Cviljenje pasa, česti sukobi i tučnjave, mrtva tijelau boksevima, prazne zdjelice vikendima i blagdanima, sve to prema riječima naših čitatelja događa se u Veterinarskoj stanici Slatina - piše Večernji list. I nikoga, dodaju, ne zanima što zbog propusta koji se ne kažnjavaju stradavaju oni najslabiji – životinje koje si same ne mogu pomoći.
- To su psi pokupljeni na ulicama Slatine. Iako kažu da kod njih ostaju samo nekoliko dana, a zatim idu u sklonište u Belom Manastiru, uvjerila sam se da su neki psi tu bili i više tjedana. Što se događa u zatvorenom dijelu ne znamo jer tamo više ne smijemo ući - ispričala nam je jedna od aktivistica za prava životinja. Sve su prijavili i veterinarskoj inspekciji, ali ništa se nije promijenilo. Jedino su neki od njih dobili zabranu pristupa, nisu dobrodošli jer su progovorili o propustima u brizi za napuštene životinje.
U veterinarskoj stanici o psima se brine samo jedan zaposlenik. Kad nema njega, kažu volonteri, ni pse nitko ne obilazi. Uz to, vrlo često ne znaju ni koje pse su pokupili. Potvrđuje nam to i vlasnica kojoj su rekli da njezin pas nije kod njih.
Nisu je vidjeli
- Poslala sam im i pismeni upit, odgovorili su da nisu vidjeli našeg psa. A kad je tata nakon nekoliko dana prošetao do kaveza, u jednom je vidio našu kujicu. Naravno, rekli su mu da je tek stigla – ispričala nam je naša čitateljica (podaci u redakciji).
Što se događa u Slatini, za što je to zadužena Veterinarska stanica i zašto Grad nema sklopljen ugovor sa skloništem? Odgovore smo potražili u Gradu, Veterinarskoj stanici Slatina, ali i u Ministarstvu poljoprivrede.
- Veterinarska stanica Slatina za Grad Slatinu obavlja poslove higijeničarske službe na temelju Ugovora o koncesiji. Prvenstveno je time obuhvaćeno uklanjanje pregaženih životinja, ali i hvatanje i zbrinjavanje pasa i mačaka lutalica, kao i napuštenih i izgubljenih pasa i mačaka. Grad nema ugovor s Veterinarskom stanicom Beli Manastir, ima ga Veterinarska stanica Slatina, što je prihvaćeno od veterinarske inspekcije - ističu u svom odgovoru iz Grada Slatine. Dodaju kako je duljina boravka u boksevima, prije transporta u Beli Manastir, regulirana Zakonom, a za sve usluge Grad godišnje Veterinarskoj Stanici plaća 212.000 kuna, bez PDV-a.
Iz Veterinarske stanice Slatina objašnjavaju nam kako su ugovorom o poslovnoj suradnji s Veterinarskom stanicom Beli Manastir regulirali smještaj uhvaćenih pasa s područja Slatine.
- Psi su kod nas od nekoliko sati pa najdulje do dva dana, ako se radi o vikendu. O psima se brinu djelatnici koji ih obilaze i hrane neovisno o radnom vremenu. Svi uhvaćeni psi oglašeni su na Facebook stranici Veterinarske stanice Beli Manastir i Veterinarske stanice Slatina - kažu u svom odgovoru. Dodaju kako nije točno da vlasnici pasa ne mogu dobiti informacije o svojim psima, kao i da su dobrodošli svi koji žele udomiti psa. Iz Grada doznajemo da je tako u prvih devet mjeseci 12 pasa udomljeno. Očito, bila su to brzinska udomljenja ako u Veterinarskoj stanici psi ostaju nekoliko sati. Ili su baš svi udomljeni za vikend?
Inspekcija propisala mjere
I dok se Grad Slatina i Veterinarska stanica trude objasniti kako sve rade po Zakonu, a Grad dodaje i kako im je važna dobrobit životinja, iz Ministarstva poljoprivrede odgovaraju kako je veterinarska inspekcija još 2012. obavijestila Grad Slatinu da Veterinarska stanica Slatina više ne ispunjava propisane uvjete za sklonište, niti obavljanje poslova bivše higijeničarske službe. Grad je bio dužan organizirati zbrinjavanje napuštenih životinja putem drugog najbližeg skloništa, ili onog kojeg grad odabere, a da isto ispunjava propisane uvjete.
- Veterinarska inspekcija po prijavi je u rujnu 2015. obavila i inspekcijski nadzor u Veterinarskoj stanici Slatina d.o.o. te je protiv pravne osobe i odgovorne osobe poduzela Zakonom propisane mjere – stoji u odgovoru Ministarstva poljoprivrede.
Ne navode koje su to mjere i zašto ih do sadanisu poduzeli, jer Veterinarska stanica Slatina još od 2012. ne ispunjava uvjete koje je propisalo Ministarstvo. Ne navode ni što će poduzeti kako bi Grad Slatina poštivao zakon, osim što je, kako kažu, veterinarska inspekcija Gradu poslala upit da se očituju 'kako mogu imati ugovor s veterinarskom stanicom koja nema registrirano skloniše'. Jednako tako, ne navode ni koliko dugo će čekati očitovanje Grada, ali ni kako će to očitovanje pomoći psima koji i dalje završavaju u kavezima Veterinarske stanice Slatina.
Zakonom o zaštiti životinja nekadašnji Veterinarsko-higijenski servisi trebali su odavno biti zatvoreni. Ministarstvo poljoprivrede, kako i sami potvrđuju, još je 2012. upozorilo Grad Slatinu da Veterinarska stanica ne ispunjava propisane uvjete. No, nisu se pomaknuli dalje od upozorenja pa tri godine nakon njega ni Grad ni Veterinarska stanica Slatina ne poštuju Zakon, ali ni odluke Ministarstva i nadležne inspekcije. Ima li netko tko ih može prisiliti, ako nadležno Ministarstvo to ne može?
Kako je moguće da za sve propuste postoji samo jedno opravdanje - lokalne zajednice nemaju novca? Je li to zaista tako? Kako povjerovati kad Grad Slatina Veterinarskoj stanici Slatina godišnje plaća 212.000 kuna (bez PDV-a). A za taj iznos, kažu, Veterinarska stanica u prvih devet mjeseci ulovila je – 25 pasa! Da ih je do kraja godine bilo još osam (tromjesečni prosjek), jasno je da je Grad Slatina za zbrinjavanje jednog psa Veterinarskoj stanici Slatina platio oko 6000 kuna (bez PDV-a). Nije li to malo preskupo za lokalne zajednice koje nemaju novca? A Grad Slatina, kao i neki drugi gradovi, već nekoliko godina ima i građevinsku i lokacijsku dozvolu za gradnju skloništa. Zašto ga nisu već izgradili, kome to ne odgovara?
