Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Politika

Stari (i) Ante

  Boris Pavelić/Novi list           15.11.2013.         1858 pogleda
Stari (i) Ante

U toku jednoga dana, samo zbog jedne vijesti, cijeli civilizirani svijet ponovno se zgrozio na spomen hrvatskog imena. Hrvati su, naime, srušili Stari most u Mostaru. Vijest je bila nedvosmislena, a svaki komentar suvišan, osim, naravno, prigodne komemoracije.

Od sada nadalje priča o Starom mostu imat će i svoj kraj. A u priči kao i u povijesti znat će se ime autoru mosta (Hajrudin), dok će se egzekutoru zamesti svaki trag. Ostat će zapisano samo to da je bio Hrvat na našu sramotu, čak i onda kada to više nikome ne bude važno - imao je pravo novinar Gordan Malić kada je prije dva desetljeća, 30. studenoga 1993., u Feral Tribuneu objavio te rečenice.

Jer danas, to uistinu više nikome nije važno. Rat je završio davno, mnogo je Neretve proteklo iznad, pa ispod obnovljenog Starog mosta; i haška je presuda donesena, a u njoj je most proglašen legitimnim ciljem, pa zašto sad, recimo, ne tvrditi da ga je i trebalo srušiti? A danas smo i suvremeni, kaj ne, pa više ne pucamo, nego izlazimo na referendume. Bosna i Herceg-Bosna? Za Europljane hrvatskoga tipa to su lanjski snijezi: zato i jesmo prešutjeli prošlotjednu dvadesetu obljetnicu rušenja Starog mosta u Mostaru.

Dakako da nacija može zaboravljati koliko god hoće. I dakako da se povijest može htjeti mijesiti kako komu drago, pa Vukovar od dostojanstvenog pobjednika pretvarati u sramotnu desničarku palanku, a Mostar od nacionalne sramote u mjesto kojeg nema. No jedno je htjeti, a drugo ostvariti. Stari most, i simbolička popudbina koju nosi, vratio se ovih dana u obliku (još jedne) optužnice, ma koliko nacija odlučila šutjeti o tome. Tek je, naime, agencijski zabilježeno kako je Ante Jelavić u Splitu optužen da je 1996., sa 700 tisuća kuna hrvatskoga ministarstva obrane, u Splitu kupio stan Ivici Rajiću.

Ante Jelavić...? Ivica Rajić...?, namrštit će se mnogi na tu čudnu vijest. Ali, tko su ti ljudi? Danas uistinu manje od ničega: prvi živi u Zagrebu kao odbjegli optuženik od suđenja u Sarajevu za optužbe da je u Herceg-Bosni protuzakonito trošio novac hrvatskoga proračuna. Drugi je ratni zločinac, kriv za pokolj Bošnjaka u srednjebosanskom selu Stupnom Dolu 1993., čovjek kojega je sigurnosna služba HVO-a sumnjičila da je iz Kiseljaka granatirao Sarajevo, i prvi Hrvat protiv kojega je Haški sud, daleke 1995., podnio optužnicu.

Ali nekada, cijela bi se Hrvatska lecnula na spomen njihovih imena. Cijela jedna povijest institucionalnog bezakonja i zaštite ratnih i političkih zločinaca ostala je neraščišćena iza Jelavića, Rajića i njihovih kamarada. Ako splitska optužnica nije tek neočekivan zakašnjeli incident, nego početak stvarnoga ispumpavanja hercegbosanske crne jame, mnogo ćemo toga još doznati - na dobro današnjice.

Ako pak nije, možemo se tješiti odlomkom kojim Predrag Matvejević u prošlu nedjelju opisuje bizarno postojanje novog Starog u Mostaru: »Novi most je ranjeni most. Ta rana je takve prirode da ne dopušta jednu familijarnost, bliskost. Ta rana ima u sebi memoriju.Ta memorija je negativna, teška. Kako su mogli taj most srušiti?«

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Politika