2.14 h drama je frankofonog Kanađanina, Davida Paqueta, namijenjena prvenstveno tinejdžerskim generacijama, ali i njihovim roditeljima i nastavnicima. Radi se o pitkom i duhovitom dramskom uratku koji kroz izmjene brzih, britkih replika i dramaturgiju kratkih rezova izgrađuje napetu dramsku situaciju tempiranu da eksplodira upravo u trenutku kad očekujemo happy end, metodom šoka premještajući publiku u samo žarište društvenog problema.
Radnja drame usmjerena je na životne teškoće četvero tinejdžera – u pohrvaćenoj verziji Katarine, Bernarda, Žane i Frana - te egzistencijalnu krizu njihovog profesora engleskog koji se muči pokušavajući doprijeti do svojih nezainteresiranih učenika. Najtajanstvenija pojava u 2.14 h lik je majke još jednog tinejdžera, introvertiranog Karla, na pozornici oprisutnjenog samo povremenim javljanjima sa školskog radija. Svi ostali mladi protagonisti obznanjuju publici svoje probleme govorom aparte, pa tako znamo da Katarina obiteljske nesuglasice rješava agresijom koju ispoljava prema suučenicima i nastavnicima, Bernard u očajničkoj težnji da od štrebera postane frajer privlačan djevojkama počinje glumiti slijepca, Žana naglo i drastično smršavi nakon što je godinama trpila podrugljive nadimke zbog debljine, a Fran se pokušava pomiriti s romantičnim osjećajima što ih gaji prema znatno starijoj osobi. Strah od neprihvaćanja okoline i nemogućnosti ostvarivanja ljubavne veze zajednička je osobina svih nesigurnih, ali simpatičnih likova tinejdžera, dok manifestacije njihovih negativnih osjećaja Paquet često prikazuje na nadrealan i/li groteskan način.
Stoga odluka Kazališta Virovitica i Umjetničke akademije u Osijeku da svoju suradnju ostvare upravo posredstvom ovog dramskog teksta ne predstavlja samo logičan odabir, već i potez koji pokazuje društvenu angažiranost, usmjerenu upravo na onu dobnu populaciju čiji je interes za kazalište krucijalno razvijati ne beskonačnim reproduciranjem lektirnih naslova, već problematiziranjem upravo onih tema koje je se izravno tiču. Zato je 2.14 h u režiji Roberta Raponje, a izvedbi virovitičkih glumaca i studenata diplomske razine studija Glume i lutkarstva, i u svojem kazališnom postvarenju zamišljen kao susret dviju generacija, čiji je zajednički rad stvorio sintezu iskustva i mladenačke energije, produktivnu za obje strane suradničkog tima.
Kazalište Virovitica i Umjetnička akademija u Osijeku
Premijera 17. rujan 2017. god
prevoditeljica: Tiana Krivokapić
jezična adaptacija: Dora Golub
redatelj: Robert Raponja
asistenti redatelja: Katica Šubarić i Domagoj Mrkonjić
kostimografija: Studenti 3. godine Kazališnog oblikovanja Umjetničke akademije u Osijeku,
nositelj Krešimir Tomac, mentor Jasmina Pacek
scenografkinja: Jasmina Pacek
asistent scenografkinje: Krešimir Tomac
scenski pokret: Sanela Janković Marušić
izbor glazbe: Domagoj Mrkonjić
oblikovatelj svjetla: Damir Gvojić
Igraju:
Blanka Bart, Igor Golub, Goran Koši, Sara Lustig, Goran Vučko, Krešimir Jelić, Ines Zmazek, Hana Kunić, Ivana Vukićević, Antonio Jakupčević,, Ana Marija Jurišić, Domagoj Mrkonjić.
