Banner
Obuljen Koržinek: Dužnost svakoga od nas promovirati tolerantan način komunikacije
Capak: Nije nam potreban novi lockdown, postoji niz drugih mogućnosti
Trut: Hrvatska zasad ima dovoljno bolničkih kapaciteta i zaštitne opreme
SDP: Vlada ničime nije olakšala položaj građana pod ovrhom
Sindikat traži ukidanje zabrane zapošljavanja u zdravstvu i socijalnoj skrbi
Udruge traže stimulaciju za sestre koje skrbe o Covid-19 pacijentima
Izbori u HDZ-u nastavljaju se u studenome

  Olgine recenzije

Šok i nevjerica

  Olga Vujović           25.09.2020.         1052 pogleda
Šok i nevjerica

Ja sam Livio Fiumanski, novinar. Tabloidni novinar, ispravnije. I odmah ću vam reći: sve ono što zamišljate, istinito je. Lažem i prepisujem svakodnevno, dok se od umora i jada ne srušim na krevet. Pritom, moja osobito neuspješna egzistencija ovisi o broju klikova na članke koje pokradem, pa sam primoran trovati narod nevjerojatnim budalaštinama. Da, osjećam se zbog toga loše, ali treba nešto jesti, glasi ispovjedni početak prve priče („Istinite priče Livija Fiumanskog“) u zbirci kratkih priča pod nazivom „Fiumanski, opet lažeš“ (Shura publikacije, 2020.) Vida Barića.

Rođen(1988.) i školovan u Rijeci (od tuda vjerojatno prezime njegovog anti-junaka), Barić je novinar kao i Fiumanski a pomalo si i nalikuju: „Obojica smo vrlo naivni, pa smo tako zajednički pali na priču da rad i zalaganje vode do prosperiteta, što svakako nije slučaj“.

Bez obzira na visoku razinu Barićevog novinarskog rada, kako u temama kojima se bavi tako i u stilu pisanja, mogla bih u novinama za koje radi, da sam „stroga i pravedna“ , doista naći brojne tragove tabloidnog profila: od senzacionalističkih naslova vezanih uz svakodnevne događaje (s omiljenom poštapalicom „Šok i nevjerica“) do bavljenje životima nevažnih osoba (samozvanih celebrities )…

Namjerno ne spominjem ime novina (mada ga znam, a znate i vi), jer u općoj trivijalnosti malo je njih uspjelo u potpunosti pobjeći „žutilu“ (pod izgovorom da to publika traži. No, da!).

Uglavnom, Barić se usporedno s novinarskim (plaćenim) pisanjem bavi i onim drugim, literarnim (našla sam i dječju priču!) u kojem iz dana u dan prati svojeg pobunjenog novinara (vjerojatno alter ego).

Fiumanski poput svakog angažiranog novinara susreće brojne javne ličnosti čija imena Barić bez okolišanja spominje uplićući ih u različite događaje. Iako događaji nisu doslovce opisani, sačuvan je duh i atmosfera zbivanja, jer je prilično teško izmisliti nešto tako fantastično kao što je stvarnost.

Šezdeset i dvije priče koje su iz bloga ušle u knjigu (prosinac 2017.- rujan 2019.) žanrovski pripadaju satiri, ali iskreni čitatelji možda ih doživljavaju dokumentarnim.

I dok zaneseni Fiumanski mašta o poštenom novinarstvu i sanjari o književnom uspjehu, mudriji od njih dvojice, Vid Barić knjigu završava „Bilješkom“: „Priče u knjizi izmišljene su, s ciljem stvaranja humoristično – satiričnog djela te ih tako treba i shvaćati. Događaji iz knjige nisu se zbili. Osobe iz javnog života pojavljuju se u pričama Livija Fiumanskog samo kao akteri izmaštanih događaja. Svi njihovi stavovi, radnje, događaji vezani uz njih, kao i njihove izjave koje se citiraju u tekstu, izmišljeni su.“

E Bariću, Bariću- nemoj petljati, svoji smo! A sjećaš se kada je ono, ha- ha- ha, kada je , ha- ha-ha…

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Olgine recenzije



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.