Banner
Plenković: Spremni smo prihvatiti kvalitetne oporbene amandmane
Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu najviše studenata na anglistici - 120
Milanović nazvao Stožer paraustavnim tijelom
Jandroković: Opet jedna Milanovićeva kontroverzna izjava
Plenković: Optužbe na račun Stožera su ponavljenje, recikliranje tema
Capak ne želi reći koliko je ispričnica za samoizolaciju potpisao
Plenković: Ubrzat ćemo procedure posvajanja djece

  Doba propasti

Spasonosni bljesak

  Tibor Žukina           20.07.2013.         2248 pogleda
Spasonosni bljesak

Roman u nastavcima Doba propasti
18. poglavlje Spasonosni bljesak

Prethodna poglavlja

 

Čovjek je i dalje strepio hoće li ga zadesiti najgora moguća sudbina, osjećajući se poslije dugo vremena smrtnim, ranjivim i zaista nemoćnim pred sudbinom, znajući da svoje loše odluke više neće moći ispraviti niti će biti u stanju vratiti one ključne trenutke u kojima se događaju vrlo kobne, ali posve očite pogreške. Za njega je sada postojao samo jedan svemir, samo jedan okrutni svijet i samo jedna mutna svijest okrutno zarobljena u ovom tijelu i u ovoj stvarnosti. Dokle god će Gospodar biti negdje daleko od njega, zaokupljen besplodnim raspravama nadnaravnog vijeća, obećane mu moći neće biti na raspolaganju i svaka dragocjena sekunda koja prođe bit će nepovratno izgubljena, baš kao u životima svih ostalih smrtnika. Carstvo borovih stabala sve je jače pritiskala gusta i teška tama, obavivši se oko njega poput crne guje, no pakleni vojni kamp još se nije spremao na počinak, nego je tek sada u njemu postojala najveća živost i tek su sada za Čovjeka počele one najveće muke.

-Jučer si potrošio svo naše strpljenje! Odmah reci što smjerate! Vaša tajna baza u Arizoni davno je otkrivena! Ti si bio na njenome čelu! Ne možete se više skrivati!- gledajući ga oštrim i strogim pogledom punim mržnje, vojnik je pokušao natjerati Čovjeka da oda tajne u koje ni sam nije bio siguran.- Znate li što Amerikanci čine s teroristima!? A bolje ti je da ne znaš što ćemo učiniti ako odmah ne progovoriš!-pritisnuvši njegovu sitnu glavu uz tvrdi željezni stol, vojnik je doveo Čovjeka u snažno iskušenje i stvorio u njemu teško savladivu dilemu. Ako svojim neprijateljima oda sve što uistinu zna i pokaže im tu zlokobnu snimku koju se dosad svim silama trudio sakriti od njihovih očiju, tada će ga smatrati opasnim teroristom, uvjerivši se u njegovu navodnu prisnost s najpodmuklijim megalomanima kojima dobrobit svijeta ne znači gotovo ništa. No ako pet stotina najbolje obučenih američkih boraca puni bijesa provale u Izdajnikovu jazbinu, njegovi ljudi više neće imati nade i izbjeglica iz onostrane dimenizje morat će odustati od svojeg psihotičnog plana. Hrabri se poslanik već kanio žrtvovati za dobrobit stvarnosti i baciti se u ralje osvjetoljubive vojske, no njegovim mislima iznenada odzvoni ozbiljno Gospodarevo upozorenje:" Ako ne dopustimo da se situacija ponovno smiri, mogla bi se dogoditi katastrofa koja će imati nezamislive posljednice na sve dijelove prostora i vremena i u nižoj i u višoj dimenziji." i tada shvati da Izdajnik posjeduje moći zastrašujućih razmjera, a njegov je neobjašnjiv prijezir prema Gospodarevu carstvu toliko snažan da bi ga privremeni poraz mogao  natjerati na još gora djela.

-Ne znam tko vam je rekao da surađujem s tim zločincima! Čak sam im se pokušao i suprotstaviti!-Čovjek iznenada shvati da je otkrio ono što je još dugo trebalo ostati tajnom, dopuštajući ostatku svijeta da zadire suviše duboko u poslove više dimenzije.

-Zašto bismo ti trebali vjerovati!? Bio si samo puki doušnik!?- uzvikne visoki tamnoputi vojnik napevši svoje mišićave ruke te snažno zatrese iznemoglog Čovjeka. Činilo da će iz njega svakog trena izaći oni najiskreniji odgovori i dovesti ga u još gore neprilike,no hrabri je poslanik i dalje odolijevao grubostima svojih nerazumnih otmičara, iščekujući Gospodarev povratak sa sve većom neizvjesnošću.

