Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Stoljeće i skoram frtalj dobre mikeške kobi – prvi dio


  Virovitička povjestica           Vlatko Smiljanić           18.08.2013.         2989 pogleda
Stoljeće i skoram frtalj dobre mikeške kobi – prvi dio

Od davnina čovjekova postojanja i samosvjesti lov je bio temelj preživljavanja, biološke ravnoteže, a time i sila za održavanja flore i faune. Prvi crteži načinjeni rukom čovjeka nastali u razdoblju ranog Solitrena i kasnog Magdalena (prije 18500. - 14000. godina) u špilji Altamiri na sjeveru Španjolske prikazuju bizone, tada jedne od kvalitetnije čovjekove hrane. Tako očuvanjem prirodne baštine i prenošenjem kulture lova s djeda na unuka i oca na sina nesebično zalaganje pojedinca i društava stvorilo je preduvjet razvoja osnovnih djelatnosti koje osnažuju razvoj lovnih područja. Virovitički krajevi pripadaju među bogatijima u Hrvatskoj,a prema vrstama divljači koja nastanjuje lovišta, Virovitičku županiju možemo svrstati u sam vrh biološke raznolikosti.

Povijesni tijek službeno zapisanog lovstva započet je u XIX. stoljeću, a za početak analize povijesnih činjenica povijesti virovitičkoga lovstva ključna je 1871. Tada se prekida stihijsko organiziranje lova te se pristupa obrani divljači koja živi slobodna u prirodi. Austrougarski car Franjo Josip 1870. je donio Zakonski članak XVIII. o lovu, koji je proglašen u Saboru 5. siječnja 1871. za područja Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a bio je na snazi do 1893. Kada je donijet prvi hrvatski Zakon o lovu. Tako je 1881. Osnovano prvo Hrvatsko društvo za gojenje, lov i ribarstvo u Zagrebu za područje Hrvatske (Banske, op.a.) i Slavonije. Prvi predsjednik bio je slavonac Ladislav grof Pejačević, a za tajnika FranŽaverKersterčanek. Uskoro se objavljuju priručnici o lovstvu, a 1897. izdan je Hrvatski lovdžija, prvi priručnik za lovce i šumare na hrvatskom jeziku.

Virovitička županija bila je za Slavoniju važno poljoprivredno područje u banskoj Hrvatskoj. Nakon ukidanja kmetskih odnosa u Hrvatskoj (1848.) zabilježene su u Virovitičkoj županiji najveće poljoprivredne površine u vlastelinstvu. Većina selišta u virovitičkom kraju pripadalo je obitelji Pejačević. Nakon njih spominju se Jankovići, Elimir iz Suhopolja, Gejza iz Lukača te Aladar iz Cabune. K tomu, veliko virovitičko vlastelinstvo knezova Schaumburg-Lippe bilo je među najvećima u Hrvatskoj i imalo je presudni utjecaj na razvoj lovstva.

Vlastelinstva i posjednici zemljištva na području Hrvatske i Slavonije modernizirali su svoja lovišta na što ih je obavezalo tada novo lovno zakonodavstvo i lovna struka. Lovci su počeli ograđivati lovne površine, kako bi se smanjile štete uzrokovane divljači; građena su hranilišta, pojilišta, solišta. Na virovitičkom lovištvu najnaprednije lovište imao je grof Elimir Janković u okolici Suhopolja koje ima sto godina dulju tradiciju od austrijskog. Ograđeno lovište kod Gradine prostiralo se na oko 80 jutara (oko 460371 m2, op.a.). Spominje se i lovište kod Cabune u kojem se uzgajalo i do tisuću gnjetlova godišnje koji su se puštali u okolna lovišta. Spominje se briga o hranidbi srneće divljači, pa se u lovište donosio kukuruz, a u kukuruzno brašno se stavljao lijek za divljač. Koliko je bilo značajno lovstvo na ovim prostorima Podravlja i Slavonije, zbog bogatijeg lovišta divljači, kojima su upravljala vlastelinstva grofova Draškovića, Pejačevića i Jankovića, pokazuje potreba organiziranja lova, te uređenja sastajališta i smještaja uzvanika, sudionika u lovu na divljač. Kod Virovitice je smještaj bio u Kapeli Dvoru u lovačkom dvorcu grofa Jankovića, zatim suhopoljski dvorac, nastamba u Cabuni, Špišićeva kurija u Špišić Bukovici i Žlebini itd.

