U nedjelju je, u sklopu Virovitičkog kazališnog ljeta, u dvorištu Palače Pejačević održana prva kazališna izvedba. Riječ je o predstavi „Osijek cabaret“ koju su uprizorili studenti Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Riječ je o predstavi koja je nastala kao završni ispit iz glume studenata AUKOS-a, a okupila je sedmero izuzetno talentiranih mladih glumaca i glumica. Autor predstave je Jasmin Novljaković, klavirsku pratnju svira Veronika Hardy Činčurak, a za virovitičku publiku u predstavi su zaigrali Nina Vidan, Vanja Čiča, Ana Cmrečnjak, Filip Sever, Lorenco Tolić, Ivan Simon i Grgur Grgić.
Svakako treba spomenuti i prvu postavu koja je predstavu igrala od prošle godine, a u kojoj su se našli i Anabela Sulić, Dominik Karaula, Davor Tarbuk te Magdalena Živaljić Tadić (dobitnica nagrade za najbolju žensku ulogu na Gumbekovim danima glumačke družine „Histrion“ u Zagrebu). Osim toga, predstavu je svojim glumačko-pjevačkim doprinosom gradilo i dvoje osječkih studenata glume iz Virovitice, perspektivni Ana Cmrečnjak i Davor Tarbuk.
Podsjetimo: u Hrvatskoj se sam kabaret razvio između dvaju svjetskih ratova u klubovima Pick-bar, Klub, Grabancijaš i Dverce. Nakon Drugoga svjetskoga rata kabaret je obnovilo Satiričko kazalište „Jazavac“ (današnji „Kerempuh“), a za neke od najzanimljivijih hrvatskih kabareta zaslužni su Boris Senker, Nino Škrabe i Tahir Mujičić. Kabare predstavlja „zabavno kazalište“ koje obuhvaća skupinu pjevnih dijelova (uglavnom „zaraznih“ melodija), komičnih skečeva te kratkih predstava (jednočinki) čija je središnja tema humoristično prikazana kritika. Smijehu su se izlagale brojne ozbiljne teme: politika, društvo, umjetnost, ljudski odnosi. Iako je, zahvaljujući svom satirično-humorističnom duhu, kabaret isprva smatran avangardnim i nije ga se željelo iznijeti pred široku publiku, tijekom godina je izgubio svoju kritičnost i postao zabavan komercijalni sadržaj.
S obzirom na količinu glazbenih točki i izostanak govorenih dijelova, u dramskom smislu ova je osječka predstava bila (gotovo) novost za ljubitelje kazališta navikle na dramu s uobičajenim dramskim obilježjima (prvenstveno, izgovaranim, a ne pjevanim dijalozima i monolozima). Riječ je o kazališnom obliku koji se razvio u 19. stoljeću u francuskim krčmama i gostionicama, a naziva se „chantant“ ili „café chantant“ („pjevačka kavana“) i podvrsta je kabareta. U svom kabaretu mladi glumci svojim su glasovnim i dramskim znanjima gledateljima predstavili splet raznih mjuziklskih songova (od Cabareta, Mačaka, Chicaga do Monty Pythona).
Uz ogroman osobni talent (i vidljiv rad), u prikazu su im pomagali i jednostavni rekviziti, minimalistički dodatci poput šešira, kišobrana, bundi i stolaca, a glumačku ulogu (na trenutke pomalo suvišno i dramski neopravdano) preuzimale su lutke. Mladenački i opušteno, dramska radnja izbjegava kritiku kojoj kabaret žanrovski uobičajeno podliježe te se u potpunosti predaje glazbenom izričaju.
Bilo bi dobro da je sama predstava imala nešto govorenih dijelova kojima bi se zaokružila tema i objasnilo nizanje pjesama te značenje stihova (osobito publici kojoj engleski jezik nije pretjerano blizak, a zasigurno bi ih nasmijala pjesma „Daryl is a boy and he lives in my closet“), no u svakom slučaju mladoj ekipi treba uputiti velik (zaslužen) pljesak i radovati se njihovim budućim pothvatima.