-Ušao si u njihovu prljavu jazbinu samo da ih izdaš!? Ne bi se okoristio njihovim ukradenim bogatsvom!? Ne bi dozvolio da svijet nastavi propadati?!-što je ispitivanje više odmicalo, to je vojnik sve teže suzbijao svoj kipući bijes, tjerajući Čojeka da ponovno prizna nešto što se ne bi smjelo doznati.

-Provalio sam u arizonsko skrovište  kako bih pronašao nove tragove! Želio sam pronaći njihovu glavnu bazu samo kako bi im se osvetio! Ne zaslužujem da se ovako prema meni odnosite!-Čovjeku je malo nedostajalo da zanemari Gospodareve snažne sumnje i pošalje sve okrutnije američke vojnike do same Izdajnikove baze.

-Onda reci gdje su! Osim ako ti glavni šef to nije zabranio i ako se ne bojiš da će tvoja tvrtka propasti! Jesi li ih pronašao!?-zamahnuvši svojom tvrdom koščatom šakom prema Čovjekovom znojnom i masnom čelu, kršni tamnoputi muškarac mahnito posegne za svojim teškim crnim revolverom, pripremajući se za krajnju i neponištivu odluku kojom će jednog od navodnih Izdajnikovih ljudi zauvijek izbrisati s lica Zemlje.

-Ako se odmah ne pojaviš i spasiš me od ove muke, reći ću sve što znam i zauvijek napustiti ovu beznadnu misiju! Više nemam moći koje si mi obećao i zato ne mogu izvršiti svoju glavnu zadaću!-Polako gubeći razum, Čovjek okrene glavu prema sivom stropu s čije je sredine dopirala neprijatna svjetlost tek jedne skromne bijele žarulje. Pomislivši da  taj licemjerni sluga jedne bespoštedne svjetske korporacije sad očajnički moli Boga za svoj spas, nakon što je pogazio sva moralna načela i odrekao se svega dobrog što je vjera ikad promicala, vojnici osjete prema njemu snažni prijezir, obasuvši ga jetkim i okrutnim podsmjehom.

-Ni sam Bog ti neće moći pomoći ako te se ja dočepam! Znamo da si upravljao tajnim katakombama u Arizoni! Vidjeli su te kako iz njih bježiš! Čovjek koji te progonio u zadnjem je trenu uspio izaći iz baze koja se potpuno urušila!  Predaleko si mu pobjegao pa je uskoro  odustao od potjere!!- uzvikne pomahnitali vojnik stisnuvši svoje iskrivljene zube pune tvrdih žutih naslaga te ponovno zamahne prema Čovjekovu zaprepaštenom licu, pogodivši ga ovog puta u jarko crveni obraz.

-Ja sam bio progonitelj koji ga je pratio! Razmislite koga ste vidjeli prije nego me optužite!!-izdere se Čovjek dok se u njemu polako stvarala sve veća hrabrost, a strah se sve brže gubio.

-Nismo prepoznali onog tko te je pratio, ali znamo da si ti bježao iz vlastite jazbine! Nemoj nas više praviti budalama, inače ćeš platiti vlasitim životom!-onaj tko je odavno izgubio smirenost sad je uistinu poludio, napevši bez oklijevanja svoje oružje i uperivši ga ravno u Čovjekovu glavu. Očajan zbog svoje bezizlazne sudbine i  bijesan na nadnaravnog saveznika koji ga je napustio u najtežim trenutcima, Čovjek otvori suha usta kako bi ih s nekoliko riječi uputio u  vlažnu  i mračnu ćeliju i pokazao im dragocjenu satelitsku snimku, no iznad čitavog kampa prolomi se iznenadni zaglušujući prasak, dok se pred očima svih prisutnih ljudi, čak i onih skrivenih u najdubljim podzemnim bunkerima, stvorio intenzivni bijeli bljesak, učinivši ih privremeno slijepima.

