Ruža Tomašić: hrvatska vlast nesnalažljiva u predsjedanju Vijećem Europske unije
Ćorić: SDP ne zaslužuje povjerenje; Ostojić: SDP će formirati vlast
Sučeljavanje na HTV-u bez čelnika vodećih stranaka i koalicija
Reiner: Skraćivanje radnog vremena ključna je mjera očuvanja radnih mjesta
Reiner: Skraćivanje radnog vremena ključna je mjera očuvanja radnih mjesta
Bernardić: Upute DIP-a skandalozne, kako će oboljeli glasovati
Na području županije nema novozaraženih

  Priča

Susjedi

  Alen Ukota
Dubrovnik           08.01.2007.         1867 pogleda
Susjedi

U dvorištu sam meo otpalo lišće i Grickove kosti. Ja ne razumijem tog mačka. On jede kosti kao pas. Meni se čini da je on u tijelu mačka, a u duši pas. Često pokazuje simptome jednog psa, na primjer zalijeće se u noge i grize ih. Pomišljao sam dosta puta da stavim onu upozoravajuću tablicu `Opasan pas` ili `Čuvajte se psa` . Kad netko dođe odmah se sakrije i čeka da osoba krene do ulaznih vrata, zacima guzicom i zaleti se na noge i grize. Tako je to jutro mene grizao dok sam meo dvorište. Svaki čas sam ga morao tjerati s metlom. Nijednom mi nije uspjelo da ga šutnem nogom u guzicu. Mesec mu njegov, kao da zna moju namjeru pa pobjegne, a moja noga prošeta zrakom. Ali osvanut će dan kad ću uspjeti, pa će odletjeti preko cijelog dvorišta. Šutnut ću ga kao što igrač bejzbola šutne loptu i otići će u nebo pod oblake.

Našu je pažnju privukao veliki kamion koji se, škripeći kočnicama, zaustavio ispred susjedne kuće. Inače, ta je kuća već neko vrijeme prazna, nitko ne stanuje u noj. Iz kabine je izašao vozač i dvoje starijih ljudi. Nešto su pričali jako brzo, pa nisam ništa razumio. Onda je vozač otvorio stranicu kamiona i poispadalo je nekoliko radnika. Shvatio sam da su to novi susjedi. Eto, nakon devet mjeseci netko je odlučio useliti. Mesec im njihov, nisu ni uselili, a već su smetali radnicima. Petljali su im se oko nogu, gnjavili ih uputama gdje ostaviti pakete i razne komade namještaja. To se tako ne radi, pustiš ljude da unesu stvari, pa ti poslije sam pravi raspored u kući.

U gledanju mi se pridružila Dalilah s dudom u ustima. Pitao sam je što ona misli o novonastaloj situaciji. Ništa. Cuclala je onu dudu i radoznalo gledala. Onda nas je susjed ugledao i mahnuo mi rukom. Uzvratio sam mu, neka zna da sam dobrosusjedski raspoložen. Opet mi je mahnuo, a ja mu opet uzvratio. I po treći put mi je mahnuo, a ja uzvratio. Mislim da je bilo dovoljno jednom, što imaš svaki čas mahati.

- Tata, dundo maše da mu dođeš.
- Nije, on nas pozdravlja. Dobar neki dundo.

Onda je susjed prišao i obratio mi se na konavoskom jeziku:

- Kenova šušede. Bogareti a šta ne dođeš kad ti mašem. Ajde pomozi ovijem judima unijet mobiju u kuću.
- Ne znam... stvarno ne znam... nisam nikad to radio.

Susjed je napravio kiselastu facu i otišao mašući rukom, ne kao maloprije nego, onako, kako se maše nekom kome želiš reći da je teška budala. Pa da, najlakše je reći za nekoga da je budala. Mogao sam i ja reći isto i za njega jer je mislio ako smo postali susjedi da mu ja moram pomoći oko useljenja. A jes frajer, što ćeš pričati. Nego imao je on sreće što mu nisam opalio šamar i dao nogu u guzicu.

- Tata, tata, što dundo hoće?
- Bolje ti je da ne znaš, još si mala.

Susjed od svoje namjere nije odustao. Tko god je naišao ulicom zvao ga je da pomogne tim radnicima. Gledao sam ga što radi. Ali kad je jednom radniku vratima prikliještio mali prst ruke nisam više mogao gledati. Još mi je u sjećanju radnik i kako je jadan urlikao od boli. Ako je itko razumio njegovu agoniju onda sam to bio ja. Bili su to bolni trenuci za njega.

Nakon pet dana naši su se susjedi ugodno smjestili. Došli su nepozvani na kavu. Pa naravno, zašto bi se oni najavili ili pitali mogu li svratiti, pa mi smo susjedi i dođi kad god hoćeš i ponašaj se kao da si u svojoj kući. Tako se ni mala djeca ne ponašaju, mesec im njihov. Iz razgovora koji je usljedio doznali smo da dolaze iz Konavala, već sam imao priliku primijetiti, da imaju dva sina koji su ostali na selu da bi se bavili poljoprivredom, jer oni su stari, a djeca mlada pa im samo smetaju. Susjed nam se pohvalio da ima rođaka u Dubrovniku. Također ima i brata u Dubrovniku, a koji živi u Mokošici. Rekavši to puknuo je od smijeha. Koja je to vrsta humora kad kažeš imam rođaka i brata koji žive u Dubrovniku i onda ha, ha, ha, ha. Takva vrsta humora mi je nepoznata. I što mu je toliko bilo smiješno nebi nikad pogodio da nam nije rekla njegova žena, jer on od smijeha nije mogao.

