Banner
Prosvjednici protiv protuepidemijskih mjera - Dosta je!
Na Festivalu slobode bačena plastična boca na vozilo hitne pomoći
HLK upozorila: Onemogućavanje pružanja liječničke pomoći je kazneno djelo
Beroš: Poštujem slobodu, no ne mogu podržati neznanstveni pristup Covidu
Milanović: Prosvjed je demokracija; odlazak pred domove umirovljenika je idiokracija
Komora medicinskih sestara osuđuje napad prosvjednika na tim Hitne pomoći
Selak Raspudić: U Saboru ćemo otvoriti raspravu o zakonu o diskonekciji

  Priroda društva

Spas u istini i nada u zaboravu

  Davor Suhan/Moja Rijeka           30.06.2017.         1014 pogleda
Spas u istini i nada u zaboravu

Godine donose svoje i protiv toga se ne može silom. Nedokučiva priroda vremena briše polako stara sjećanja i stalnim mijenama zaborava mijenja odnose u društvu. A kad je već tako, ima li uopće smisla pamtiti povijest?

Mislim, budimo iskreni. Možemo godinama pamtiti činjenice, učiti, analizirati, sistematizirati, povezivati, usvajati. No uzalud nam trud. Prije ili kasnije vrijeme će ponovo učiniti svoje. Ulice i trgovi promijeniti će imena, heroji i zločinci zamijeniti uloge, jer povijest ne pišu povjesničari, nego pobjednici – a oni stalno mijenjaju mjesta.  I to je jedina vremenska konstanta koja traje u vječnost. Kakve li onda koristi od takove istine i takvoga znanja?

Sumirajući sve demokratske  tekovine hrvatskog obrazovanja u jedinstveni sustav vrijednosti, lako se mogu uočiti dvije paralele:

-       linija napora (ona koja se trudi prekrojiti povijest) i

-       linija otpora (ona koja se tome protivi)

Prva pokazuje tendenciju kretanja društva udesno, a druga ulijevo, što stalnim držanjem pravca ulijeva matematičku nadu da se jednoga dana konačno nađemo svi na istom mjestu. No cijeli je problem u dalekoj točki susreta, jer se prema zakonu geometrije jedna i druga međusobno sijeku negdje u beskonačnosti.

Hrvatska, naravno, nema toliko vremena čekati i zato jedina šansa leži u kolektivnom zaboravu. A tu nadu mogu donijeti jedino mladi koji bi umjesto znanja usvojili vrijednosti.U tom slučaju kao odrasli ljudi znali bi vagati činjenice i odvagnuti svaku na onu stranu koja cijelom svijetu donosi mir i ljubav.

Odgajanjem takve vrste, linije napora i otpora tada bi se spojile u jedan zajednički pravac, sa čvrstim održavanjem prirodne ljudske ravnoteže.

Na prvi pogled izgleda nemoguće, ali štos je u tome da ova ideja nije pitanje ljudskog dogovora, nego razumijevanja vremena. A ono je pravi prijatelj. Može kasniti, ali nikada nas neće iznevjeriti.

Pamćenje je značajno za čovjeka, za njegov mentalni i duševni razvoj. Ali ako čovjek nije dovoljno razvijen, onda je to loše za druge ljude u njegovoj blizini, pa i narod u cjelini. Tada je bolje da sve što zna zaboravi. I tu jedino pomaže vrijeme koje briše sjećanja.

Hrvatska, unatoč svemu, mislim da ima upravo tu veliku sreću. Jer osim vremenski, taj cijeli proces zaborava potaknut je školom, pa je brisanje znanja obuhvaćeno generacijski – sistematski i metodički.

Ako je istina da u svakom zlu postoji i neko dobro, onda je to upravo to. Uostalom, ovi mladići i djevojke, mada se na prvi pogled doimaju totalno neobrazovno, nekako mi zrače sasvim pozitivno.

 

Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, na portalu Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priroda društva



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.