Banner
DHMZ: Oblačno uz povremenu kišu
Danas besplatan ulaz u Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović
Večernji list: Stočari po utovljenoj svinji gube 600, a junetu i 2500 kn
Petero članova Znanstvenog savjeta ogradilo se od istupa Gordana Lauca
Centar i GLAS: Zakon o obnovi je neprovediv, a njegove izmjene još jedna obmana
Marić (SDP): Želi se potezom pera bolnice oteti županijama
MORH poručio Milanoviću da poštuje zakone koje je donijela njegova Vlada

  Komentar

Sve muke tjedna ljudskog mozga i četiri kravlja želuca

  Damir Horvat Zackai           13.03.2012.         4390 pogleda
Sve muke tjedna ljudskog mozga i četiri kravlja želuca

Nekako smo, jedva jedvice, pronašli puteljke kroz nezdrave magle siječanjske depresije, odlučno se probili kroz bure i mećave veljače prevrtače, i dočepali se lažnog proljeća ožujka, koji je poznat po svome ludilu, o čemu svjedoči ožujski zec iz zemlje Aličinih čudesa, a i pokojni Matoš. 'Ožujak je opasan i nezdrav mjesec.'

No valja nam imati na pameti da smo, nevjerojatnim stjecajem okolnosti, na našu sreću ipak u 'stoljeću uma', pa je i u Hrvatskoj počeo Tjedan mozga, u svijetu zvan Brain awareness weeek (12. do 18. 3.), i tako smo dobili novu priliku da shvatimo koji nam je vrag, gdje nam je mozak, imamo li ga uopće i kako da ga onda razvijamo za opće dobro. Jedna od hvalevrijednih tema je: 'Kako naš mozak prima nova znanja?'

Rekli bismo: ah, kako? Teško. Hrvatice i Hrvati, pa čak i hrvatski građani, kako mnoga ispitivanja pokazuju, sve manje i rjeđe čitaju. A i ono što čitaju, troše kao sredstvo za smirenje onih razina svijesti kojima su još u prilici raspolagati. Čitanjem i slatkim zaboravom, umjesto apaurinima, normabelima i koktelom voltarena sa sodom bikarbonom liječe se od neuroza i stresova svagdašnjice. Od muke škrguću zubima, prekreću očima i tako se tješe. Tkogod šikaračom, čičokarom ili miloludim gljivama. Da smire mozak, prenadražen svime oko nas što 'nema nikakve veze s mozgom'.

No nova znanja možemo primiti i slušanjem vijesti: a vijesti ima, ima! Svakih pola sata, u neparne i parne sate, u izobilju! Toliko da uopće ne razumijemo zašto nam ih javljaju, što nam one govore i o čemu se, u stvari, radi. A radi se o tome da smo na vijesti otupili jer su potpuno izgubile smisao. Ali ne i pravu svrhu: a ona je u tome da izgubimo moć osjetilnosti, da nas prevedu preko praga osjetljivosti pa da nam više uopće ne bude stalo ni do čega. Da životinjski otupavimo. Da se dižemo i odlazimo na posao jer ga imamo i da se nadamo da ćemo preživjeti bez posla jer ga nemamo. A za sve drugo, pa što nas briga! Nećemo valjda i o tome razbijati glavu. Nije nimalo čudno što tvrtke propadaju: pa sve na ovom svijetu ima svoj rok trajanja. Osim živaca obespravljenih naraštaja i njihove dobre volje da krotko trpe okrutnosti obijesnog iživljavanja hulja i zlotvora: ona mora trajati vječno. Jer kakvog bi onda svijet smisla imao, kad ne bi bilo tako?!  

Možda o tome treba pitati optimiste. Što oni misle? Jesu li sposobni svojim mozgovima upijati nova znanja, kako bi isticali pozitivnosti u hrvatskom društvu? Ili ovo pitanje treba preinačiti u drugo: kako svladati naš strah od optimizma? Jer što se više i ustrajnije nadamo, naš nas razum (a zacijelo je i kakve pameti u njega) sve odlučnije polako i diskretno izbjegava, shvaćajući kako je došlo vrijeme da nas konačno napusti.

Posve je jasno da je naša evolucija dosegla kritičnu točku svog zenita: više se ne pitamo jesmo li postali od majmuna. Više se ne pitamo ni jesmo li  ljudi. Pitamo se postajemo li mi doista majmuni?!

Postoje, ipak, neke spoznaje i neke činjenice koje nas ohrabruju.

Nema dugo kako su znanstvenici u Argentini, istražujući proces kravlje probave, ustanovili da ondje krave jako zagađuju okolinu. Kako i zašto? Ne zato što su glupe, taman posla, premda i naša glupost strašno zagađuje našu okolinu. Krave to rade na svoj način: one prde i podriguju i za vrijeme jela i poslije jela, pa tako proizvode plin metan. Ovo se navodno događa zbog njihove usporene probave jer žvaču teške trave. Čak 30 % odašiljanja štetnih plinova u Argentini proizvedu krave. Time, dakako, pojačavaju globalno zagrijavanje, a svi dobro znamo da je ono uz globalizam velika nevolja ovog planeta. Stoga se krave više tamo ne hrane žitaricama, nego biljnom djetelinom.

I vidi vraga: ipak smo došli do prilike da naš mozak upije nova znanja i shvati razloge zbog kojih je našim proizvođačima mlijeka skinuta cijena; otkrilo se, naime, da i slavonske krave imaju jak i neugodan prdež, kojim su u stanju ošamutiti nedorasle malodobne osobe, pa i starije sa slabijim imunitetom. Naše krave podriguju čak i dok prije spavanja slušaju Eine kleine nachtmusik, pa se štale moraju često zračiti, što dovodi i do novih troškova održavanja. Neki naši stručnjaci također misle da je rješenje ovog problema u promjeni prehrane. Slažu se da se krave trebaju hraniti biljnom djetelinom, ali četverolisnom! Zašto? Krave imaju četiri želuca: burag, kapuru, knjižavce i sirište, i tako se mogu polako navikavati da vare list po list djeteline, skladno i ravnomjerno, što im olakšava probavu, a ovo pak  rezultira manjim emisijama štetnih plinova, pa čak i melodioznijim, nježnijim mukanjem. Jedino pitanje koje preostaje jest kako doći do dovoljnih količina nasada četverolisne djeteline? Do novih znanja? To nije znao čak ni Antuntun!

Zato je zacijelo najbolje da se mi u ovom Tjednu mozga okanimo našeg mozga jer od takvih razmišljanja dobivamo glavobolju i migrenu, muku i proljev, što nas tjera na povraćanje. Možda je i naš problem u varenju: mi, ljudi, imamo samo jedan želudac. Kad kravama ni četiri ne pomažu, zašto se čudimo što mi s ovim jednim jedinim ne možemo provariti jad, muku i svinjarije ovoga svijeta. Da ne spominjemo kako naš prdež zasigurno stvara mnogo gore i opasnije količine nezdravih plinova od kravljih! 

Ali kako smo ipak osuđeni na to da činimo drugima ono što ne želimo da oni čine nama, vratimo se mi našem starom znanju i prisjetimo se Krležinih riječi: 'S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo. U samoćama - prazno. Znamo mi vrlo dobro kako zapravo izgleda pod tuđim repom, ali bez toga njuškanja ne može se živjeti.'

Što će reći da je naš mozak ipak u stanju primati nova znanja, zar ne?!

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Komentar