Bio je to najbolji Viroexpo, piše na naslovnici Virovitičkog lista od prošloga četvrtka. No netko neupućen, sudeći prema fotografijama uz naslov pomislio bi da se radi o seoskom derneku sastavljenom od nastupa lokalnih plesnih skupina, modne revije i natjecanju u spravljanju kotlića, a ne o jednom od najvećih i najuglednijih hrvatskih gospodarskih sajmova. Pazi se tko je na fotografiji i pomno ih se odabire po kriteriju čije je dijete, sestra, brat ili stric na njoj. Niti jedna od tih devet ne oslikava sajam, sajamski prostor ili nekoga od izlagača. Na drugoj i trećoj stranici lista stoji naslov „Sajam Viroexpo otvorila predsjednica RH Kolinda Grabar – Kitarović“ i ponovno o sajmu gotovo niti riječi. Sudeći prema fotografijama prije bi čitatelj mogao shvatiti da se radi o konvenciji najveće oporbene stranke. Među 12 fotografija, na njih 11 su političari i „funkcioneri“, a na dnu jedne od stranica prikrala se fotografija nagužvanih ljudi s koje se ne može razaznati radi li se o sajmu ili gužvi na subotnjem placu.
Na četvrtoj stranici lista posvećenoj sajmu ponovno nema gospodarstvenika i izlagača. Na najvećoj fotografiji vidimo sjednicu izvršnog odbora Hrvatske zajednice županija. Što taj događaj ima uopće veze sa sajmom zaista je teško proniknuti, a ostali se „ficleki“ od tekstova odnose na nekoliko stručnih predavanja u popratnom programu sajma, birokratski napisanih. Sve u maniri nekadašnjih partijskih biltena u kojima su se prvenstveno morali nabrojati „funkcioneri“ koji su prisustvovali, a sam sadržaj je bio manje bitan. Na ovoj stranici glavna je zvijezda Tugomir Majdak, pročelnik Upravnog odjela za zajedničke politike i fondove EU VPŽ. Njegovo ime se provlači kroz čak 3 od sedam tekstova na toj stranici. Ugledni profesori i predavači s hrvatskih fakulteta Tugomiru očito nisu ni do koljena jer su spomenuti tek usput kao nevažne figure, a trebali su biti glavne zvijezde tih predavanja. To nije ni malo čudno jer u uređivačkoj politici Virovitičkog lista nije važan nitko osim lokalnih političara. Njihova lica redovno krase gotovo sve fotografije objavljene u ovom nekad uglednom tjedniku, a danas biltenu vladajuće stranke upregnutom samo u veličanje njihova lika i djela. Da je tome tako svjedoči podatak da su u broju iz kolovoza godine 2012. na 20 stranica lista objavili 15 fotografija gradonačelnika Ivice Kirina i 14 fotografija predsjednice Gradskog vijeća Lahorke Weiss. Nešto slično nikada nije zabilježeno u povijesti novinarstva. Takav prosjek nema ni sjevernokorejski „dragi vođa“ Kim Jong Un.
O novinarstvu u ovom listu uopće je teško govoriti. Većinu tekstova objavljenih u Virovitičkom listu i na njihovom internetskom portalu pišu zapravo „medijski magovi“ u gradskoj i županijskoj Upravi. Kolege iz lista ih bez srama, potpuno neprofesionalno, nenovinarski samo kopiraju, doslovno. Svatko to može provjeriti čitajući Virovitički list, u potpisu umjesto imena autora stoji VPŽ, skraćenica Virovitičko-podravske županije. Pitanje je onda i što onda zapravo radi gomila „novinara“ u toj redakciji. U karijeri, a ni u ovih nekoliko dana koliko sam istraživao pripremajući se za ovaj tekst nigdje nisam pronašao ni približno sličan primjer. Kolege imaju problem i s osnovama novinarskog zanata. Kako odgovoriti na osnovna novinarska pitanja tko, što, kada, gdje, zašto i kako? Od tih šest pitanja na osam stranica lista, da podsjetim od ukupno njih 20 , nismo dobili odgovor na tri pitanja – što, zašto i kako. Doznali smo samo da je u petak u Virovitici otvoren sajam Viroexpo, dakle, odgovore na pitanja gdje, kada i tko. Uz to, u novinarskim izvještajima ili reportažama sa sajamskih priredbi uobičajeno je izlagače pitati je li priredba ispunila očekivanja. Virovitički list pitanje je postavio, no ne izlagačima, već ponovno političarima. Od 15 izjava u kojima sugovornici odgovaraju na to pitanje redom su gradonačelnici i načelnici općina u Virovitičko-podravskoj županiji i samo dva gospodarstvenika, jedan iz Pitomače i drugi iz Gradine. Reklo bi se nogometnim rječnikom istočnih susjeda – promašili ste ceo fudbal.
Ovogodišnja zemlja partner na sajmu je bila Mađarska. Ni razgovora s njihovih 50-ak izlagača, ni fotografije štanda, inače jednog od najvećih na sajmu. Nije bolje prošao ni grad partner Velika Gorica. Ni njihove gospodarstvenike, čak ni njihove političare nitko nije ništa pitao. Stoji tek fotografija da se grad partner predstavio nastupom KUD-a Gradići iz Velike Gorice. Dragi kolege, pa nije održana smotra folklora. Cijela priča oko sajma odrađena je na način, da usporedim – kao da odete izvještavati s koncerta Rolling Stonesa, a ne snimite koncert, ne uzmete izjavu od Micka Jaggera, već snimite šank i pričate s konobaricom koja još uzgred sluša cajke. No sve ovo ne bi bio toliki problem da je medij nečija privatna prćija koju koristi za svoje interese, pa sramoti samoga sebe. No nije. On je u vlasništvu Grada Virovitice i općina Lukać, Gradina, Špišić Bukovica i Suhopolje. Dakle plaće dobivaju iz džepova građana, a ne rade u interesu tih istih građana. Da ne govorimo da se izdavač, Informativni centar Virovitica, koristi za uhljebljivanje stranačkih kadrova HDZ-a, djece, supruga, kumova i ostale rodbine gradskih i županijskih glavonja. No to je za jednu drugu, nikako manje važnu priču.
I na kraju. Sve ovo pišem jer me je sram kao novinara i kao Virovitičana. Nikada do sada nisam pisao o kolegama, drugim redakcijama, no kako je ovo jedinstven primjer kako se ne treba raditi, naprosto sam morao. Dopustio sam si to kao član Hrvatskog novinarskog društva, kao novinar s gotovo 20 godina iskustva u nekima od najuglednijih medijskih redakcija u Hrvatskoj koji je za svoj rad nagrađen nagradom HND-a Marija Jurić Zagorka za istraživačko novinarstvo pa stoga valjda nešto o tom poslu i znadem.
