Nekoliko
su dana susjedi i rođaci tražili zdravstvene i socijalne službe da zbrinu bolesnog,
83-godišnjeg Matu Štukara iz Turnašice, i onda su upomoć pozvali
novinara Večernjaka. Pred Matinom kućicom okupilo se desetak zabrinutih mještana
i pokazali nam tužnu sliku njegova života. S ulaza se širio smrad mokraće. U
prljavoj, hladnoj sobici, razbijenih vrata i prozora, na blatom krevetu spavao
je starac s vidljivim ozljedama na glavi i rukama... Nije se budio...
Tijekom više od 60 godina zajedničkog života Mato i Marija nisu imali djece.
Živjeli su teško od zemlje, a posljednjih godina od 800 kuna socijalne pomoći.
Mato je često pio, a 7. prosinca napao je Mariju. Socijalni radnici istog su
je dana odveli i smjestili u dom u Borovi. Mato nije bio kod kuće, pa je od
susjeda doznao da se Marija više neće vratiti kući. Nastavio je piti, a prije
dva tjedna posjetili su ga socijalni radnici. Cijepao je drva i ljutito odbio
bilo kakav smještaj. Posljednjih se dana još više zapustio i susjedi su ga nalazili
kako u krvi leži na cesti ili dvorištu. Odnosili su ga kući, pozivali liječnike...
Dežurali danonoćno
U posljednja tri dana Mato se čudno ponašao. Prestao je piti, više nije ni pušio,
a kada bi hodao cestom mrljao je u brdu: "Nema moje Mare, nema..."
Susjedima je znao govoriti da više ništa nije važno. Prijetio je da će zapaliti
kuću, učiniti sebi neko drugo zlo. Stoga su susjedi Podgorac, Mlinarić, Puhović,
Gundić i Mikša posljednjih noći naizmjence dežurali ne ostavljajući bolesnog
susjeda ni trenutak samog.
Prisjećaju se da je Mati, kad mu je bilo 40-ak godina, opao crijep na glavu
i od onda se često gubi i nije svjestan što se s njime događa.
- U ratu, kad se pucalo, nismo ostavljali nikoga, pa je sramota što je Mato
Štukar ostavljen da ovako sam pati. Čovjek ipak nije cucak - kažu susjedi. Kanili
su, kažu, bolesnog Matu odvesti u Viroviticu i ostaviti ga ispred bolnice.
- Kad se tako izgubi, padne, razbije se, pa zovemo hitnu. Pitomački nam liječnici
kažu da neće izaći dok ne dođe policija, pa onda zovemo i policiju. Policajci
dođu, naprave zapisnik, pa kažu da s Matom nemaju ništa. Potom dođe i Hitna,
daju mu injekciju za spavanje, ali ga nitko neće odvesti ni trajno zbrinuti.
Pa ne možemo mi susjedi čekati da Mato tako sam, bolestan pred našim očima umre
- kaže susjeda Renata Podgorac.
Spas u 19 sati
U utorak navečer na telefonske pozive susjeda i novinara Večernjaka reagirao
je virovitički Dom zdravlja i Matu je vozilom Hitne u 19 sati prevezao u bolnicu.
O bolesnom starcu brigu će preuzeti Centar za socijalnu skrb.
Nadležni hitriji uz pasku javnosti
Na sve rupe u zakonu koje, u formalnom smislu, ne pridonose kvalitetnoj zdravstvenoj
i socijalnoj skrbi građana Hrvatske, bili oni u gradu Zagrebu ili u selu Turnašica,
ne treba trošiti riječi.
No, slučaj Mate Štukara iz malog podravskog sela više govori o moralnim i humanim
načelima u praksi, po kojima su se, ovaj put, iskazali Štukarovi susjedi. Prečesti
odgovori Nismo nadležni ili Nazovite sutra, koje su čuli od djelatnika u javnim
službama, nisu ih obeshrabrili. Vjerujući da čine dobro upomoć su pozvali novinare,
nakon čega su i nadležne službe, za nepunih sat vremena, postale hitrije i učinkovitije.
Da nije tako upitno je bi li 83-godišnji Mato Štukar doživio iduće jutro? Susjedi
su svome bolesnom Mati izborili dostojanstvo i zdravstvenu i socijalnu skrb
koju mu, bez obzira na dobrosusjedsko veliko srce, sami nisu mogli pružiti.
Odbijao smještaj kod udomitelja
- Po dojavi da Mato maltretira suprugu, u prosincu 2006., istog smo je dana
smjestili u dom. U nekoliko navrata Matu nismo nalazili kod kuće, a prije dva
tjedna socijalni radnici zatekli su ga kako cijepa drva. Rođaci Ivan i Jadranka
Gundić preuzeli su brigu o njemu do smještaja u udomiteljsku obitelj, što je
on odbijao. Nakon izlječenja, ako pristane, bit će smješten u udomiteljsku obitelj
- kaže Marija Prokl Bojan, ravnateljica Centra za socijalnu
skrb, koji se "uknjižio na imovinu obitelji Štukar, ali nije postao i vlasnik".
"Socijalno" nije brinulo
- O Štukarima je brigu preuzelo socijalno, kojemu su prepisali grunt i zemlju.
Crveni križ mu donosi dva obroka dnevno, ali što to vrijedi kad je Mato sam
i nesposoban da brine o sebi? Suprug i ja rekli smo socijalnim radnicima da
ćemo Mati pomoći koliko možemo, ali imamo svoju obitelj. Prethodne noći oko
23 sata našla sam ga kako ozlijeđen leži pored peći - kaže Jadranka
Gundić.