Samo nekoliko sati pošto je zauzela stav da ni po cijenu izbora neće popustiti zahtjevima seljaka, Vlada Jadranke Kosor popustila je, u noći s nedjelje na ponedjeljak, zahtjevima seljaka. Takav se ishod poljoprivredničkog prosvjeda mogao očekivati. Činjenica da je Vlada dio seljačkih potraživanja (205 milijuna kuna) uspjela prebaciti na 2011. godinu ne umanjuje jasan ishod slavonske seljačke bune: seljaci su pobijedili!
Oni jesu dobili manje od svega što su tražili, ali su za samo osam dana cestovnih blokada prisilili Vladu da kapitulira i da traži izlaz u kompromisima koji tek privremeno prolongiraju seljačke zahtjeve. Poljoprivrednički prosvjed u prvom tjednu ožujka jedan je od najkompleksnijih političkih događaja u Hrvatskoj u posljednje vrijeme.
Seljaci su, formalno gledajući, u pravu. Država se uistinu obvezala da im isplati poticaje u iznosu koji seljaci zahtijevaju. Da država trajno odbije isplatiti taj novac, država bi odrekla pravosnažnost dokumentima koje je sama potpisala, što je, jasno, nedopustivo. Država je, u sklopu formiranja koalicije HDZ-a i HSS-a krajem 2007. bila najavila ekpanzivnu agrarnu politiku, na temelju koje su brojni poljoprivrednici ušli u velike investicije, za koje sada moraju plaćati kreditne rate. Država je u međuvremenu odustala od ulaganja u poljoprivredu, cijene donedavno profitabilnih poljoprivrednih proizvoda, poput mlijeka ili teletine, su pale, a kreditne su obveze ostale. Sve je to dovelo brojne poljoprivrednike pred stečaj. S druge strane, i Vlada je bila u pravu kada je pokušala smanjiti potpore poljoprivrednicima.
20 godina nije nađen model
U državnom proračunu - nema novca. A sada, kada se novac ipak pronašao za poljoprivrednike, zašto se ne bi pronašao, primjerice, i za državne službenike, čiji sindikat također ima čvrsto potpisane ugovore s Vladom? Ukratko, popuštanjem seljacima, koji formalno govoreći jesu u pravu, Vlada je stvorila domino učinak: sada će, vjerojatno, morati popuštati svakome tko će biti dovoljno inteligentan da organizira efikasan i efektan štrajk, u čijem će pokušaju rušenja policajci, već uobičajeno, odigrati jednako nespretnu i iritantnu ulogu, kao što su to učinili u poljoprivredničkim demonstracijama. Vlada je popustila poljoprivrednicima zato što nema unutarnju snagu niti bilo kakvu širu političku potporu da uđe u bilo kakav ozbiljniji socijalni konflikt. Za takvo stanje ne trebamo kriviti Jadranku Kosor: većina prethodnih vlada također se nisu usuđivale upuštati u socijalne konflikte.
One su, jedino, bile nešto vještije, pa nisu dopustile da njihov poraz bude toliko vidljiv. Kosor ne trebamo kriviti ni za probleme u poljoprivrednoj politici. Oni su naslijeđeni još iz komunizma, da bi eskalirali u posljednjih 20 godina. Podsjetimo, do pretkraj komunizma u bivšoj je SFRJ postojao poljoprivredni imovinski cenzus, koji je ograničavao privatno vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem na samo deset hektara, što kod mnogih poljoprivrednih kultura nije dostatno za profitabilnu proizvodnju.
Kada je taj cenzus ukinut, nije došlo ni do masovnijeg okrupnjivanja poljoprivrednih površina u privatnom vlasništvu (ovdje izuzimamo velike agrarne korporacije), niti do strateške promjene u usmjerenju proizvodnje. Žitarice, osobito pšenica, ostale su temelj masovne hrvatske poljoprivredne produkcije, iako su one, posebno na malim posjedima, često neprofitabilne. Hrvatska, dakle, u 20 godina nije uspjela pronaći efikasan model poljoprivredne proizvodnje, nego je, umjesto toga, svim mogućim poticajima održavala socijalni mir na selu. Kada je nestajalo novca za poticaje, socijalni se mir pretvarao u rat, u kojem su uvijek pobjeđivali seljaci.
