Biznis ne poznaje granice, ratne sjekire ne prekidaju zanavijek poslovna partnerstva, a iskrena prijateljstva jača su od granata! Dobro to zna šezdesetogodišnji diplomirani inženjer strojarstva Stevan Jugović, rođeni Virovitičanin s prebivalištem u Mladenovcu i vlasnik tvrtke Termoplin iz Smederevske Palanke čije sušnice za duhan na gazdinstvima farmera u Podravini i Slavoniji više nikoga ne iznenađuju. Sušnice iz 1975. godine sa zastarjelom američkom tehnologijom iz vremena kada se nije pazilo na potrošnju energije jer je litra lož ulja stajala tek nekoliko pfeninga, valjalo je zamijeniti štedljivijima pa je Termoplin, nakon susreta s predstavnicima Hrvatskih duhana na novosadskom poljoprivrednom sajmu 2001. godine u Hrvatskoj instalirao 38 termogena na plin.
„Bila su to vremena kad se još zaziralo od takve suradnje i kada se nije znalo što će i kako će biti. Radili smo puno na uštedi energije što je Hrvatskim duhanima bio signal da me pozovu. Zanimljivo je i to uvijek izdvajam - niti su Hrvatski duhani od mene tražili garanciju za dio avansa koji su mi platili da bi počeo raditi, niti sam ja od njih tražio garanciju za drugi dio opreme kad ju isporučim i pustim u rad. Vjerovali smo jedni drugima, a to je u onim godinama bilo veliko priznanje meni lično. Tako radimo i danas", prisjeća se Jugović dodavši u šali kako je njegova tvrtka jedina koja u Srbija u sufiksu ima riječ plin „jer tamo se kaže gas".
"U Virovitici smo prisutni već deset godina, od 2002. kad smo sklopili prvi posao. Već četvrtu sezonu ovdje na sajmu Viroexpo imao vlastiti štand koji je jako dobro posjećen. Trudimo da proizvode koje su potrebni u proizvodnju duhana, ljekovitog bilja, voća i povrća ovdje prezentiramo jer postaji veliki interes", ističe gospodin Stevan.
Mašinski fakultet završio je u Novom Sad nakon čega se zaposlio u slatinskom Univerzalu, tvrtki koja je, među ostalim, proizvodila opremu za duhansku industriju. Tamo je napravio kuću, imao namjeru trajno ostati, ali je 1991. odselio u Srbiju i nastanio se u Smederevskoj Palanci gdje je brat stjecajem okolnosti pronašao i kupio jeftinu kuću. „Nekih velikih problema u onim zlim vremenima nisam imao, ali ih nisam ni čekao", objasnit će danas svoju odluku.
Tvrtku za proizvodnju i servisiranje opreme osnovao je u listopadu 1991. godine. Počeo je raditi i iznajmljenom prostoru s dva-tri radnika da bi 2007. preselio u vlastiti prostor od 700 kvadrata. Danas se pogoni prostoru na dvostruko većoj površini što je minimum koji je potreban za proizvodnju, a tvrtka je u jednom trenutku 2003. godine imali 53 zaposlena.
Prvo je planirao raditi na plinofikaciji Palanke. Nije imao gotovine, računao je da je to lakši put da se dođe do posla. Instalacije su trebale ući u grad, planirani su skućni priključci, ali je zbog rata i teških gospodarskih i socijalnih prilika taj posao propao. „Univerzal je prije rata izvozio u Grčku, važio sam kao stručnjak za sušare i proces sušenje pa sam već 1992. godine otišao u Solun kod poslovnog prijatelja. Ponudio mi je posao i mogućnost da se s familijom perselim u Grčku, ali sam to odbio jer sam se planirao vratiti u Slatinu. Tražio sam da radimo na komercijalnim osnovama po ponudi na što je pristao. Kasnije je kupio pogone za proizvodnju duhana u Slovačkoj pa nam pružio priliku da i tamo radimo. Nismo puno zaradili, bile su to teške godine u Srbiji, godine sankcija kada smo se dovijali na svakakve načine, ali opet dovoljno da hrabrije i još odlučnije krenemo osvajati nova tržišta", govori Stevan o počecima vlastitog biznisa.
Sredinom devedesetih Duvanska industrija Niš razvijala je posao s kooperantima. Ulagalo se u sušare i sustave za navodnjavanje pogotovo u južnoj Srbiji, na području Pomoravlja te u okolici Leskovca i Zaječara. No došli su tvorničari moćnih duhanskih kompanija kojima nije bio interes primarna proizvodnja duhana na srpskim poljima nego su cigarete radili uvoznim duhanima. Brojne sušare koje su tamo instalirane propale su ili su prebačene u Srijem. „Danas se u Srijemu proizvodi 90 posto viržinijskog duhana jer je tamo stigao narod iz Hrvatske, ljudi koji su znali s duhanom. Sada imamo velike farmere, posebno dolaskom Japan Tabacca u Sentu", kaže Jugović naglašavajući kako je u Vojvodini i Grčkoj stekao iskustva proizvodnje termogena na biomasu koje je 2008. godine ponudio i Hrvatskoj.
Instalirana su dva uređaja na biomasu jer se tada to proizvođačima nije isplatilo. Posao je obnovljen 2011. godine kada je cijena plina počela divljati, a eskalacija se očekuje ove godine. Sada je farmerska računica jasna - termogenom na biomasu mogu uštedjeti do 500 eura po toni duhana.
Uz to Termoplin proizvodi sušilice za voće, povrće i ljekoviti bilje, a počeli su proizvodnju i sadilica za duhan. Zahvaljujući biomasi razvili su i kotlove koji se mogu da se primjene u domaćinstvu i svuda gdje je potrebno nešto zagrijati. „Zadnji posao koji smo završili na kraju godine bila je farma koka nosilja u Kovilju, a trenutno radimo na farmi pilića u Velikom Trojstvu, kazuje Jugović.
Posebno su ponosni na veliku sušaru za timijan i ružmarin koja energiju crpi iz bademovih ljusaka, instaliranu u Palma de Mallorci u Španjolskoj do koje su stigli preko odlično obavljenog posla za Albance na Kosovu.
Jugović će još izdvojiti i dva jedinstvena posla - sušaru za baliranu djetelinu u Grčkoj i 3 termogena na kovaljice u Instituti semenski kukuruz. "U poslu mi pomažu sinovi, stariji Aleksandar je završio Mašinski fakultet u Beogradu, odsek industrijskih i poljoprivrednih sušara, a mlađi Dorđe, industrijski menadžment. Sve smo stvorili vlastitim rukama, uvijek kažem kako nemamo veliko bogatstvo ali smo bogati u znanju".
