Nakon svjedočenja pred saborskim Istražnim povjerenstvom o privatizaciji Ine, potpredsjedniku Vlade i ministru financija Ivanu Šukeru navodno se zatresla fotelja. Ne samo što su mu na Predsjedništvu HDZ-a zamjerili nego su se, prema novinskim člancima, javili i veleposlanici iz zemalja EU s ocjenom da nije ‘dopustivo da jedan od ključnih ljudi u Vladi nije čitao ugovore s Molom o privatizaciji Ine'. Doista je teško povjerovati da bi Ivan Šuker mogao biti smijenjen s mjesta ministra financija. Katkad se čini da će on na toj funkciji ostati vječno. Kad se jednom bude ozbiljno analiziralo vladanje Hrvatskom u razdoblju od 2000. do 2010., ispostavit će se da glavni igrači nisu bili ni Ivica Račan ni Ivo Sanader ni Jadranka Kosor. Najdulji staž i kontinuiran pozadinski utjecaj ima upravo Ivan Šuker. Preživio je Sanadera, premijerku Kosor odmah je uzeo pod svoje, a Šuker svoje najveće protivnike u Vladi - ministre gospodarstva - 'jede za doručak'. Pa oni od muke pobjegnu u neko drugo ministarstvo (Vukelić) ili završe u Remetincu (Polančec). Aktualnog ministra gospodarstva Popijača pak Šuker uopće ne doživljava. Ministru gospodarstva daska je nasapunana onog trenutka kad je prihvatio rješavati sudbinu brodogradilišta. Šuker takvim stvarima nikad nije htio prljati ruke. ‘Škverani' će tako ‘rastrgati' još jednoga jadnog ministra gospodarstva, ugroženu vrstu kojoj ni članska iskaznica HDZ-a ne pomaže opstati.
Politički lukavac Šuker ima takav politički instinkt da bi za njegovu smjenu trebao angažman samoga SAD-a. Ali lukavi Šuker upravo u SAD-u zadužuje Hrvatsku uz kamate zbog kojih se američkim investitorima smije brk. Treba primijetiti kako se za Šukera nije direktno zalijepila nijedna afera u kojoj bi bio osumnjičen da je negdje imao prste u pekmezu. Uspješno se izvukao i u slučaju smjene Hrvoja Vojkovića s mjesta predsjednika Uprave Croatia osiguranja. Šuker je ondje bio predsjednik Nadzornog odbora. Na iznošenje prljavog rublja branio se obranom à la Kameta, u stilu ‘ništa nisam znao'. Budući da je Vojković ipak odustao od prijetnji da će ‘sve reći', sve se stišalo. U Polančecovu slučaju, međutim, stvari su kompliciranije. Vojkoviću je ostavljen otvoren koridor za povlačenje. Polančec je ostavljen u potpunom okruženju i sad nema što izgubiti. Zato vjerojatno neće odustati da sa sobom u političku propast ne pokuša povući i svoga dugogodišnjeg neprijatelja - Šukera.
Zaduživanje? Nema veze Ako bi se pokušao definirati Šukerov ekonomski program (kolege novinari uredno zaboravljaju da je on i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo), vidjelo bi se da se on svodi na to da se po svaku cijenu na vrijeme isplaćuju plaće državnim službama i ‘penzije' umirovljeniciama. I da se ne zamjeri nekoj od grupacija u HDZ-u ili koalicijskom HSS-u. Koliko će pritom zadužiti zemlju, to ga ni najmanje nije briga.Nevjerojatno je da kod Šukera ne postoji ni trunka želje da se izdigne iznad funkcije blagajnika vladajuće koalicije. Dosad mu je to osiguravalo politički opstanak. Danas je pomalo nezgodno što ‘nezahvalnici' kojima osigurava plaće i mirovine u anketama u 80-postotnom omjeru nisu zadovoljni njegovim radom. U svemu tome Šukera ne treba previše optuživati. Problem je u stranci i sustavu koji je dopustio da bilo koji ministar financija postane toliko moćan u vladi. Mudri premijeri znaju da će se ministar financija (zadužen za punjenje proračuna) i ministar gospodarstva (zadužen za razvoj) stalno svaditi. Ali zato je na premijerima da postižu ravnotežu. Naravno, preduvjet je da taj predsjednik vlade ima ispravnu viziju ekonomskog razvoja zemlje. Budući da je to nedostajalo Sanaderu, a dosad i premijerki Kosor, politikantski motiv maksimiranja glasova i opstanka na vlasti stvorio je Šukera takvog kakav jest. Uglavnom, pokazuje se da se premijeri u HDZ-ovoj vladi mogu i mijenjati, ali da se zapravo ništa neće promijeniti. Ministar financija Šuker jedna je od personifikacija otpora promjenama i dok on bude na svome mjestu, bit će to znak da radikalnog zaokreta hrvatske ekonomske politike neće biti. Ekonomske savjetnike i njihove prijedloge neutralizira u trenu. Problem je što Šukera mnogi podcjenjuju. A on zna kad će urlati na neistomišljenike, kad će biti fin i umiljat, a kad će, da zabavi šefa, preuzeti upravljač službenog kombija i biti vozač premijera Sanadera od Banskih dvora do ulaza u hotel Westin.