Kraljevstvo SHS u većini slučajeva preuzima austro-ugarske temelje prava pa tako i zakon o lovstvu. Do 1931. kada je donesen novi Zakon o lovu na virovitičkom području mogućnost lova bila je uvjetovana na pravo lova u lovištima i to na vlastitim posjedima zemljištva koja su pripadala vlastelisntvu grofova Draškovića, Pejačevića i Jankovića. Državne zemljišne i šumske površine, te privatna zemljišta i šume, osnivala se otvorena lovišta i davala ih u zakup licitacijom fizičkim osobama i organiziranim lovačkim društvima i uređenjima. Međutim, osnivanjem Lovačkog udruženja u Virovitici 1925. stvoreni su realni uvjeti organiziranog lovstva na području tadašnjeg virovitičkoga kotra, a tako su stvoreni i uvjeti zajedničkog nastupa u zakupu lovišta na području kotra što ima osobitu važnost. Gusta Bartolović bio je prvi Virovitičan na Skupštini Saveza lovačkih društava Hrvatske koja je održana u Zagrebu 10. prosinca 1925. Već su 1929. osnovana društva u Slatini i Pitomači. Zanimljivo je što su sačuvani podaci o osnivačima društva. Bili su to Gusta Bartolović, Josip Majtanić (kasnije će djelovati prvi ustrojavanju virovitičkih antifašista), Ivan Musić, Antun Močnik(licitar iz Ljubljanske), Franjo Pavetić, Đuka Razlog, Frajo Šerbeđija Skoko, Antun Lazić (vlasnik hotela Lazić, stari hotel), Stjepan Jedlička, RajmondGregor, Eugen Schubert (zubar, otac Edite Schubert), Grga Gregorić, Josip Svoren i LaciBelinger - svi iz Virovitice te FrajoFett iz Suhopolja i Kristijan Potz iz Cabune. Prvi predjsenik bio je Gusta Bartolović, tajnik Josip Majtanić, lovnik Ivan Musić, a blagajnik Antun Močnik. Sjedište Udruženja bilo je u obiteljskoj kući Guste Bartolovića, kožarskog obrtnika u Virovitici u Ulici Stj. Radića br. 62.

Prema zapisima s rasprava izdvojena je rasprava o stanju podvojenosti između članstva gospode i seljaka, što je nastalo osnivanjem seljačkih društava utjecajem Radićevog HSS-a. Društva su imala za cilj, zabilježeno je, zakupiti lovišta koja su se prostirala na njihovim posjedima, da imaju pravo prvenstva u zakupu, a ne gospoda i lovci iz grada.

...Nadalje, vidi se iz iskaza naših članova, da su upravo polovicu seljaka lovci, što je u eminentnom interesu lovstva, jer je potrebno da naši seljački drugovi nauče od nas iskusnih lovaca da budu uzgajani od nas u lovačkom duhu, kako bi danas sutra sami mogli svoja lovišta držati u redi u postizavati ciljeve, koji su postavljani lovačkim udruženjima. Napose, potrebno je da ti naši seljački drugovi unose u seljačke mase uvjerenja, da lovstvo nije samo za gospodu i za razonodu, već da je to u jednu ruku korisni i zdravi šport. - stoji su izvješću dr. Ivančića sa Skupštine slatisnkog lov. Društva, 25.veljače 1940.

Nakon smrti tajnika Josipa Majtanića (1938.) i predsjednika Guste Bartolovića (1940.) dolazi do promjene u čelništvu udruženja. Članstvo Udruženja počelo se osipati jer su osnivana nova udruženja.

Osivanjem Nezavisne Države Hrvatske Savez dobiva novo ime. Postojeća lovačka udruženja prestala su radom, čemu je pridonijela prva mjeta, oduzimanje i predaja lovačkog oružja, lime je onemogućen svaki rad lovaca u lovištu. Zakup lovišta bio je upitan zbog nastalih stanja i primjene Zakona o lovstvu iz 1931. Zbog toga je društvo nakratko prestalo s radom. Međutim, 1941. u Virovitici dolazi do osnivanja Lovačkog društva za grad Viroviticu jer se moglo zakupiti lovište samo u okruženju općine. Nakon osnivanja društva članovi su tek tada inali uvjete za dobivanje lovačke legitimacije, ishoditi lovačku kartu kao članovi Lovačkog Saveza, te tražiti povrat ili nabavu lovačkoga oružja, kaoi pitanje zakupa lovišta, kako bi se mogli baviti lovom, tada pod ratnim uvjetima nastale NDH.

Nakon Drugoga svjetskog rata lovstvo je bilo u kaotičnom stanju, divljač je bila nezaštićena, kako zbgo neorganiziranog lovstva, tako zbog nedovoljne zakonske regulative u tadašnjoj NDH. Nova država i novo državno uređenje produktira 1949. novi Zakon o lovu. Lovačko društvo za grad Viroviticu osnovano je 1941. i 1945. Nije se gasilo, jer su članovi, koji su dočekali oslobođenje, prijavili vlastima postojanje lovačkog društva, kako bi mogli nastaviti s radom na njegovom organiziranju, ako članica novoosnovanog Hrvatskog lovačkog saveza NRH u Zagrebu. LaciBelinger, virovitički ugostitelj, postao je novi predsjednik društva. Nedugo nakon toga osnivaju se nova lovačka društva i to u Špišić Bukovici, Lukaču, Suhopolju, Gaćištu, Gradini, Cabuni i Pivnici.

Od 1950. lovstvo u Virovitici je konačno uspješno stalo na noge. U ljetu 1955. Počinje gradnja današnjeg Lovačkog doma (na raskrižju Massarykove i Radićeve), a lovci često imaju i izložbe.

Nastavlja se...

Izvor: ing. Ivan Muhek, Lov i lovstvo Virovitice, 1871. - 2011., Hrvatski lovački savez - Lovački savez županije Virovitica, Virovitica, 2013.

Fotografije u Fotogaleriji Facebook profila Virovitica.net

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Virovitička povjestica



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: