Vjerujem da bi današnjem svijetu jako dobro došlo neko svetište poput onoga u Delfi (grčki Δελφοί, Delphoí), starogrčko svetište i proročište u Fokidi pod Parnasom. Ljudi su prestali vjerovati u Pitije, proroštva, proroke. Da se povijest krivotvori, krivo tumači i prekraja, do sada smo se već mnogo puta uvjerili, uočili te stoga mogli i prihvatiti kao činjenicu.
Mnoge osobe kroz povijest koje su imale vrijednost da budu javno promovirane, zataškavane su, vrijednost i značaj im se umanjivali, a one prosječne, čak i ispod prosječne, veličalo se i uzdizalo.
Poznato, zar ne?
Isto tako rečenice su vađene iz konteksta, prikazivane kao mudrice te su se na njima kasnije izgrađivale čak i čitave nove filozofije i promišljanja. Mali broj ljudi pronađe vrijeme i prostor u svom životu da uđe dublje u proučavanje nekih dosadašnjih spoznaja, da ih možda dovede i u pitanje i ospori njihovu upotrebu kao tzv.istina. Jednostavnom usmenom predajom ili ponavljanjem one se učvršćuju kao uvjerenja, stavovi, i često citiraju kada netko želi istaknuti svoju načitanost.
Drugi pak, koji se usude otići malo dalje, najčešće budu neshvaćeni, a ponekad i progonjeni. Zašto stavljati pod upitnik nešto što se već toliko dugo ustoličilo među ljude? Ipak, postoje oni koji se usude postavljati pitanja i u sve sumnjati. Običan čovjek provodi svoj život prilično zbunjen! Što je moj život i što mi je činiti s njim?
U Bibliji piše: „Idite i množite se“. Tako mnogi najčešće i ostanu na tom nivou. U novije vrijeme svjedočimo izlasku na vidjelo i nekih novih zamisli, ideja, o tome što bi mogla biti svrha čovjekovog postojanja.Tako se i ova poznata Sokratova / Delfijska uputa / Upoznaj samoga sebe, može staviti pod upitnik jednom novom idejom.
Ta ideja bi bila da spoznavanje sebe nije ni put ni cilj čovjeka već njegovo STVARANJE sebe i svoga života! Kako? „Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku“. Tko je Bog? Stvaratelj (Stvoritelj)! Tko su onda njegovi izdanci? Stvaratelji!
Prepun spoznaje o sebi kao znanja o sebi a bez mogućnosti iskustva koje se može iskusiti samo kroz materijalni svijet, Bog jednoga dana odluči sebe rascijepiti na mnogo dijelova. Svaki je bio identičan Njemu, sa svim njegovim moćima, no uskraćen kao dio cjeline. Stvorio je za njih Novi Svemir i dualni svijet u kojem bi oni mogli živjeti svoja iskustva. Ne možeš spoznati što je dobro, ako ne iskusiš zlo. Ne možeš znati što je svjetlost dok ne kročiš kroz tamu... i tako bismo mogli nabrajati.
Ti dijelovi Boga nisu trebali otkrivati Tko sam ja? Jer su imali znanje da su dio. Njihovo je trebalo biti Tko ili što ja želim postati?! Kako to inače biva, ljudi postadoše vremenom zaboravljivi. I umjesto da idu jednim putem, oni, jedan dio, krene u potragu za otkrivanjem otkrivenog! Kako su po putu postajali svadljiviji, pohlepniji, tvrdoglaviji, ratoborniji, Bog im pobrka i jezik kojim su se do tada mogli svi sporazumjeti.
Tako nastane kaos.
No, vratimo se ideji „Upoznaj samoga sebe“, odnosno, spoznaj samoga sebe kao stvaratelja vlastitog života i kreatora svojih iskustava. Pomisao da sam ja kao pojedinac jedini odgovoran za svoj život mnoge ljude užasava. Kako glupo? – kako ja mogu STVARATI VLASTITI ŽIVOT?! Ta zar on nije sudbinski određen? Zar na njega ne utječu drugi ljudi i okolnosti? Zar me ne određuje država, mjesto na kojem sam rođen? Zar me ne definira religija kojoj pripadam? Zar me ne oblikuju moji roditelji? JA sam ODGOVORAN?
