvih provokatora je i direktor ureda Svjetske banke za Hrvatsku,
Anand Seth, koji se u sred Zagreba usudio javno izjaviti kako
razlog siromaštva u našoj zemlji ne vidi u nedovoljnim sredstvima već u lošem
usmjeravanju istih.
Premijer Sanader samo se nasmijao na tu neprimjerenu opasku
i pogledao na svoj sat, jer po protokolu već su trebali svi biti na večeri u
Sheratonu.
Doista je naivan taj gospodin Seth. Očito je zaboravio na činjenicu da je došao u posjet jednoj zemlji koja ima svoju ekonomsku religiju. A ako je mislio da ćemo se tako lako odreći vlastitih dogmi i preko noći se preobratiti na njegovu vjeru, zbilja se prevario. Kao direktor SB za Hrvatsku trebao je već naučiti da kod nas postoje gušti koji nemaju svoju cijenu.
Zdravko Mamić je to lijepo objasnio prošle nedjelje u Epicentru…mojoj
omiljenoj emisiji koju rijetko kad propustim obzirom da upotpunosti dijelim
političke stavove Mirjane Hrge, pa imam osjećaj da ona uvijek
pita ono što bih i ja pitao. Doduše ona malo više naginje udesno a ja malo više
ulijevo, ali kako na hrvatskoj političko sceni razlika između lijevo i desno
u biti i ne postoji, onda slobodno mogu reći da mislimo isto.
Dakle, pita ona Dinamovog dopredsjednika: kakve koristi imamo mi porezni obveznici
od toga da prvoligaški nogometni klubovi troše naš novac?
Mislila je valjda kako je upravo to jedan od smjerova novca koji je loše usmjeren…ali
Mamić se nije mogao načuditi ovakvom pitanju koje je još jednom doživio kao
provokaciju kojom ga novinari učestalo provociraju.
Ipak, kao pravi đentlmen, uspio se suzdržati da joj ne kaže ono što misli o svima takvima koji misle da njegov Dinamo rasipa naš porezni novac, te poslije kontroliranog uzvika – “pa kako nema koristi!?” – slikovito objasnio: da se količina sreće i zadovoljstva koje njegov Dinamo i svi hrvatski klubovi donose ljudima u život, ne mogu mjeriti nikakvim novcem…ali ima još nešto što se ne smije zaboraviti – podsjeća Mamić – Dinamo je zadužio cijelu Hrvatsku, jer u vrijeme dok se nije smjelo reći da si Hrvat, a imao si potrebu to reći, rekao si da navijaš za Dinamo, što je značilo u biti da si Hrvat.
Vlatko Marković, koji je također bio prisutan u studiju, ovo Mamićevo izlaganje popratio je istim gestama kao što to u sabornici čini Pero Kovačević kad njegov kolega Miroslav Rožić replicira Željki Antunović ili Nenadu Staziću.
U tom trenutku očekivao sam da će voditeljica upitati svog trećeg gosta, predsjednika Hajduka Branka Grgića, kako on komentira ovo posljednje…jer, doista bi bilo zanimljivo čuti kako su u vrijeme zabrane javnog isticanja hrvatskog nacionalnog bića svoj hrvatski nacionalni identitet isticali Hajdukovci…Ne mogu si zamisliti Torcidaša koji je za tu priliku u novčaniku nosio Dinamovu člansku iskaznicu… Ili je to njima možda bilo dopušteno kao jedna posebna privilegija zato što je Tito bio, provjereno, Hajdukovac!?
Vjerojatno je bilo tako…zato je Mirjana Hrga samo klimnula glavom da razumije i suosjeća sa nekadašnjim patnjama “Dinamovaca” te, na olakšanje Grgića, zaobišla ovu temu i obratila se Vlatku Markoviću, postavivši mu pitanje: zna li on uopće koliko će biti troškovi i zarada od Europskog prvenstva ako dobijemo organizaciju te nogometne predstave?
Ne znam što je Mirjani bilo tu večer ali ni ovo pitanje nije zvučalo prijateljski nego isto kao provokacija, tako da sam imao dojam kao da se ne obraća predsjedniku Hrvatskog nogometnog saveza već bivšem fudbaleru bivše fudbalske reprezentacije bivše srbočetničke Jugoslavije. Ali, srećom, Marković nije impulzivni Mamić… ima on u nogama i nogometne i fudbalske utakmice. Smirio je loptu i ispričao priču o Portugalu koji je prije Europskog prvenstva bio siromašniji nego Hrvatska, a sada je zahvaljujući organizaciji istog postao bogata zemlja.
Vlatko, riječi ti se pozlatile…Bit će to najbolji način da začepimo usta svim provokatorima koji šire svijetom tračeve o rasipničkom ponašanju naših Vlada.
Uostalom, taman ne zaradili ni lipe i cijelu državu pretvorili u sportsko rekreacijski centar “Obrovac”…što ima veze…Kako bi rekao Dinamov gazda: zadovoljstvo i sreća se ne mogu mjeriti novcem…gušti su gušti.
