Da biste došli do te spoznaje ipak trebate proći određeni put razvoja vlastite svijesti. Pogotovo u vrijeme kad je za sve postalo nevrijeme. Kad vas sa svih strana zatrpavaju poražavajućim podacima i činjenicama o tome kako je biti i postati radostan u životu nemoguća misija.
Ta odakle vam pravo poželjeti radost kad se na sve strane oko vas dešavaju nesreće, nepravde. Biti radostan nameće se kao veliki grijeh. Ipak, ja mislim da samo radostan čovjek može donijeti radost drugome biću. Radost smo sposobni razvijati u sebi kao i sve druge vještine. Samo kada se odlučimo za nju. Radost je osjećaj koji nam govori da smo na dobrom putu. Ono što nas raduje, dobro je za nas. Bez obzira odnosi li se to na ljude ili stvari kojima se bavimo u životu.
Otkad sam postala sretna i moj se svijet promijenio. U moj život ulaze ljudi kao čarobnim štapićem doneseni. Ljudi koji mi donose radost. Nemojte odmah pomisliti kako sam se riješila svih briga. A ne! Ima ih. I novih. Samo na njih gledam drugačije. Nisam više tužna ni zabrinuta zbog njih, počela sam ih promatrati kao putokaze na putu duše. Nije njime lako ići, niti je lako izdržati sve pritiske pa ipak čovjeka veseli.
Otkrila sam da svaki čovjek koji mi se nađe na putu nosi djelić mene. Komadić ogledala u kojem se ogledam. Ponekad ta slika i nije baš najljepša, ali naučila sam kako se gledati. Svaki čovjek koji ovaj čas dijeli moju stvarnost pokazuje mi kakva sam trenutno, što me muči i čemu težim. Kad prepoznam neki aspekt sebe u njima, iznenadim se, jer često nisam svjesna da nešto toliko volim ili ne volim.
Videći sebe u njima i ono što mi imaju za reći, radujem se. Bolju igru ne možete izmisliti. Prestat ćete se ljutiti na druge kad shvatite da vas kod njih ljuti upravo ono što kod sebe niste uspjeli prepoznati i prevazići. Isto tako će vam drugi obratiti pažnju na nešto što volite, a niste se usudili to van na svjetlo dana iznijeti. Tako, promatrajući i sebe i njih, naučit ćete da je besmisleno gubiti vrijeme na popravljanje drugih. Kad otkrijete ono što vas doista raduje u životu i kad se krenete time baviti, vi ćete poput magneta privlačiti ljude slične sebi.
I tako ćete, dijeleći ono što vas veže opet biti izvor radosti jedni drugima. Svi smo mi i putnici i postaje . Uz nekoga se zadržite dulje, uz nekoga kraće, ovisno o lekciji koju imate za naučiti. Onima koji misle da je proces učenja vezan samo za školske klupe ostanu negdje zaglavljeni. U nekoj tužnoj emociji, u nekom bijesu, gorčini, zavisti, ljutnji, njihove vibracije se nikada ne mijenjaju i cijeli život slušaju samo jednu radio stanicu. Onu, koja im uporno govori da nisu tamo gdje bi trebali biti, ali oni ne slušaju, ne čuju, ne vide ...
I uvijek pjevaju jednu te istu tužnu pjesmu. Tuga nije druga na duge staze. Podružite se s njom, ostanite u njenom društvu koliko treba, a onda joj se zahvalite i krenite dalje.
Otkrijte radost u sebi i ono što je u vama budi!
I radujte se, radujte!