Bez strategije
No, nikada tako uvjerljivo kao danas. Dok, dakle, J. Kosor i njenu Vladu ne trebamo kriviti ni za katastrofalno stanje u poljoprivredi, koje je naslijeđeno, ni za obećanja i ugovore koje je seljacima davala i koje je sa seljacima potpisivala Vlada Ive Sanadera, gospođu Kosor moramo držati odgovornom za kaos koji je nastao tijekom seljačkih prosvjeda. Kosor i njen kabinet pokazali su, u proteklih osam dana, da nisu kadri upravljati zemljom. Kosor i njen kabinet zorno su demonstrirali nesposobnost predviđanja očiglednih političkih događaja. Vlada je pokazala nesposobnost djelovanja u kriznim situacijama. Vlada je pokazala nesposobnost i nedostatak političke volje i hrabrosti, da ostane ustrajna u borbi za vlastite stavove. Primjerice, od samog početka konflikta bilo je jasno da će seljaci izvesti traktore na ceste. Vlada, međutim, nije imala nikakvu strategiju da pregovara sa seljacima, prije nego što oni blokiraju ceste, a kamoli da se trajno izbori za svoje odluke.
Narušila vlastiti imidž
Drugo, Vlada je podcijenila snagu prosvjeda, pa je cijeli taj osjetljivi političko-pregovarački posao prepustila vinaru i ministru Čobankoviću, koji ne posjeduje dovoljnu dozu političkog autoriteta da bi mogao spriječiti seljačku bunu. Treće, zašto Vlada prije osam dana nije izašla s prijedlogom o isplati poticaja 2011., kojim je, zapravo, okončan poljoprivrednički štrajk? Zar je prošlog tjedna, ili početkom ovog tjedna, bilo tako nemoguće doći do opcije, koja se sada pokazala općeprihvatljivom? Četvrto, tko je davao upute MUP-u o ponašanju prema štrajkašima? Je li vodstvo MUP-a bilo svjesno da se ne radi o običnim prosvjedima, nego o događajima s golemim emotivnim nabojem, koji simboliziraju nezadovoljstvo socijalno ugroženih u cijeloj zemji, i koji su na stranu štrajkaša, a protiv policije, dakle i protiv Vlade, svrstali golem dio Hrvatske, neovisno o sadržaju poljoprivredničkih zahtjeva? I peto, gdje je sve vrijeme prosvjeda bila Kosor?
Premijerka koja je velik dio svog imidža godinama temeljila na solidarnosti s raznim društvenim grupama koje su se osjećale odbačeno, poniženo ili drugorazredno, naprosto je ignorirala seljački štrajk, što će se, vjerojatno, manifestirati već na idućem mjesečnom rejtingu HDZ-a, u redovitm istraživanjima javnog mišljenja. Hrvatska je Vlada, u slučaju poljoprivredničkih prosvjeda, demonstrirala nemoć da kontrolira krizne društvene situacije i da upravlja ovom zemljom
Stoga se, jače nego prije, nameće sljedeće pitanje: je li Vlada J. Kosor postala irelevantna. Ili, malo drastičnije, što da se radi s Vladom koja nije kadra vladati? Gospođa Kosor posljednjih je tjedana sama spominjala mogućnost prijevremenih izbora. Neka ih raspiše. Ako HDZ pobijedi, Jadranka Kosor imat će puni legitmitet da upravlja zemljom, da donosi nepopularne odluke. Ako HDZ izgubi, nadajmo se da će Hrvatsku voditi netko kompetentniji i odlučniji.
