Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Stari menadžeri znaju s inflacijom. Zadržite ih u poduzeću!


  Gospodarstvo           Mijodrag Šajatović/Lider           19.10.2012.         855 pogleda
Stari menadžeri znaju s inflacijom. Zadržite ih u poduzeću!

Najnoviji statistički izvještaj da je inflacija u Hrvatskoj ubrzala na pet posto na godinu mogao bi biti važan argument u prilog starijim menadžerima. Oni imaju iskustva o tome kako poslovati u uvjetima inflacije i hiperinflacije, koja je na ovim prostorima divljala sve do 1993. Svi koji su u biznis ulazili posljednjih 19 godina zapravo nemaju praktičnoga znanja o tome kako voditi tvrtku i njezine financije u uvjetima u kojima treba u obzir uzeti svu slojevitost i folklor većeg rasta cijena.
Koliko god neki pokušavali umanjiti opasnost od buđenja inflacije, mudri poduzetnici, menadžeri, ali i potrošači, naviknuti na to da se loše prognoze ostvaruju, a dobre ne, ugradit će u svoja očekivanja i opasnost od nastavka rasta cijena.

Inflacijska spirala Jasno je da je sadašnja inflacija uglavnom posljedica rasta cijena hrane i energije. Međutim, pogrešno je misliti da će sve druge proizvodnje, kojima su prehrambeni proizvodi i energija znatni troškovni inputi, zadržati ili spuštati cijene zato što za njihove prerađevine pada potražnja.
Gotovo je s fazom u kojoj su proizvođači raznih finalnih proizvoda unutarnjim uštedama amortizirali inflaciju. U ovoj fazi, uz postroživanje financijske discipline, najslabiji u branši bankrotirat će i nestati s tržišta. Oni jači moći će zadovoljiti manju potražnju, ali morat će dizati cijene svojih proizvoda. Inače će i oni propasti. Stižu signali da se u pojedinim branšama glavni igrači potajno (da ih Olgica Spevec ne čuje) dogovaraju o podizanju cijena.

Svjedoci inflacije u 80-im i 90-im godinama prošlog stoljeća sigurno će se sjetiti i sintagme ‘psihološka inflacija’. Teorija iz tog vremena kaže da se inflacija može držati pod kontrolom dok ne prijeđe sedam posto na godinu. U toj zoni počinju mikroekonomske odluke da se preduhitri budući rast cijena. Pa proizvođači ili pružatelji usluga, i ako nemaju velik troškovni pritisak, unaprijed ugrade očekivani rast inflacije. Tako nastaje indeksacija cijena, odnosno spirala inflacije. Do sada su se tvrtke vodile logikom: spustiš cijene, možda povećaš prodaju. To više ne igra. Sad će se ići hazarderski: digni cijene, smanji prodaju, al’ ćeš bar imati niže troškove.
Jedna od lekcija naučenih prije četvrt stoljeća odnosi se i na poreznu stranu inflacije. Inflacija je prikriveni oblik oporezivanja. Uz ostale neizmijenjene uvjete, ona u kratkom roku jače puni državnu blagajnu. Budući da cijene rastu, a mirovine se ne usklađuju s inflacijom, proračun se bolje puni nego što se prazni. Oni kojima se plaća iz proračuna uvijek dobiju realno manje. Opasnost je što je, ako se inflacija otme kontroli i prijeđe u dvoznamenkastu, šteta i za državne financije veća od kratkoročne koristi.

Eksplozivni tečaj Inflacija od pet posto relativizira i visine kamatnih stopa. Kakva je motivacija štedišama da dobiju kamate na oročenje na godinu dana od pet posto kad će kupovna snaga jednake količine novca za godinu dana biti jednaka ili manja? A ako se podignu kamate na štednju, moraju se i na odobrene kredite. Što je dodatna propast za industriju. Već se sad poduzetnici žale da im banke naplaćuju kredite prema kamatama od osam posto, a inozemni konkurenti svoju proizvodnju financiraju iz izvora sredstava koji stoje dva posto.
Možda bi jedina pozitivna strana obezvređivanja kune bila veća sklonost potrošnji, što bi ublažilo aktualno suzdržavanje od trošenja čak i onih koji imaju novca, ali ga čuvaju za crne dane. Tu, međutim, opet ima jedan ‘ali’. Takvi građani još će više štedjeti u devizama. 

Tu se dolazi na najeksplozivniji dio buđenja inflacije. Tečaj kune posljednjih se devetnaest godina držao fiksnim zahvaljujući i niskoj domaćoj inflaciji. Ako domaće cijene rastu pet posto, pritisak na promjenu tečaja sve je jači. Uništavanje izvoznika tečajem bilo je gadno uz inflaciju od dva posto na godinu. Uz ovako visok rast troškova hrvatski će se izvoz u godinu-dvije potpuno urušiti. Zato nikako nije dobro bagatelizirati opasnost od rasta cijena.
Bojim se da će stari lisci koji su znali trgovati u vrijeme inflacije ubuduće biti dragocjeni mlađim generacijama poduzetnika. To vrijedi i za novinare. Mi koji smo godinama mjesečne norme u tadašnjim redakcijama ispunjavali tekstovima o rastu cijena imamo konkurentske prednosti pred mladim kolegama. Nismo zbog toga sretni, ali kad se trendovi već ponavljaju...

Kolumna Ekonomalije Mijodraga Šajatovića, Lider

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Gospodarstvo



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: