Strah

Nakon što je objavljen na Politika.com danas je tekst objavljen u zadarskom Narodnom listu, a nosi naziv „Gubernatorica i njena država." U podnaslovu i pojedinim istaknutim dijelovima teksta piše: „Zahvaljujući kuplerajima političkih voždeva i njihovih spadala, u hrvatskom se pravosuđu, upravo kao i u Hrvatskom saboru, umjesto stručnosti, morala i sposobnosti kao temeljnih izbornih postulata i kriterija, bira po podobnosti" Zanimljivi su podnaslovi pojedinih istaknutih dijelova teksta, „Politički cirkus", „Mafija i država", „Profiteri i zaštitnici", „Svi su isti".
Međutim ono što me je ponukalo da napišem ovaj tekst su uz odabir podnaslova i slike gubernatorice Jace na čijoj se glavi nalazi kruna, je izvrstan, očaravajući komentar glavne urednice Narodnog lista. Slobodan sam ustvrditi da je komentar glavne urednice decidirani opis činjeničnog stanja u Hrvatskoj i žalosni psihološki profil njenih građana. Nažalost ne mogu dati link na članak pa ću taj komentar koji nosi naslov „Strah", s dozvolom autorice i glavne urednice Narodnog lista gospođe Simeone Pancirov prenijeti u cijelosti:

Strah

„Novinarske redakcije svakodnevno se susreću s primjedbama građana na situacije koje ih frustriraju, a najčešće se radi o tome da se žale na funkcioniranje pravne države ili ostvarivanje nekih Ustavom zajamčenih prava (kako to gordo zvuči)."
Ipak najčešće su pisma i pozivi građana anonimni jer kako kažu oni s druge strane telefonske žice ili nepotpisani autori pisama ne navode svoje ime jer se boje.
Čega se građani ove zemlje boje, kada ionako, većina nema što izgubiti osim mogućnosti da svoj život učine smislenijim?! Strah je emocija, zbog koje mnogi ljudi onda kada ih on obuzme ne reagiraju onako kako bi to učinili da ga nema.
Prije nekoliko dana jedna je politička stranka kako kažu mediji održala „tajni sastanak" (kako to, a svi su znali za njega op.a) na kojemu je navodno bilo govora o podjeli fotelja nakon pobjede na parlamentarnim izborima. Ispada, da se i jedna politička stranka nečega boji, pa je pitanje čega to?! Zemlja smo u kojoj su građani prepuni strahova, jedni se boje da će izgubiti posao, pa žive u stalnom strahu da će se to dogoditi, drugi se ljute na državne službenike, ali ne žele to javno reći već se skrivaju iz N.N., sve u svemu ovo je zemlja preplašenog naroda. Reći da se ne bojiš nikoga većini se učinila nenormalnim jer kako je to moguće kada te stalno netko gleda, provjerava i kontrolira, reći će oni koji se stalno boje.
Opet s druge strane, život u strahu nije prirodan jer čovjek nije rođen da živi tako da se stalno mora osvrtati oko sebe tko ga gleda i kontrolira. Ako si u pravu ili nisi, imaš pravo reći što misliš, to se moglo još od vremena Stare Grčke, pa zašto se to ne može u 21 stoljeću u Hrvatskoj?! Za to ne treba biti ni hrabar, ni mudar već jednostavno svoj jer svatko ima pravo na mišljenje. To nije nikakva „privilegija odabranih", a izgleda da to u Hrvatskoj nije tako. Klimati glavom i povlađivati, a zapravo ne misliti isto kao i sugovornik, može biti samo izvorom dodatnih frustracija, koje nisu dobre ni za zdravlje pojedinca, a ni države. Put do ozdravljenja od straha je dug, ali ne treba odustati od njega jer sloboda nema cijenu, a čovjek koji nije slobodan teško da može ostvariti dobar život."
Simeona Pancirov