Moramo izgraditi neku vrst Sjedinjenih država Europe. Samo će tako stotine milijuna radnika moći povratiti jednostavne radosti i nade koje život čine vrijednim življenja. Proces je jednostavan. Treba samo postići da stotine milijuna ljudi i žena postupaju ispravno umjesto pogrešno, i da kao nagradu zasluže blagoslov umjesto prokletstva«. Nije postojalo ništa manje vjerojatno od vizije ujedinjene Europe toga 19. rujna 1946, kada je Winston Churchill u Zuerichu održao vizionarski govor »o tragediji Europe«. Ali Churchil je govorio svoje: »Ovaj plemeniti kontinent, koji obuhvaća najljupkija i najkultiviranija područja na Zemlji te uživa umjerenu i uravnoteženu klimu, dom je svih velikih roditeljskih rasa zapadnoga svijeta. On je izvor kršćanske vjere i kršćanske etike. On je počelo većine kulture, umjetnosti, filozofije i znanosti i drevnih i modernih vremena«.
A što će za koji mjesec u Europskome parlamentu govoriti novoizabrani hrvatski zastupnici? Mjesec dana prije prvih europskih izbora, o tome ne znamo još ništa. Znamo da stranke raspoređuju imena na listama, i da je jedna kandidatkinja otpala jer ne zna engleski. Znamo, također, da Ivan Jakovčić sastavlja nezavisnu listu, te da isto kane i seljačke udruge. Jakovčićeva je europska ambicija hvalevrijedna, jer Jakovčić i IDS jesu začinjavci europske Hrvatske, ma u što se posljednjih godina prometnuli. Ohrabrujuća je i odluka seljaka da se pokušaju probiti u Strasbourg, kako bi sami utjecali na najvažniji gospodarski resor EU: ona svjedoči o samosvijesti i povjerenju u smisao postojanja unije.
Stranačke liste HDZ-a te SDP-a i HNS-a čine se standardnim popisima drugog ešalona stranačkih činovnika. HDZ-ova je naročito živopisna: predvodi je Dubravka Šuica, jedna od onih zbog kojih ulazimo desetak godina prekasno, umjesto one koja je uistinu zaslužila - Jadranke Kosor. Na listi je i Ruža Tomašić, predsjednica HSP-a Ante Starčević, koja je Karamarka demantirala čim je izjavio da je lista »duboko i čvrsto za EU«. Ne, nismo, tvrdi Tomašić, i dalje smo protiv... I tako dalje, HDZ po starom...
Što će, dakle, Hrvati u Strasbourgu? Tko je od njih dostojan europske vizije? Što Šuica misli o novoj knjizi Daniela Cohn-Bendita i Guya Verhofstadta, koja zaziva »postnacionalnu revoluciju u Europi«? Kako će eurozastupnici lijevog bloka, načelno nedvojbeni europejci, opća mjesta pretočiti u zastupnički rad? Što će istaknuti u nastupnim govorima? Hoće li govoriti hrvatski ili engleski? Zašto? Hoće li imati otvorene dane u Zagrebu? Hoće li biti dostupni građanima i biračima? A to su tek tehnička pitanja... Što li će biti kad krenu istinske političke teme - one, primjerice, o budućnosti BiH? »Ako Europa treba biti spašena od vječne mizerije, i uistinu od konačne propasti, mora postojati povjerenje u europskoj obitelji i oproštaj svih zločina i gluposti prošlosti« - to je, na ruševinama Europe, rekao pobjednik Churchill 1946. godine. A što će Hrvati reći 2013, u kući ostvarene vizije Britanca koji je spasio demokraciju?
