I sindikat visokog obrazovanja traži veće plaće u svom sektoru
Štromar ne isključuje mogućnost prijevremenih izbora, ali vjeruje i u dogovor Vlade i sindikata
Mediji i mentalno zdravlje: Trivijalizacija dovodi do click-baitova na uznemirujuće sadržaje
Sabor: Hrvatska kroz razvojnu pomoć najviše pomagala jugoistočnu Europu i BiH
Sabor: Hrvatska kroz razvojnu pomoć najviše pomagala jugoistočnu Europu i BiH
Sinčić: Hrvatsku očekuje kolaps svih sustava
U osnovnim školama štrajka 89, a u srednjim 85 posto zaposlenih

„So vaši žulji na rokama, to su vaše svedočbe!“


  Virovitička povjestica           Vlatko Smiljanić           16.10.2012.         2908 pogleda
„So vaši žulji na rokama, to su vaše svedočbe!“

Prema službenim dokumentima, prije 127 godina, 13. listopada 1885. rođena je Mara Matočec. Mala oniska ženica, blijeda lica, sa živim izrazitim svijetloplavim očima, sitnim ručicama, na kojima neobično uočljivo odskaču žile; malim orlovskim nosom, skromno i jednostavno seljački odjevena. Prva podravska spisateljica, prosvjetno-kulturna aktivistkinja i prva hrvatska političarka.

Poslije raspada Austro-Ugarske monarhije prije bezuvjetnoga ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom u Hrvatskoj nastaju nove političke stranke. Najjača među hrvatskim oporbenim strankama bila je Radićeva Hrvatska pučka seljačka stranka (HPSS) osnovana 1904. godine. Nakon Prvoga svjetskog rata Antun Radić u HPSS-ovom glasilu Dom - listu hrvatskomu seljaku za razgovor i nauk objavljuje poziv seljacima kako bi u uredništvo Doma poslali svoje literarne i pjesničke uratke. Tim činom nastaje hrvatska seljačka književnost između dva svjetska rata. Između političkih vijesti unutar Doma objavljuju se i radovi hrvatskih seljaka. Njihovo se stvaralaštvo i rad toliko intenziviralo da je HPSS morao osnovati posebnu zajednicu hrvatskih seljačkih pisaca. Godine 1920. osnovana je Seljačka sloga, kulturno, prosvjetno i dobrotvorno društvo unutar Radićeve Seljačke stranke. U početku je društvo izdavalo list Seljačka prosvjeta, a nakon 1925. list povećava svoj volumen i mijenja naziv u Seljačka sloga. To je društvo diljem domovine osnivalo svoje ogranke, a bilo ih je više od tisuću. Društvo je osobito bilo razvijeno u unutrašnjoj Hrvatskoj.

U Podravini, kraju koji je uz Slavoniju, Baranju i Srijem žitnica naše domovine, rođena je u Đelekovcu kraj Koprivnice 1885. godine najistaknutija seljačka spisateljica između dva svjetska rata, Mara Jendrašić. Bila je kći jedinica oca Luke Jendrašića i majke Marije rođ. Vrbančić. Njezina se obitelj bavila poljoprivredom. Imali su oko tri jutra zemlje (1 jutro=5754,5 m2) što je tada bila iznadprosječna imovina seljaka. Mala Mara pohađala je četverogodišnju pučku školu i dva razreda opetovnice, dodatne škole. Samostanske učiteljice su primijetile kako je Mara inteligentna djevojčica koju treba poslati na daljnje školovanje, no njezini roditelji to nisu dopustili. „Treba netko raditi i na zemlji", govorili su.

Prije Prvoga svjetskog rata s nepunih osamnaest godina Mara Jedrašić se udaje za Stjepana Matočeca, kolara i pravoužitnika đurđevačke imovne općine. Rodila je četvero djece. Tijekom jeseni 1914. godine njezin je muž mobiliziran na ruski front i nikada se nije vratio. Najmlađi joj je sin Ignac nakon toga zajedno s njezinim ocem nesretno nastradao u vinogradu i ubrzo preminuo. Za to vrijeme Mara Matočec dolazi do lista Dom i uočava Radićev natječaj. Poslala je u uredništvo pjesmu Sibiriji. Pobudila je veliku pozornost i od tada Maru Matočec sa svih strana počinju poticati da nastavi pisati i objavljivati dalje. Tada joj je bilo 29 godine i već je ostvarivala kontakte s braćom Radić. Antun Radić je utjecao na nju da prosvjećuje selo i prikuplja narodno blago. „Piši i dalje, pokaži kako su talentirani hrvatski seljaci; dokaži da njihova kultura nije posuđena, dokaži kako je to njihova prava misao", govorio je Antun Radić.

Mara Matočec nikada nije mogla prežaliti mužev nestanak. U samoći ga je oplakivala. Kroz svoje pisano stvaralaštvo znala je napominjati kako do rata nije trebalo doći i da je potrebno usaditi novu nauku koja se neće temeljiti na revoluciji i ratu, nego na mirotvornim i čovjekoljubnim idejama. Upravo ju je takav stvar najviše poticao na stvaranje djela.

Nakon 1919. Mara Matočec se približava vrhu Radićeve Seljačke stranke djelujući kao doživotni član Glavnoga odbora. Bila je predložena za narodnu zastupnicu no ona to nije željela.

Prisiljena zbog izmišljenoga zakona o nasljednomu pravu kralja Aleksandra, Mara Matočec 1927. godine seli iz Đurđevca u Koriju kraj Virovitice, gdje će ostati do kraja svoga života.

Osim u Domu i Seljačkoj slozi Mara Matočec stvara u još mnogo neovisnih amaterskih književnih listova.

