Četvrtak: Gradska kavana u Zagrebu. Poslovni klub Lider u suradnji s AutoZubakom. Tema: Inovacijama do profita i ušteda. Od petka do nedjelje: stara TDR-ova tvornica u Rovinju. Treći Weekend Media Festival. Zajednička tema: Budućnost medija. Utorak: zagrebački hotel Sheraton. Tema: Dan velikih planova, kakva će biti 2011. Tri događaja u tjedan dana. Što im je zajedničko? Osim što su sva tri primjera vezana uz redakciju Lidera (dvije su naše konferencije, a za Rovinj smo pripremili specijal o medijskoj industriji), zajednički je nazivnik i - druženje uživo. Koliko god internetska tehnologija omogućavala virtualno druženje na socijalnim mrežama, telekonferencije i druge komunikacijske platforme, okupljanje uživo nema pravog nadomjeska.Tko se potpuno ‘zabije' uz kompjutor pa poslije pred TV, a zanemari stare dobre sastanke, konferencije i skupove, prije ili poslije postat će dio onoga što se naziva konzumtarijatom. Tko želi upravljati sobom, imati pravu mrežu poslovnih prijatelja ili interesnu skupinu, ne može živjeti samo virtualno.
Motivator Biljecki Skup koji smo održali na temu inovacija bio je za većinu nas sudionika terapeutski. Poduzetnici i menadžeri u Hrvatskoj, koliko god im teško bilo, ne vole pokazivati koliko im je teško, koliko znaju biti depresivni, koliko ih često obuzme očaj te koliko se često zapitaju ‘što je meni ovo trebalo'. Mogu ne znam koliko čitati o potrebi prilagodbe, inovativnosti..., ali dok se ne nađu među najboljima, onima koji su se na vrijeme inovativnošću upustili u borbu protiv recesije, teško će vratiti nadu.Na skupu u Gradskoj kavani bilo je dovoljno uživo poslušati Zvonka Biljeckog, vlasnika Geofota, i pobuditi svoju motivaciju za novim inovacijama, za anticipacijom trendova i u vlastitom biznisu. Priznajem, zbog mnogo članaka o Geofotu već sam se pomalo umorio od te tvrtke, ali kad čovjek uživo osjeti ‘vibru' - nešto je posve drugo.Slično je bilo i u tri dana druženja s domaćim i regionalnim igračima iz medijske industrije na Weekend Media Festivalu. Jedno su iskrice koje povremeno planu među prijateljima na Facebooku tijekom godine, a nešto sasvim drugo kad se rasprave povedu, licem u lice, na nekom od panela ili u kojem od rovinjskih kafića uokolo Adrisove upravne zgrade i hala stare tvornice cigareta preuređenih za predavanja. Zato je veoma korisno bilo sudjelovanje u panelu o odnosu medija i PR-ovaca.
Dragocjeni govor tijela Jedni drugima rekli smo što nas ide. Na tvrdnju da im posao očito predobro ide i da su postali neinventivni te da svoje akcije svode na ‘privođenje' novinara na presice i nutkanje urednika da objave intervju (kao da ne postoje druge novinske forme) s njihovim komitentima, djelatnici iz industrije odnosa s javnošću, bar neki od njih, našli su se uvrijeđeni. Ali u susretu s jednim od glavnih igrača dan poslije moglo se doznati da je prihvatio kritiku uživo i od svojih ljudi zatražio da se trgnu iz rutine. Naravno, i mi iz medija mogli smo uvažiti neke poruke s druge strane.‘Medijskog djelatnika srednje starije generacije' posebno može obradovati da i mlada populacija u branši, koliko god ‘visjela' na Facebooku ili Tweeteru, pokazuje izrazitu potrebu za druženjem uživo. Za njih još ima nade. Ne znam kako će biti kada današnji 10-godišnjaci dođu u radne godine, ali zanemare li susrete uživo, bit će mnogo siromašniji od nas koje internet nije dokraja zarazio.No tek je ‘sudaranje' s 300 sudionika drugog Dana velikih planova, konferencije koju organiziramo s HUP-om i čiji je cilj ponuditi što više procjena o idućoj poslovnoj godini, bila potvrda da je fizičko susretanje nezamjenjivo.
Govor tijela predstavnika Vlade, interaktivnost predavača i sudionika skupa, ‘networking' u stankama, atmosfera koja je odavala da je većina poslovne zajednice oprezna u optimizmu kad je riječ o 2011. - sve to ima neprocjenjivu, često i nesvjesnu, vrijednost za donositelje poslovnih odluka. Ta direktna interakcija na mnoge će utjecati tako da im planovi za 2011. budu realniji. Više druženja uživo ljudi koji dijele isti sustav vrijednosti možda bi moglo biti i presudno za stvaranje kritične mase onih koji bi ovu zemlju mogli povesti u kvalitetne promjene. Ovako, svatko prikovan uza svoje računalo i u svojim mukama poslovnog preživljavanja, ne vidi svjetliju 2011. A čekati da političari nešto naprave - jako je rizična budućnost.
