Svetinja

Nekako mi se čini da je taj Barcs uvijek par koraka ispred nas. Prije nego mi otvorili su male obiteljske trgovine, tamo su prije nego u Viroviticu stigli veliki trgovački centri, u Mađarske bazene smo se išli kupati dok su u našem kreketale žabe. Odoše oni u Europi prije nego smo mi dobili avis…

U trgovine tamo više ne idemo kao nekada, a oni navikli na naš novac pa nas ne puštaju. Pljucnuli osam milijuna eura i sagradili zimske bazene, proširili turističku ponudu i sada nam nude cjelodnevno kupanje za 30 ili dvosatno za samo 12 kuna. I opet se u Barcs ide masovno – djeca, učenici, studenti, umirovljenici, radnici, umjetnici, liječnici, politički dužnosnici, članovi plivačkog kluba i ostali sportaši. Šampanjac su, na svečanosti otvaranja proteklog tjedna, popili i vladari s ove strane Drave koji stidljivo, tu i tamo, potiho najave kako naš treba izmjestiti iz Gradskog parka.

Tiho, kao da se boje svojih drčnih stranačkih sudruga koji su ga imali prilike premjestiti početkom devedesetih, a nisu. Ostavili su ga tu, u središtu grada mimo zdravog razuma, urbanističkih planova, peticija, upozorenja i dozvala. Nisu nikoga slušali jer bahatost tada nije imala alternativu, a bazen je valjda bio svetinja u koju se nije smjelo dirati.