-Žao mi je što sam tako dugo izbivao. Stanje u višoj dimenziji uistinu je loše. U čitavom su prostoru počele sijevati neobjašnjive munje i moji se ljudi više nisu u stanju usredotočiti na svoje zadatke.- vrativši se u Galeriju što je brže mogao, Gospodar se obrati svom gotovo zaboravljenom poslaniku-Oni sumnjaju u tvoje sposobnosti. Preispituju čak i tvoju odanost. Dokaži im da su u krivu i dovedi nas do pobjede! Najprije moraš pobjeći od tih divljaka koji te već dugo drže zatočenog. Njihova nam pomoć ne treba! Iznad transilvanijske šume preletjela je ogromna letjelica brža i od same svjetlosti. Ne znam odakle je došla niti koje su joj  namjere, ali siguran sam da su zbog njene pojave svi tvoji neprijatelji onesposobljeni na barem nekoliko sekundi. Ta letjelica posjeduje posebni mehanizam zbog kojeg nitko neće primijetiti njen prolazak i dok god ne ode jako daleko, za njih će vrijeme stati i ničega neće biti svjesni, ali ti nisi samo obično ljudsko biće jer dolaziš iz više dimenzije i na tebe ova podla varka neće djelovati. Sada vrati svoju svijest u trenutak prije bljeska i snažno stisni oči kako bi se od njega zaštitio. Kad ih ponovno otvoriš, imat ćeš točno pola minute za nesmetani bijeg. Iskoristi ih što bolje možeš! Svaka je sekunda dragocjena!-Gospodareva spasonosna ponuda bila je za Čovjeka puno vrjednija i od najvećeg božanskog čuda i začuvši njegove zapanjujuće riječi, on shvati što mu je dalje činiti. Ubrzo je teški crni revolver ponovno bio u njega uperen, a na krupnoj tamnoputoj ruci koja mu je uistinu prijetila smrću od silne su se napetosti počele nazirati debele i čvrste plavičaste žile. Uspjevši se na vrijeme pribrati, Čovjek počne slijediti  precizne i jasne Gospodareve upute i čim je zatvorio svoje umorne smeđe oči, odlučivši se prepustiti njegovu vodstvu, ponovno je začuo taj gromoglasni štropot znajući da je njegovo dragocjeno vrijeme upravo počelo teći.

Široki otvor koji se odjednom bio stvorio  usred rumunjske divljine, negdje iznad duboko ukopanih zločinačkih odaja isto je tako iznenadno nestao, ne dopustivši da itko nasluti njegov tajni položaj, a Izdajnikova moćna letjelica već je odavno napustila niski ljudski svijet, otisnuvši se u nezamislive dubine Svemira.

-Sve konačno teče po planu! Generator Sunčeve baklje nepogrešivo je postavljen i osjećam kako  u njemu struji ogromna energija i samo čeka da ju iznenada otpustim! Moja će osveta biti ispunjena za samo tjedan dana! Odlučio sam ti dati još jednu priliku! Smatram da si već naučio lekciju! Opojna će nam se pridružiti za samo nekoliko dana, čim viša dimenzija bude u potpunosti pod mojom vlašću!-obrati se izopačeni Izdajnik svojem davnom savezniku Slugi kojeg je nedavno odbacio poput stare krpe i degradirao ga u običnog radnika kakvi ondje ima na stotine, a sad mu se odlučio opet smilovati i učiniti ga svojim jedinim suputnikom, svjestan da će mu upravo on najviše koristiti kad njihovo dugo putovanje dostigne svoj krajnji cilj.

-Nemojte biti tako sigurni da će nam se viša dimeznija odmah predati jer njegovo je ljudstvo gotovo bezbrojno. Sumnjam da će ih naša skromna letjelica uspjeti tek tako zaplašiti.- govoreći kao glas razuma i sukobljavajući se s nadasve iracionalnim, gotovo luđačkim Izdajnikovim umom, Sluga u njemu ponovno izazove one najgore i najniže osjećaje.

-Primio sam te natrag pod svoju zaštitu i sad bi mi se trebao klanjati, a ti mi umjesto toga proturiječiš i nastojiš me obeshrabriti!!! Da ti to više nikad nije palo na pamet! Znaš da je viša dimenzija ozbiljno potresena novom izdajom! Zar se ne sjećaš da ga je jedan od najboljih ljudi napustio i žrtvovao svoj identitet kako bi se reinkarnirao u savršeno lijepu ženu kojoj nitko ne može odoljeti!-Izdajnikove su riječi u Slugi pobudile veliko čuđenje jer on je svojeg gospodara oduvijek pamtio kao bezosjećajnog materijalistu potpuno ravnodušnog prema bilo kojem ženskom stvorenju.-Opojna se više niti sama ne sjeća tko je bila i svi ćemo ubrzo na to zaboraviti! Ne postoji nada da će mu ikad više služiti! Gospodar je doživio već dvije neosporive i nepopravljive izdaje i s time se nikad neće moći pomiriti...-Izdajnik iznenada prestane govoriti dok su njegove misli odlutale nekamo daleko, a slatka sanjarenja o jedinoj ženi koja je za njega ikad bila vrijedna spomena još su ga satima pratila.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Doba propasti



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.