Istina jest da sve ono gore navedeno ima utjecaja, no dob u kojem postanemo svjesni sebe daje nam priliku da koristimo svoju slobodnu volju, naše pravo na izbor. I odgovornost za taj izbor! No, činjenica jest da ljudi baš ne vole ići tako daleko gledati na posljedice. Često reagiraju u hipu, nepromišljeno, često iz osvete, inata, dokazivanja...
I tako se nekako nadaju čudu da će kao iz grma zec, iskočiti i promijeniti ono što su zabrljali. Svaki čovjek je svijet za sebe! Svijet u malom, ali toliko jedinstven i različit. Iz kojih razloga? Upravo stoga da nastane bezgraničan niz novih stvaranja Bojimo se bezgraničnosti? Da!
Želimo kontrolu! A kontrola ima svoja ograničenja. Stoga i svijet mora biti tako koncipiran da bude ograničen – granicama. Tako se treba i ljudska svijest ograničavati da može biti kontrolirana! Sužavamo ili nam sugeriraju da sužavamo svoje moći i mogućnosti i ostanemo u svojim zonama udobnosti. Poznatog!
Svaki ovisnik, npr. alkoholičar više voli ostati u magli alkoholnih para na koje je navikao nego povući potez koji bi ga oslobodio štetne navike.
Tako i pušači! Stvaraju dimnu zavjesu oko sebe, upuhujući i ispuhujući otrov u sebe i van sebe kako bi stvorili osjećaj zadovoljstva. Taj osjećaj ih uljuljkuje kako je sve u njihovom životu u redu. Nikada se ne zapitaju, koje nezadovoljstvo sobom ili životom zadimljujem?
Ne poštuju hram u kojem stoluju. Mogli bi kao carevi. Ne, oni izabiru robovati.
Moderno društvo iznjedrava mnoge proizvode, uglavnom koji bi trebali činiti osjećaj ugode. Udovoljavanje čulima. Samo 5 njih! A što je sa izvanosjetilnom stvarnošću koja je dostupna onima koji ju žele osjetiti?
Ako imam sposobnost biranja, zar nije logičnije izabrati ono što je dobro za mene? Dobro za mene po MOM vlastitom osjećaju! Zašto više vjerujem drugima? Zamislite da ovaj tren svaki pušač na svijetu prestane pušiti! Bi li zrak bio čišći? Bi li misao bila jasnija? Bi li ruke bile mirnije? Bi li novčanik bio puniji?
Da li bi duhanska klika propala? Bi li nedostatak novca kojim možebiti financira neke nepovoljne trendove po čovjeka postao sredstvo ukidanja istih? Samo JEDNA odluka! No, čovjeka su uvjerili, pa se i sam poslije uvjeravao kako ne može bez te navike.
Bojimo se iskustva. Bojimo se promjena. Svo znanje koje nosimo u sebi i koje smo dobili rođenjem, potisnuli smo izvanjskim saznavanjem, spoznavanjem poznatoga, svoga okruženja (Kako bubamare utječu na populaciju (brojnost) lisnih uši?!) – naslov moguće doktorske disertacije
Bubamare kao i lisne uši savršeno su stvorene da žive u međuodnosu. Tako je i čovjek stvoren savršen za zadaću koja mu je namijenjena – stvaranje iskustava! Svatko tko živi svoju kreativnost pozna osjećaj kakav ona stvara u njemu. Osjećaj slobode koji ništa drugo što činimo ne može proizvesti.
Međutim, čovjek proizvodi lance da bi se onda borio za njihovo ukidanje, onda baci u lance one koji su bacili njega, onda oni dignu pobunu pa ....
Zašto želimo znati poznato?
Svačija duša zna što traži. Ne tražite u drugima odgovore. Umjesto da sprječavate druge da idu za svojom dušom, radije provedite vrijeme sa svojom osluškujući je. Mnogi imaju pojam o sebi kao o osobi određenih kvaliteta no iste nisu dokazali svojim djelima. Umjesto da tratite vrijeme pokušavajući mijenjati druge i nešto ih naučiti, okrenite se sebi. Čemu teži Vaša duša? Čemu ili kome vas vuče? Uzmite bojice i šarajte po papiru. Uzmite škare i izrezujte likove. Uzmite igle i pletite. Uzmite olovku i pišite. Uzmite alat pa nešto popravljajte. Što god Vam drago!
Ne mislite na rezultate! Samo ostanite u tišini neko vrijeme sami sa sobom i proces će sam krenuti. Kakvo predivno iskustvo!
