Hrvatski proizvođači namještaja sve manje prodaju na domaćem tržištu. Već niz godina jeftina konkurencija s Dalekog istoka, iz Kine, te bližeg istoka i sjevera - Poljske i Rumunjske, ali i ona skupa sa zapada, iz Italije, oduzima tržište domaćim proizvođačima. Upravo stoga su Drvni klaster i časopis Drvo i namještaj organizirali Drugu međunarodnu konferenciju o unutarnjem uređenju koja se bavila hotelskim interijerom.
Na njoj su na jednom mjestu okupili hotelijere, arhitekte te hrvatske prerađivače drva i proizvođače namještaja. Skup se preklopio i s Devetom drvno-tehnološkom konferencijom koja se bavila globalnim pritiskom na konkurentnost drvnih proizvoda, a pokrovitelji oba događanja bila su ministarstva gospodarstva i poljoprivrede uz suorganizatorstvo Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, Hrvatske komore arhitekata, Šumarskog fakulteta, Euroinspekt drvo kontrole te uz partnerstvo Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske.
Najveći naručitelji drvne industrije u Hrvatskoj posljednjih godina upravo su hoteli. No domaći proizvođači teško dobivaju poslove na natječajima za nabavu opreme. Mali hotelijeri ne znaju ništa o ponudi hrvatskih proizvođača namještaja i podnih obloga, kaže Tullio Fernetich, vlasnik najboljeg hrvatskog i jednog od najboljih svjetskih butik hotela San Rocco u Brtonigli u Istri. Kad sam uređivao svoj hotel, arhitekti s kojima sam surađivao preporučili su mi slovenskog dobavljača za namještaj. Obnovu hotela radili su hrvatski zidari jer to rade kvalitetno, no gotovo sva oprema koja je ugrađena u hotel je iz inozemstva. Čak i oprema za kupaonice, sanitarije i rasvjeta došla je iz Slovenije ili Italije. Svatko od nas bi kupovao hrvatske proizvode po istim uvjetima, no bojim se da nemamo dovoljno informacija o tome što rade hrvatski proizvođači, ističe Fernetich.
Ivan Srakovčić, vlasnik hotela Korana Srakovčić u Karlovcu, kaže kako je njegov hotel uređivala hrvatska tvrtka koja je u vlasništvu slovenske tvrtke, a hotel je opremilo njemačko poduzeće specijalizirano za takve poslove. Nijemci su mi ponudili 10 opcija za svaku sobu s točnim specifikacijama zašto je cijena pojedinih elemenata upravo takva. To je bilo veliko olakšanje za mene jer su sobe u našem hotelu različitih veličina, a i oblika. Upravo zato mislim da je hotel i sada, devet godina nakon obnove, u vrhunskom stanju, pojašnjava Srakovčić.
Dodao je kako smatra da hrvatski proizvođači namještaja bez nekog pravog razloga zanemaruju nastupe na regionalnim sajmovima, a mali hotelijeri koji sudjeluju u vođenju svojih hotela nemaju vremena obilaziti dobavljače i odlaziti na velike izložbe. U planu nam je u roku od dvije godine ući u novu investiciju i obnovu hotela, ali i ulaganje u naše etno selo u kojemu imamo već 52 ležaja. Svakog proizvođača koji misli da mi može ponuditi suradnju rado ću primiti i proučiti mogućnosti obnove i uređenja, naglašava Srakovčić.
Ugledna hrvatska arhitektica Monika Galović iz tvrtke Quadracon koja je radila na uređenju hotela Radisson u Splitu ističe kako arhitekti ne znaju dovoljno o ponudi hrvatskih proizvođača interijera. Čak i ako znamo što nude hrvatski proizvođači podnih obloga ili namještaja, investitor postaje točka na kojoj poslovna suradnja zapne. Ukrajinski investitor u jedan splitski hotel bio je izravan u traženju opreme za hotele u Italiji i nije ga zanimala ponuda hrvatskih proizvođača, iako je od Radissona dobio knjigu standarda prema kojima domaće tvrtke zadovoljavaju kriterije hotelskog lanca. Bojim se da je stranim investitorima Hrvatska siva zona i mjesto za malverzacije.
Za njih su Talijani broj jedan i nema razgovora o drugima, naglašava Monika Galović. Iako su u taj splitski hotel ušli i proizvodi hrvatskih proizvođača, riječ je o malim nabavama i jeftinim proizvodima. Investitori zaboravljaju i na drugu stranu priče, dodaje Monika Galović. U hotel se prilikom renoviranja ulaže velik novac. U splitskom slučaju bilo je riječi o više od 40 milijuna eura. No investitori zaboravljaju na održavanje, ističe Monika Galović. Ako su dobavljači fizički bliže, jeftinije im je doći do opreme koja je u hotelima i troškovi popravaka svakako bi trebali biti manji.
Nama je često lakše prodati madrace i krevete u inozemstvu nego hotelima u Hrvatskoj, kaže Bernarda Cecelja, vlasnica Bernarde koja je u 2011. godini opremila inozemne hotele sa 50.000 kreveta. Moramo se baviti domaćim tržištem i na njemu biti prisutni, osobito ako smo već dokazali da pratimo svjetske trendove i možemo biti konkurentni i na inozemnom tržištu, smatra Bernarda Cecelja.
Njena tvrtka nije uspjela postati dobavljač na nizu hotelskih projekata u Hrvatskoj, no neki drugi donijeli su i dodatne poslove. Dobili smo posao na Falkensteinerovu hotelu Punta Skala u Petrčanama pokraj Zadra, a zadovoljstvo investitora osiguralo nam je i posao na opremanju njihova beogradskog hotela. Mislim da trebamo biti uporni i raditi na prepoznatljivosti i konkurentnosti, zaključuje Bernarda Cecelja.
Izvor Privredni vjesnik