Tridesete godine prošloga stoljeća najplodonosnije su razdoblje stvaralaštva Mare Matočec. Tada upoznaje i veliku hrvatsku književnicu Mariju Jurić Zagorku i s njome ostvaruje veliko prijateljstvo. U Ženskomu listu Zagorka čak piše članak o Mari Matočec.

Surađujući s njome Mara Matočec osvaja zapažene novčane nagrade za svoje stvaralaštvo, diplome i lovorove vijence.

Izdvojeni citati Mare Matočec

1. Samo pisanje i govorkanje malo vrijedi. Ne vikom, ne bubnjem u prsa „Hrvat sam", ne samo trobojkom već radom pokaži, da li si vrijedan i koliko si pridonio za selo

2.Čuvajte svoje običaje i svoj narodni život, po tom ste bili svoji, i jeste i bit ćete. Koliko ćete si sačuvati narodnoga blaga, toliko ćete i vriediti.

3. Mi tražimo, da smo svoji u svom milom domu; čovjek nije, Hrvat nije, tko je proti tomu.

4.Svaki narod sam nek sobom vlada!

5. Vidite, da i moji komadi, ako ste ih dobro pogledali - ali dobro - nisu igrokazi, nego zbilja, pravi život!

6. Što ne bi rad da tebi tko učini nemoj ni ti drugomu.

7. Djela govore i primjeri dokazuju.

8. Kada bismo svi mi samo čitali i pisali, filozofirali mjesece i godine, iz toga nikada zrno pšenice ni klip kukuruza, nikada komadić kruha. Sve to privređuje žuljava ruka seljačka.

9. Ne puškama nego knjigama.

10. Jer ljudi ima, a ipak se traži čovjek.

11. Niti jedan general nije tako jak da mu vojska ne treba.

12. Orati valja novim plugovima, a živjeti starim seljačkim poštenjem.

13. Svaki slog, svaka brazda je uspomena, svaka gruda prelazi od oca na sina.

14. Moraš je veliki gospodin, hoćeš veći, a ne možeš najveći.

15. Veseli me da su naša sela svuda naša i svoja!

 Osim pjesama, Mara je pisala igrokaze i crtice. Smatra se da je napisala oko 1000 pjesama, oko 15-tak igrokaza i neutvrđen broj priča i crtica. Kod nje nema velikoučenih fraza, već ona piše seljačkom mudrošću, onako kako narod razumije i govori, kako se misli na selu. Ima osjećaj za mjeru, osjećaj za prirodu i ljudski život u njoj. Svojim djelima poučava i budi osjećaje. Bila je izuzetna govornica i predavačica. Raspravlja kao intelektualac i diplomat. U svakoj temi je na mjestu, uvijek je znala što kaže. Obilazi gotovo cijelu Hrvatsku i Bosnu kako bi držala predavanja. Surađivala je s brojnim hrvatskim književnim i političkim uglednicima. Stekla je izuzetno veliko prijateljstvo s Marijom Jurić Zagorkom, koja ju je smatrala i nazivala svojom sekom. Ivan Generalić ilustrirao je njezine stihove, Alojzije Stepinac gledao njezine kazališne predstave, Rudolf Matz zapisivao napjeve iz njezinih igrokaza. Ukratko, Mara je Matočec sa Rudolfom Hercegom bila glavni pokretač djelovanja za borbu protiv nepismenosti, banski povjerenik za kolonizaciju, odbornica Narodne zaštite za zbrinjavanje siromašne djece, član Glavnog odbora Hrvatske žene, Hrvatskog srca i Napretka; povjerenik Liječničke komore za obavještavanje o zdravlju naroda svoga kraja, javni prosvjetni radnik Seljačke sloge, počasni član društva Kolo domaćica i doživotni član Glavnog odbora Hrvatske seljačke stranke. Izuzetno je bila voljena u hrvatskom i bosanskom narodu, pa je njoj bilo posvećeno oko tridesetak pjesama. Svoja djela nikada nije skupila u jedinstvenu knjigu, nego ih je objavljivala po časopisima i novinama. Naime, pred Drugi svjetski rat Seljačka sloga htjela je izdati njezina djela, ali uspostavom ustaške diktature djela nisu ugledala svjetlo dana. Poslije rata bila je potpuno zaboravljena. Do kraja svoga života je pisala, ali djela nije objavljivala. Umrla je neprimjetno i tiho u Koriji 8. svibnja 1967. O njezinoj smrti pisale su američke i kanadske kulture novine, dok u lokalnim listovima nema ni traga o tomu. Godine 2009. podignut joj je spomenik u Koriji, a na 125. obljenicu rođenja Vlatko Smiljanić, tada učenik prvoga razreda Gimnazije Petra Preradovića Virovitica, o Mari Matočec je izdao biografiju. Ona je digitalizirana i dostupna je na internetu. Ove će godine biti izdana i sabrana djela koja je Vlatko Smiljanić priredio i uredio u jedinstvenu knjigu.

  Mara Matočec je u hrvatskoj političkoj i književnoj povijesti ostavila značajan trag hrvatstva. Mlađe generacije trebale bi njezine plodove žeti i ponovno zasijati među druge naraštaje.

Dokumentarni film „Mara Matočec - skica za portret"

http://www.youtube.com/watch?v=3DPFe8FhpOw

 

KOMENTIRAJTE I IZABERITE TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!

Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.

Digitalizirana biografija o Mari Matočec autora Vlatka Smiljanića od sada je svima dostupna za čitanje na sljedećoj poveznicihttp://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija?mode=window&backgroundColor#222222

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Virovitička povjestica



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: