Ne odobrava se zahtjev Drage Hedla, novinara Telegrama, za fotografsko snimanje u ovosudnom kaznenom postupku br. K-62/2023, na ročištu dana 5. lipnja 2026. godine, stoji u rješenju koje je potpisao predsjednik Općinskog suda u Virovitici, Krunoslav Gernhard.
Kada se na sudskim ročištima (osim onima zatvorenim za javnost), pojavljuju osobe od javnog interesa, sudovi bez iznimke dopuštaju ne samo fotografsko, već i audiovizualno snimanje, osim dakako ukoliko odluku o tome ne donosi predsjednik Općinskog suda u Virovitici i ukoliko se radi o saborskom zastupniku HDZ-a, predsjedniku HVIDRA-e, Josipu Đakiću Jopi.
Đakić je serijski tužitelj, svako malo pojavljuje se na Općinskom sudu u Virovitici tužeći novinare i druge osobe za klevetu, nanošenje štete njegovu ugledu i časti ili trpljenje duševnih boli.
Uredništvo Telegrama odlučilo je popratiti jedno takvo suđenje, koje se trebalo održati 5. lipnja, no predsjednik suda Krunoslav Gernhard zabranio je našem novinaru fotografiranje s ročišta, vjerojatno procijenivši kako bi javnost mogla biti uznemirena fotografijom Đakića u sudnici na čijem se licu vide posljedice patnji, izazvanih duševnim bolima, zbog kleveta kojima je izložen.
Obrazloženje predsjednika Općinskog suda u Virovitici neprepričljivo je, pa je najbolje citirati ga u cijelosti: ”Uređujuća sutkinja se ne protivi davanju odobrenja, međutim u predmetnom zahtjevu se ne navodi, niti je iz spisa to vidljivo, zašto bi fotografsko snimanje na ročištu bilo značajno zbog javnog interesa”.
Predsjednik suda, dakle, uzeo si je za pravo procjenjivati što je, a što nije javni interes, pa je istaknutog hrvatskog političara, jednog od najmoćnijih u vladajućoj stranci, svrstao među one čiji postupci ne izazivaju javni interes.
Da tu završava ova, sama po sebi skandalozna odluka, bila bi još samo jedna u nizu čudnovatih zgoda i nezgoda u hrvatskom pravosuđu. Ali, isti taj Općinski sud u Virovitici, u istom predmetu, novinaru Instituta SINKO, Goranu Gazdeku, izdao je rješenje kojim mu se odobrava fotografsko snimanje u sudnici.
Obrazloženje je posve drugačije od onoga što je navedeno kao razlog zabrane snimanja s istog tog ročišta našem novinara. ”Uređujući sudac se ne protivi davanju odobrenja [snimanja], a radi se o kaznenom postupku koji je javan, pa je odlučeno kao u izreci”, stoji u rješenju kojem je novinaru Gazdeku odobreno fotografiranje. Zanimljivo, to rješenje potpisala je zamjenica predsjednika Općinskog suda, Željka Jurić, a ne, kao u slučaju Telegramova novinara, predsjednik spomenutog suda, Krunoslav Gernhard.
Skandalozno rješenje predsjednika Općinskog suda u Virovitici postavlja najmanje dva pitanja: otkad je on, kao sudac, mjerodavniji od nakladnika, urednika i novinara nekog medija, procijeniti što jest, a što nije javni interes?
I drugo, možda još važnije: kako ista pravosudna ustanova, Općinski sud u Virovitici, nema jednaku praksu kada se radi o potpuno istom slučaju? Kako je, dakle, moguće da predsjednik Općinskog suda, o istom predmetu, ročištu na kojem je privatni tužitelj Josip Đakić, primjenjuje posve drugačiju praksu od svoje zamjenice, Željke Jurić?
Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Hrvoje Zovko, kaže za Telegram kako se radi o posve neprihvatljivoj sudskoj praksi.
”Ova odluka suda potpuno je neshvatljiva i neodrživa. Upravo je to problem na koji Hrvatsko novinarsko društvo već godinama upozorava – pojedini suci i sutkinje preuzimaju ulogu urednika te sami odlučuju što jest, a što nije javni interes. Javni interes ne može se tumačiti od suca do suca ili od sutkinje do sutkinje, ovisno o njihovim osobnim stavovima. Takva praksa jednostavno je neodrživa. Sama činjenica da novinari dolaze na sud kako bi izvještavali o onome što se događa na pojedinim ročištima jasno pokazuje da javni interes itekako postoji”, kaže Zovko.
Odluka predsjednika Općinskog suda u Virovitici da našem novinaru zabrani fotografiranje u sudnici može se protumačiti i kao svojevrsna odmazda prema Telegramu. U više smo navrata, naime, pisali kritički o radu tog suda, osobito kada su u pitanju serijske privatne tužbe Josipa Đakića.
Ranije smo izvještavali kako je nastavnica Bernarda Jug, koju je Đakić tužio za klevetu, odlukom tog suda bez pravomoćne presude nezakonito poslana u zatvor (što je kasnije viši sud poništio). Također, pisali smo i kako je novinar Ivan Žada, s lisicama na rukama, priveden iz Zagreba u Viroviticu, gdje mu se također sudilo u jednoj od Đakićevih tužbi, mada je Žada uredno prijavio svoju novu adresu stanovanja, na koju poziv nikada nije stigao.
Je li uistinu riječ o odmazdi protiv Telegrama, nije moguće sa sigurnošću reći, ali je znakovito da je rješenje o zabrani fotografiranja ročišta jednom novinaru, a odobrenje drugom, potpisalo dvoje različitih sudaca istog suda.