Njegov mlađi brat se razveo od žene, točnije ona od njega. Dok nije došlo do rastave braka živjeli su u neboderu u Mokošici. On je trgovački putnik, pa ga nekad zbog posla nema po pet ili deset dana doma. I jednog dana je otišao na poslovno putovanje. U istom neboderu je živjela njegova ljubavnica četiri kata niže. On je naravno pošao k njoj, to je bila uhodana rutina, često je išao na takva poslovna putovanja. Dok bi bio kod ljubavnice ne bi izlazio van da ga netko ne bi vidio.

I što se dogodilo taj put? Ljubavnica mu je kasno u noć rekla da baci smeće jer smrdi, a ona trenutno ne može. On je razmišljao: jedanest je sati, nikoga nema na ulici pa neće biti problema, neće me nitko vidjeti.

Na brzinu je obukao kućni ogrtač i papuče. I ne razmišljajući, po navici u liftu je pritisnuo tipku za deseti kat. Kad je izašao stao je ispred dobro poznatih vrata. Pokušao je ući, ali bila su zaključana. Zazvonio je dva puta kratko da bi ljubavnica znala da je on, to je bila njihova lozinka. Vrata je otvorila... njegova žena. Muž se vratio sa poslovnog puta u kućnom ogrtaču i papučama. Pa ne možemo ga kriviti što je iz navike pošao doma. Svugdje je lijepo, ali doma je najljepše. Susjed se smijao kao lud. Ne znam što je tu bilo smiješno. Ljudi pogriješe u svačemu. I svašta se čovjeku dogodi. Samo nije lijepo smijati se tuđoj nesreći.

Susjeda je tom prilikom spomenula i njihovog rođaka. On prodaje voće i povrće na pijaci. Prodavao je on i po plažama ljeti. Nije dugo izdržao, jer je slabo prodavao. Šetao bi on nudističkom plažom i na engleskom vikao voće i povrće. Kad bi osoba zatražila kilo ili dva voća, on bi se zagledao u osobu. Ako osoba nema ništa na sebi onda nema ni novčanik. Nije mogao razumjeti da je to nudistička plaža, da se ljudi kupaju, sunčaju, pričaju goli. Vidio je osobu golu, nije vidio novčanik i nije prodao voće. Susjed se zacrvenio u licu od smijeha.

Ispričavši nam sve to odlučili su otići. Mi smo mladi, a oni stari i samo nam smetaju. Nismo ni zatvorili vrata za njima, a Dalilah je počela plakati. Ustanovili smo da ima visoku temperaturu. Morali smo odmah zvati hitnu pomoć. Neda je njih optužila, po njenom oni su uzrokovali Dalilah veliku temperaturu. Odmah sam joj rekao da govori gluposti i da je malo praznovjerna. Ona da nije. Ja da jest. Ona... onda smo se posvađali. Nije nam to trebalo, ali dogodi se i najljepšim i najpametnijima na svijetu.

Budući da je Neda ustrajala u tvrdnji da su naši susjedi baksuzi za druge odlučio sam joj dokazati da je u zabludi. Jedno poslijepodne sam se dogovorio sa jednim poznanikom da žene izvedemo na večeru. Onaj tko ne dođe magarac je. To isto popodne pozvao sam susjede na kavu. Jesmo li uveče izašli? Jesmo. Jesmo li došli na dogovoreno mjesto? Nismo, ali to je bilo slučajno, mislim, slučajno se auto pokvarilo. Sinhroni u mjenjaču su popucali. To se dogodi jednom autu od nekoliko miljuna i to se dogodilo baš nama. I to baš to veče, kakva slučajnost. Neda je tvrdila da je to zbog njih, jer su baksuzi. E, nije, to je slučajnost. Izbila je opet svađa.

Optuživati nekoga da je baksuz nema smisla. Život je takav, danas ti se dogodi nešto loše, sutra dobro. Na primjer, mogao je svatko uči u kuću i posuditi sjekiru kao naš susjed i onda da me Neda zazove iz WC-a jer je puklo staklo na vratima od veš mašine. To je staklo debelo i ne puca tako lako, ali je puklo. To je bio loš dan i slučajno se dogodilo baš kad je susjed došao posuditi sjekiru. Oni su ... nisu ... svađa.

Dosadilo mi se svađati s Nedom. I želio sam dokazati i sebi i Nedi da sam ja u pravu. Zato sam zazvao onaj bračni par s kojima smo trebali otići na večeru. Malo su se čudili što smo onda ispali magarci, ali svidjela im se ideja da nadoknadimo onu večer. Taj put smo išli s njihovim autom, jer mog Kum još nije popravio. Prije nego smo pošli pozvao sam susjede da vidu novu sliku koju sam kupio.

Na povratku kući, ne pretjerujem, sve četiri gume su pukle. Ipak je Neda bila u pravu. Dakle, naši susjedi su baksuzi. Ako su ti ušli u kuću nešto se nepredviđeno loše mora dogoditi. To je njihova mana koju nisam odmah zapazio. Neda je imala sreće pa je prva primijetila. Nije me trebala uvjeravati jer bi ja kad tad to primijetio, meni ionako nikad ništa ne promakne. Srećom, naši susjedi ne dolaze tako često jer smo mi mladi, a oni stari i ne žele nam smetati. To veće kad smo došli doma otvorio sam prozor u dnevnom boravku i viknuo:
- BAKSUZI ! BAKSUZI !
- Ljubavi, jesi li poludio. Zatvaraj prozor, mogu te čuti.
- Pa što?
- Onda će doć.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.