Možete li si zamisliti jedan sasvim mogući pastoralni duhovni scenarij po kojem Sveti Otac papa za vrijeme nekog svog budućeg posjeta Hrvatskoj odlazi do nove zgrade HBK, penje se na krov i počinje bacati crjepove na zemlju, u znak protesta protiv raskošne gradnje?
Prije nego što odbijete bilo kakvu mogućnost takvog događaja, stanite na trenutak i dobro razmislite: Ako je Sveti Otac odlučio za vrijeme svojeg pontifikata nositi ime svetoga Franje, onda je sasvim realno za očekivati da pođe i njegovim stopama.
Ja na primjer očekujem upravo to, smatrajući tako nešto poželjnim svjetovnim činom sa veoma jakom duhovnom porukom. Uostalom, već sam izbor imena dovoljno govori da je u trenutku donošenja ove odluke imao veoma jasnu viziju kakva bi trebala izgledati Kristova Crkva - skromna i ponizna - upravo onakva kako ju je prije osamsto godina zamišljao mladi Asiški kada se u svom buntovničkom zanosu popeo na krov novog samostana u Bolonji i počeo bacati crjepove na zemlju, kako bi ukazao na to da na građevinskom tržištu onog vremena postoje jeftiniji materijali i skromnija arhitektonska rješenja.
Inače moram priznati da sam u prvi tren bio veoma zatečen ovakvim izborom. Prije bih očekivao da se na balkonu bazilike Svetog Petra pojavio papa Inocent-i-neki, nego Franjo-prvi. Vjerujem da je i samim kardinalima pao mrak na oči kada im je saopćio svoju odluku, jer pospremanje katoličke Crkve u duhu svetoga Franje Asiškog zadnje je što bi mogli poželjeti.
Nosi li papino ime upravo takvu poruku možemo samo nagađati, ali potpuno je sigurno da je to jedini ispravan put kojim Crkva treba ići i da ono sugerira takvu namjeru.
Hoće li Franjo uspjeti u tome, pokazat će vrijeme. Početak je dosta dobar. Prve radne dane pokazuje kršćansku skromnost. Za sada odbija limuzinu i zlatni križ... Ali za nas je daleko važnije ako odbije primati 380 milijuna kuna iz našeg državnog proračuna.
Sada je možda najbolji termin da se o tome sa njim ozbiljno porazgovara. "U ovim trenucima veoma je uzbuđen i potresen. To je za njega poseban čin, treba se podvrći volji Božjoj i prihvatiti ono što Bog od njega očekuje" - kaže kardinal Bozanić.
Jedini je problem što premijer Milanović ne vjeruje u Boga pa je pitanje hoće li išta pokrenuti prije nego se papa ohladi. No, dobro, mislim da ni tada nije kasno, jer meni se čini da čovjek doista ima namjeru pomagati siromašnima. To je i njegova najveća vrlina koju za sada ističu svi mediji, mada postoje i oni koji mu pronalaze mane. I o tome se, naravno piše. Ima ih raznih vrsta, a sve su uglavnom političke prirode pa takve kritike treba uzeti sa velikom rezervom.
Evo, upravo čitam jednu takvu gdje ga se napada po čisto nacionalnoj osnovi, spočitavajući mu porijeklo zemlje iz koje dolazi:
"Argentinska crkva je jedna i od najosporavanijih u Južnoj Americi, kako zbog svoje pasivnosti, tako i suučesništva u periodu vojne diktature od 1976. do 1983. Kako navode brojni svjetski mediji, nacional-katolicizam bio je dominantna ideologija oružanih snaga koje su mogle računati na blagoslov i podršku te crkve."
Da budem iskren, ja tome ne bih uopće puno pridavao neki veliku pažnju. Novinari bi tako isto pisali i da je kojim slučajem papa Hrvat, samo bi promijenili ime kontinenta i sporne godine, jer i mi smo isto u svojoj burnoj povijesti imali oružane snage kojima je nacional-katolicizam bio je dominantna ideologija i koje su također mogle računati na blagoslov i podršku te crkve.
I-šta-sad? Treba li se čovjek zato odreći Crkve ili je dovoljno pomiriti se sa svojom braćom antifašistima?
Svi koji imalo poznaju Sveto pismo znaju da je važnije ovo drugo, a biskup Jorge Bergoglio ako se je kojim slučajem imao razloga sa nekime pomiri onda je to sigurno učinio prije nego li je izabran za papu.
Ostavimo se dakle njegove prošlosti. Pažnju treba usmjeriti na sadašnjost, pouzdajući se u zagovor svetoga Franje Asiškog da pomogne svome novo-krštenom imenjaku skupiti dovoljno snage i hrabrosti potrebne da slijedi njegov put - barem toliko da se može bez ikakvog straha penjati po krovovima.
